Papa je s Hadadom razgovarao u vatikanskom Domu sv. Marte, a odgovarao je na široki spektar pitanja – od geopolitičkih, preko crkvenih do osobnih tema. Posebice se usredotočio na Srednju i Južnu Ameriku.

Diktatura u Nikaragvi

Među ostalim, osvrnuo se na poteškoće koje ljudi i Crkva danas doživljavaju u Nikaragvi, odakle je protjeran apostolski nuncij mons. Waldemar Stanislaw Sommertag, gdje su procesije u korizmi i Vazmenom trodnevlju zabranjene, a biskupe i svećenike se stalno napada.

Sveti Otac osudio je nedostatak ravnoteže u onih koji vladaju zemljom. „Imamo biskupa koji je zatvoren. On je vrlo ozbiljan i sposoban čovjek. Želio je dati svjedočanstvo i nije prihvatio progonstvo. To je nešto što nije u skladu s onim što mi živimo, to je kao da uvedete komunističku diktaturu iz 1917. ili Hilterovu diktaturu iz 1935. ovdje. To su vrste grubih diktatura. Ili da upotrijebim lijepu argentinsku definiciju – guarangas (drzak)“, ustvrdio je govoreći o mons. Rolandu Álvarezu osuđenom na 26 godina zatvora.

Putovanje u Argentinu

Govoreći o Argentini, Papa se dotaknuo i apostolskog putovanja u domovinu. Rekao je da je ono bilo planirano za prosinac 2017., zajedno s odlaskom u Čile i Urugvaj. Međutim, u to vrijeme bili su izbori te nije htio da netko njegovo putovanje iskoristi u osobne političke svrhe, zbog čega je odgođeno. „Nema odbijanja odlaska. Ni na koji način. Putovanje je bilo planirano. Otvoren sam za tu mogućnost“, dodao je.

„Svi smo grešnici“

Govoreći o prihvatu homoseksualaca i bi li ih pričešćivao, papa Franjo se izravno pozvao na Isusove riječi: „On je dao veliki odgovor: Svatko. Svi. Svi su uključeni.“ Pritom se osvrnuo na novozavjetnu prispodobu: „Kad ‚profinjeni‘ nisu htjeli na gozbu, rekao je da idu na raskrižja i pozivao je sve… Ovo je Crkva grešnika. Ne znam gdje je Crkva svetih, svi smo mi ovdje grešnici“, dodao je.

Zatim je, kao na svom prvom putovanju u Rio de Janeiro 2013., rekao: „Tko sam ja da sudim osobu ako ima dobru volju, zar ne? Ako je više kao jedan iz đavolje bande, dobro, branimo ga malo. Ali ovom se pitanju danas pridaje mnogo pažnje. Isus poziva sve i svatko svoj odnos s Bogom rješava kako on ili ona može ili hoće, nekad želi, a nekad ne može, ali Gospodin uvijek čeka.“

Govoreći o pristupanju sakramentima rastavljenih supružnika koji su stupili u novu civilnu vezu, papa Franjo je rekao da se ljudska situacija ne može svesti na propis. Njegov prethodnik papa Benedikt XVI. nekoliko je puta naglasio da je „veliki dio crkvenih brakova nevaljan jer nedostaje vjere“, a zaručnici uopće ne znaju što u konačnici znače obećanja. Ponovno vjenčani katolici ponekad „možda neće moći dokazati“ da je njihova sakramentalna ženidba nevaljana, ali u tom trenutku „na scenu stupa biskupova savjest. Savjetujem rastavljenim parovima da odu svom biskupu i pojasne mu svoju situaciju.“

O ženama u Crkvi i obvezi celibata

Kad je riječ o ženama, Papa je istaknuo činjenicu da je sada broj onih koje rade u Crkvi veći. Neophodan je to iskorak, jer je „mačizam loš“. „Ponekad te celibat može dovesti do mačizma. Svećeniku koji ne zna raditi sa ženama nešto fali, nije zreo. Vatikan je bio vrlo macho, ali, to je dio kulture, nitko nije kriv. Uvijek se radilo na takav način.“ Sada se stvari mijenjaju. „Žene imaju drugačiju metodologiju. Imaju drugačiji osjećaj za vrijeme, za čekanje, za strpljenje negoli muškarci. To ne umanjuje muškarca. Oni su različiti i moraju se nadopunjavati“, kazao je.

Što se tiče celibata, mišljenja je da izuzeće od obveze celibata ne bi dovelo do naglog povećanja broja svećeničkih zvanja. Međutim, celibat Zapadne Crkve nije uklesan u kamen. U svim zajednicama Katoličke Crkve na Istoku svećenici su uglavnom oženjeni muškarci, podsjetio je Papa. Jedan takav, koji je otac obitelji, djeluje i u Rimskoj kuriji. „Nema proturječja u tomu da svećenik može biti oženjen“, rekao je. U Zapadnoj Crkvi celibat je disciplinsko pitanje, „vremeniti propis“ i stoga „privremen“, za razliku od svećeničkog ređenja koje je trajno. Na upit sugovornika može li onda celibat biti revidiran, papa Franjo je odgovorio: „Da.“ Međutim, izrazio je sumnju hoće li izuzeće od celibata olakšati muškarcima odabir svećeništva. „Ne vjerujem da hoće“, rekao je.

Podjele u Crkvi

Hadad je zatim citirao 92-godišnjeg kardinala Juliána Herranza, koji je rekao da je od šestorice papa s kojima je surađivao „đavao možda radio s dvojicom – Pavlom VI. i Franjom“. „Ne mogu procijeniti je li to istina ili ne“, odgovorio je Sveti Otac. „No, ponekad postoji otpor, ali zle vrste. Ne onaj dobri. Jer dobar otpor je da ako napravim dobar projekt, da to vidimo, da razgovaramo o tome. Zli otpor je ono o čemu se ovdje raspravlja te ide unatrag tražeći također izdaju. Ali ja: ili sam naivan ili ih ne slušam.“ Ima takvih stvari u Crkvi, „one su tu, u kutu, prikrivene“. Neki su „na rubu raskola, to je ružno“, ustvrdio je Papa. „Primjerice, slučaj poznatog biskupa koji je bio nuncij. Ne zna se je li ovaj čovjek katolik ili ne, na granici je. To su zli otpori. U Crkvi je od samog početka postojao otpor“, podsjetio je. „Kada me direktno kritiziraju, ja to cijenim. Ponekad mi se to ne sviđa, ali cijenim“, dodao je.

„Dosta“ televiziji

Sugovornici su se dotaknuli i Papinog zavjeta Gospi Karmelskoj otprije 33 godine da neće gledati televiziju. Bio je 15. srpnja 1990. i dok je sa zajednicom gledao TV, „emitirane su stvari koje nisu dobre za srce. Ne grešne stvari, nego oni relativizmi koji slabe srce.“ Sljedećeg dana, na misi u čast Gospe Karmelske, papa Franjo je osjetio da ne bi trebao gledati TV, „bez ikakvog problema“. Pa je rekao „dosta“, osim nekoliko kratkih izuzetaka, prenosi Vatican News.