Papa Franjo otputovao je u subotu 18. svibnja u Veronu u jednodnevni pastoralni posjet, a prvo se susreo s đakonima, svećenicima i i osobama posvećenog života tog sjevernotalijanskog grada.

Dok su se okupili u, kako je Papa opisao, jednoj od najljepših romaničkih bazilika u Italiji, bazilici svetog Zenona, papa Franjo rekao je da ga arhitektura bazilike podsjeća na čamac te da su svi zajedno dio Gospodinove lađe “koja plovi morima povijesti kako bi širila radosti Evanđelja.”

“Prije svega, moramo prihvatiti poziv koji smo primili”, započeo je Papa.

Prisjetio se Isusa na početku njegove službe u Galileji, dok je “hodao obalom jezera i zagledao se u čamac i dvojicu braće ribara… Prišao je i pozvao ih da ga slijede.”

Papa je pozvao nazočne da nikada ne zaborave ovu sliku koja pokazuje da je u središtu kršćanskog života susret s Gospodinom koji dolazi “bez obzira na osobne zasluge ili napore”. Na isti način, nastavio je, “u ishodištu posvećenog života” je Gospodinov poziv.

Papa Franjo zamolio je sve okupljene da se trude da “nikad ne izgube čudo poziva! Njeguje se sjećanjem na primljeni dar po milosti, sjećanjem koje u nama treba uvijek održavati živim.”

“To je prvi temelj našeg posvećenja i naše službe”, naglasio je Papa.

Zatim se Sveti Otac okrenuo prema svojoj drugoj točki razmišljanja: poslanju. Naglasio je potrebu za odvažnošću u poslanju i još jednom se osvrnuo na sliku Isusa dok je susreo svoje učenike na Galilejskom jezeru.

“Odvažnost je dar koji ova Crkva dobro poznaje”, rekao je Papa. “Ako doista postoji jedna značajka svećenika i redovnika Verone, to je upravo ona da su poduzetni, kreativni i sposobni utjeloviti proročanstvo Evanđelja.”

Papa je nastavio slaviti povijesno nasljeđe veronskih društvenih doprinosa vođenih vjerom.

Opisao je ostavštinu koja se sastoji od brojnih “svjedoka vjere koji su uspjeli ujediniti navještaj Riječi s velikodušnim i suosjećajnim služenjem onima koji su u potrebi”.

Posebno je spomenuo “društvenu kreativnost koja je dovela do stvaranja škola za obrazovanje, bolnica, staračkih domova, skloništa i mjesta duhovnosti.”

Osvrćući se na učenje svetog Zenona, Papa je okupljene u njegovoj bazilici podsjetio na opasnosti normalizacije pohlepe i važnost djelatne ljubavi. Napomenuo je da su “iz svoje povijesti naslijedili odvažnost vjere u djelatnu ljubav”. Zbog toga je ponovio riječi svetoga Pavla i zamolio vjernike da mu se pridruže u tome: “Neka vam ne dodija činiti dobro.”

“Nemojte se prepustiti malodušju”, nastavio je Papa, dodavši “budite hrabri u poslanju, znajte danas biti Crkva koja se približava, koja liječi rane, koja svjedoči Božje milosrđe”.

Imajući to na umu, Papa se obratio svećenicima, te ih je, obraćajući im se kao službenicima sakramenta pokore, zamolio: “molim vas, sve oprostite, sve oprostite”. Zamolio je da ne ispituju ljude koji se ispovijedaju. Ako u tom trenutku niste sposobni razumjeti, samo naprijed: Gospodin je razumio. Ali molim vas, nemojte mučiti pokornike”.

Usredotočujući se još nekoliko trenutaka na važnost ispovijedi, Papa je objasnio da “Crkvi treba oprost, a vi ste instrumenti za opraštanje”.

Završavajući svoj govor, papa Franjo je potaknuo stanovnike Verone i sve nazočne da budu grad ljubavi i da tu ljubav siju nadahnuti Evanđeljem.

Spominjući “genija Shakespearea”, koji je nadahnut ljepotom grada ispričao priču o muci Romea i Julije, “mi kršćani, nadahnuti Evanđeljem, radimo na sijanju ljubavi koja je jača od mržnje i smrti”, rekao je Papa.

“Sanjajte Veronu na ovaj način, kao grad ljubavi i neka vas Božja ljubav prati i blagoslovi”, zaključio je Papa.