Najduži termin u punom rasporedu pape Franje prigodom njegova jednodnevnog posjeta Veroni bilo je njegovo zaustavljanje u gradskom zatvoru Montorio.

Velik broj zatvorenika i osoblja okupio se na zatvorskom sportskom igralištu kako bi pozdravili Papu, a drugi dio susret je pratio s prozora svojih ćelija.

Nakon što je poslušao govore ravnateljice zatvora Francesce Gioieni i Duartea, mladog zatvorenika, Papa im se kratko obratio.

“Za mene je ulazak u zatvor uvijek važan trenutak, jer je zatvor mjesto velike humanosti”, rekao je Papa.

“U zatvoru je”, nastavio je Papa, “čovječanstvo iskušano, ponekad opterećeno poteškoćama, krivnjom, osudama, nerazumijevanjem i patnjom”. “Međutim, u isto vrijeme”, nastavio je Papa pozivajući se na raniji govor zatvorenika Duartea, “zatvor je pun snage, želje za oprostom i volje za iskupljenjem”.

Papa je zatim dodao kako je s tugom saznao da su neki zatvorenici iz ovoga zatvora nedavno okončali sa svojim životima.

“Ovo je tužan i užasan čin”, rekao je, “do kojeg mogu dovesti samo neodrživi očaj i bol”.

“Postojanje je”, rekao je Papa, “jedinstven dar, za nas same i za druge, a iznad svega za Boga koji nas nikada ne napušta i koji doista zna slušati, radovati se i plakati s nama. Razgovarajmo s Bogom o svojoj boli i pomozimo jedni drugima nositi je, kao suputnici”, pozvao je Papa.

“Bog je jedan”, rekao je Papa zatvorenicima. “Naše su nas kulture naučile zvati ga različitim imenima i pronaći ga na različite načine, ali On je isti Otac svih nas.”

“On je jedan”, nastavio je Papa, “i sve religije, sve kulture gledaju na jednog Boga na različite načine. On nas nikada ne napušta. S Njim uz sebe, možemo nadvladati očaj i živjeti svaki trenutak kao pravo vrijeme da počnemo ispočetka.”