Iako je zakazani susret odgođen zbog Papinog zdravlja, Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u subotu, 24. veljače govor koji je tom prigodom Sveti Otac trebao održati.

Papa Franjo je prije svega podsjetio da Crkva od njih ne traži prvenstveno da budu vođe, nego da budu suradnici s biskupima. Svećenici su, napomenuo je, pozvani biti svjedoci „otajstva zajedništva“ koje jest Crkva, osobito kroz bratstvo, vjernost i poslušnost.

U Papinom se govoru nadalje ističe da bi svećenici trebali biti članovi zbora, „a ne solisti“; braća u prezbiteratu i svećenici za sve, a ne samo za pojedine skupine.

Drugi vid svećeničke službe, nastavlja se u Papinom govoru, jest služenje Božjem narodu. Svećeništvo je ukorijenjeno u đakonatu koji ne prestaje nakon svećeničkoga ređenja. Svećenici su pozvani se sjediniti s Isusom koji „nije došao da bude služen, nego da služi“.

Ta služba ne može biti apstrakcija, već treba biti konkretna: „Služiti znači biti dostupan, odreći se života prema vlastitom planu, biti spreman na Božje iznenađenje… to je stalni stav prihvaćanja, suosjećanja i nježnosti“.

Naposljetku, papa Franjo je inzistirao da svećenici trebaju uvijek dati „primat“ Duhu Svetom koji će sići na njih. „Ako se to dogodi“, ističe se u Papinom govoru, „vaš će život… biti usmjeren prema Gospodinu i od strane Gospodina, i vi ćete doista biti ‘ljudi Božji’“.

To dolazi kroz „svakodnevno pomazanje“ od Isusa „kada stojimo u njegovoj prisutnosti, kad mu se klanjamo, kada smo prisni s njegovom riječi“. A to nam pak, ističe Papa, „omogućuje da pred njim zagovaramo za sveti Božji narod, za čovječanstvo, za osobe koje susrećemo svakoga dana.“.

U pripremljenom govoru Svetog Oca zaključio stoji zahvala rimskim đakonima na njihovom „da“ Bogu  te molba da i oni također mole za njega svakoga dana.