Istraživanje je pokazalo da su s obzirom na visoku razinu medijske pozornosti, demokratske vlade učinile značajna poboljšanja.

Osim toga, neke autokratske zemlje učinile su ustupke u zaštiti ljudskih prava i prije papinskih posjeta. Kao primjer, istraživački tim naveo je posjete Ivana Pavla II. (1978. – 2005.) Filipinima i Kubi.

Prije putovanja na Kubu 1998. Katolička Crkva sastavila je popis političkih zatvorenika koje treba osloboditi. Otprilike polovina zatočenika puštena je prije ili nedugo nakon posjeta. Čak i prije Papinih posjeta 2012. i 2015. godine, kubanska vlada je pustila oko 3 tisuće zatvorenika nakon što su javno najavljena apostolska putovanja.

Prema novoobjavljenoj studiji, to nisu samo iznimke. Analizirani su, kako je rečeno, svi posjeti papa izvan Italije od 1964. godine. Pohvalama ili kritikama koje sveti otac javno iznosi tijekom svojih putovanja, daje poticaj vladama da poboljšaju stanje ljudskih prava u svojoj zemlji prije samog posjeta.

Izvještaji međunarodnih medija prigodom papinskih posjeta mnogo se više nego inače fokusiraju na stanje ljudskih prava u zemlji domaćinu, rekao je Gutmann. Tim više jer je Katolička Crkva međunarodnu zaštitu ljudskih prava postavila kao glavni cilj još od Drugog vatikanskog sabora 1960-ih godina.

Prema Sveučilištu u Hamburgu, studija je objavljena u časopisu „Comparative Political Studies“, izvijestila je KNA.