Budi dio naše mreže
Izbornik

Pogreb fra Petra Gulića

Sinj (IKA)

Utorak 16. lipnja u Svetištu Gospe Sinjske održani su pogrebni obredi za fra Petra Gulića koji je u nedjelju 14. lipnja, nakon kratke i teške bolesti preminuo u 64. godini života, 44. redovništva i 37. svećeništva.

Na obredima se okupilo više od 140 franjevaca, 70 redovnica, postulanti, sjemeništarci, novaci i brojni puk iz župa u kojima je fra Petar djelovao.

Misu zadušnicu za pokojnika predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili provincijski ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske fra Ante Čovo, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović,  dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas i još 121 svećenik.

Homiliju je mons. Barišić započeo usporedbom problema modernog čovjeka s problemima vremena u kojem je djelovao Job, naglašavajući izraz „Jobovski problem“ koji se održao sve do danas. „Job, unatoč svim problemima, šalje pobjedonosnu poruku jer nakon svih problema dolazimo gledati lice Gospodnje. Čovjek na zemlji strahuje, svjestan svoje prolaznosti, stoga mu i sam Gospodin Isus kaže ‘neka se ne uznemiruje srce vaše’. Isus poznaje osjećaj potresenosti koji prouzrokuje smrt jer je sam bio svjedokom ljudske smrti te je i sam na kraju umro za nas na križu“.

Nadbiskup Barišić pozvao je okupljene na vjeru u Gospodina jer je On „put, istina i život“ koji nam ide „pripraviti mjesto“. Na kraju je zamolio Gospodina da pok. fra Petar „doista bude trajno nastanjen u punini života, u kući Oca Nebeskoga“.

Nakon misnog slavlja provincijal Mrše govorio je o površnosti ljudskog znanja i istini u ovome svijetu. Premda su mnoge istine kroz povijest nesigurne, jedna je sigurna, a to je da nijedan čovjek, u tjelesnom smislu, još nije pobijedio smrt. „Čovjek nikada nije potpuno spreman za smrt, ali to je tajna na koju odgovor daje samo Krist Gospodin i upravo to moramo prihvatiti. Mi, kao i fra Petar, trebamo prihvatiti smrt jer smo vjernici Kristovi koje nakon smrti čeka uskrsnuće“.

Uime samostana Gospe Sinjske i vjernika okružja samostana od fra Petra se oprostio gvardijan Čovo. Fra Petrov život opisao je kao paradigmu pobjedonosnoga duhovnog i pobijeđenog fizičkog života. Fra Petar nije želio samo sudjelovati nego pobjedonosno živjeti, a fra Ante je izrazio zahvalu što je mogao biti sudionik fra Petrove pobjedničke životne utrke. „On je pobjednik jer je vjerovao u Gospodina koji je u svima nama i u onima potrebnima za koje je fra Petar imao istančan osjećaj. Fra Petrova galantnost i velikodušnost uvelike je poznata, a na Božju ljubav odgovorio je svojom ljubavlju. Neka te ta ljubav uvede u puninu Božje radosti. Do konačnoga susreta u Bogu, mirno počivaj u miru Božjem“, zaključio je. 

Kao kolega pok. fra Petra Gulića uime cijele generacije obratio se fra Ante Vučković, profesor na splitskom KBF-u, koji je govorio o specifičnosti kolegijalnosti svećenika koja nije ista kao u drugim zvanjima. Govorio je o dubokoj povezanosti fra Petra i ostatka njegove generacije koji su živjeli i dijelili sve što su imali. 

Sprovodne obrede na groblju sv. Franje u Sinju predmolio je fra Ante Čovo, a pjevao je fra Toni Šimunović Erpušina. Bogoslovi i franjevci iz samostana u Sinju prenijeli su tijelo pok. fra Petra na počivalište u zajedničku franjevačku grobnicu. 

Fra Petar Gulić rođen je 15. rujna 1956. na Gljevu od oca Luke i majke Mare r. Maleš. Osnovnu školu pohađao je na Gljevu (1963. – 1969.) i u Vrlici (1969. – 1971.) u predsjemeništu. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađao je 1971. – 1976. Teologiju je studirao na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj (1978. – 1982.) i na KBF-u u Zagrebu 1982. – 1983. godine.

U novicijat je stupio 10. srpnja 1976. na Visovcu, gdje je položio i prve redovničke zavjete 14. listopada 1978. Svečane zavjete položio je 2. listopada 1981. u Rimu. Za đakona je zaređen 27. lipnja 1982. u Imotskom, a za svećenika 10. srpnja 1983. u Sinju. Mladu misu slavio je u rodnom Gljevu 31. srpnja 1983.

Obnašao je sljedeće službe: Podbablje (1983. – 1986.) – župni vikar; München (1986. – 1994.) – dušobrižnik; München (1994. – 2000.) – voditelj misije; Baška Voda (2000. – 2009.) – župnik; Metković (2009. – 2016.) – župnik; Turjaci (2016. – 2019.) – župnik; Sinj (2019. – 2020.) – samostanski ekonom i župni vikar.