Sprovodne obrede predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, a misu zadušnicu u crkvi Svetog Križa u Gružu predslavio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Na početku misnog slavlja biskup Glasnović je izrazio sućut provincijalu, dominikancima i dominikankama, kao i potomcima obitelji pokojnikove braće Ivana i Mirka i sestre Mare. „Nismo neosjetljivi na bol, patnju i smrt. Smrt je događaj što se živi od rođenja“, primijetio je biskup. Smrti se ljudi često boje, no kod fr. Ante je taj prijelaz u smrti bio brz i blagoslovljen. Najvažnije u životu i smrti je vjera u uskrsnuće kojem je jamac Kristovo uskrsnuće, istaknuo je.

U propovijedi je provincijal Slišković rekao da je pokojni fr. Ante tijekom života doživio put osobnog preobraženja, ne od nevjere u vjeru nego od jednog načina vjerovanja u puno predanje Božjoj volji. Istaknuo je pokojnikovu vjeru koja je na njemu bila vidljiva gdje god da je došao. „Budući da je sam doživio osobno preobraženje, mogao je razumjeti ljudske slabosti i put koji treba prijeći, pa je zato tješio, savjetovao, molio i imao razumijevanje za svaku osobu koja mu se obratila“, ustvrdio je provincijal. Prisjetio se i nekih osobnih stvari koje su ga vezale uz pokojnog fr. Antu te zaključio kako će fr. Ante nastaviti biti koristan svima na nebu i zagovarati sve kod Boga.

Uime gruške dominikanske samostanske zajednice u kojoj je pokojni fr. Ante živio, na pokopu je govorio prior fr. Anto Gavranović, navodeći stihove hrvatskog pjesnika dominikanca Rajmunda Kuparea. Naglasio je da je pokojnikova službe i poslanje bilo molitva za Kristovo svjetlo kroz koje će svatko moći pronaći pukotinu neba da kroz nju dođe u raj. Pokojnika je odlikovala svetost, živio je među ljudima za ljude kojima je poslan, mnogi su ga tražili za razgovor, on ih je usmjeravao prema nebu. To nije tražio, ali je prihvatio Božji plan za svoj život. Bio je jednostavan i svi su ga voljeli, rekao je prior i zahvalio Bogu za njegov život. Također je zahvalio onima koji su mu pomagali posebice na završetku.

Dugogodišnji član molitvene zajednice „Dva srca“ Ivica Turčinović je na oproštaju spomenuo nastanak molitvene zajednice i sadržaje koji su ih okupljali i osnaživali u rastu. Svoje obraćanje zaključio je molitvom zahvale Presvetom Trojstvu za sve ono što je padre Ante činio spominjući se njegovih poruka, opomena, molitava, hodočašća, borbi, muka, tjeskoba i žrtava.

Uz subraću dominikance i sestre dominikanke na pokopu, kao i na misi zadušnici, sudjelovao je veći broj svećenika, redovnika i redovnica. Liturgijsko pjevanje na misi je predvodio Mješoviti zbor Župe Svetog Križa u Gružu pod vodstvom prof. Marije Brčić. Brojni vjernici su se došli oprostiti od ovog redovnika koji je ostavio duboki trag među vjernicima Dubrovnika, pomažući im posljednja tri desetljeća otkrivati otajstvo Boga u njihovim životima.

Fr. Ante Kovačević, član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije i Samostana Svetoga Križa u Gružu, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u srijedu 14. prosinca u Dubrovniku, u 86. godini života, 63. godini redovništva i 58. godini svećeništva.

Rođen je 2. kolovoza 1937. u Srđanima, Tomislavgrad, u obitelji pokojnih Ilije i Filipe rođene Jović. Nakon četverogodišnje osnovne škole u Mandinom selu, početka niže gimnazije u Tomislavgradu školovanje je nastavio u dominikanskoj gimnaziji u Bolu na Braču gdje je 1957. maturirao. Studij teologije i filozofije pohađao je u Dubrovniku i Zagrebu. Prve zavjete položio je 1960. u Dubrovniku, gdje je 1963. položio i doživotne zavjete. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1965. godine.

Živio je u samostanima Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu i Dubrovniku u više navrata, te u Korčuli i u Gružu. Vršio je službe župnog vikara, župnika, vjeroučitelja, pučkog misionara, učitelja novaka, člana Vijeća za odgoj dominikanske provincije, promicatelja krunice, definitora, ispovjednika časnih sestara te koordinatora rekolekcije za redovnice u Dubrovačkoj biskupiji.  Bio je član teološkog društva „Kršćanska sadašnjost“ od njegovog osnutka te utemeljitelj molitvene zajednice „Dva srca“ koja njeguje pobožnost Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. Radio je u duhu poniznosti, skrovitosti, skromnosti, nenametljivosti i poslušnosti Crkvi.