Neka nas sveti Vid prati na putu obraćenja

Slika Crkve, koja se srušila, nije bila stvarna. Zato se i morala srušiti, kako bismo se suočili sa stvarnošću, pogledali istini u oči. I kako bismo osvijestili da je od te narušene slike Crkve važniji čovjek.

Drage sestre i braćo,

ovogodišnja proslava Danā sv. Vida, zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, zatiče nas potresene zbog slučajeva zlostavljanja maloljetnih i ranjivih osoba u našoj nadbiskupiji, o kojima ste prošlih tjedana mogli čitati u medijima.

Vjerujem da su činjenice koje su izašle u javnost mnoge od vas sablaznile i duboko uznemirile. Neki su me od vas pitali zašto je bilo potrebno s tim izaći u javnost jer se može dobiti dojam da ništa ne valja, a u našoj nadbiskupiji ima toliko dobrih ljudi, vrijednih i zauzetih svećenika i laika, vrijednih inicijativa i institucija. Narušeno je uvelike i povjerenje ljudi – kako vjernika tako i nevjernika – prema Crkvi kao instituciji i prema njezinim službenicima, a i unutar Crkve, povjerenje koje imamo kao članovi Crkve jedni prema drugima.

Istina je da se jedna slika naše Crkve srušila. Međutim ta slika Crkve, koja se srušila, nije bila stvarna. Zato se i morala srušiti, kako bismo se suočili sa stvarnošću, pogledali istini u oči. I kako bismo osvijestili da je od te narušene slike Crkve važniji čovjek. I da u središtu naše brige ne smije biti institucija ni mi sami – ugled institucije i naš ugled – već u središtu moraju biti osobe koje su zlostavljane i naše zalaganje da se slučajevi zlostavljanja u Crkvi zaustave i spriječe. Jer „što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili“, kaže Isus (Mt 25,40).

Suočavanje sa zlom zlostavljanja nužno uključuje progovaranje, a ne šutnju. Ne možemo se i, što je važnije, ne smijemo se, poput Kajina kojega Bog pita za njegova brata, praviti da ne znamo što se događa, okretati glavu, zbog srama, zbog straha, zbog ugleda ili slično. „Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče“, kaže Bog Kajinu (Post 4,10). Na isti način zločini zlostavljanja vape k Bogu kako bi se zlostavljača zaustavilo i onemogućilo ponavljanje takvih zločina. Progovaranje i pravovremeno djelovanje ključni su u sprečavanju ovoga zla. I, nasuprot mišljenju da se progovaranjem nanosi šteta Crkvi, da je se blati, uništava, radi protiv nje, smatram da bi se upravo šutnjom i nečinjenjem Crkvi i svima u Crkvi, a ponajprije onima koji su žrtve zlostavljanja, nanosila šteta, i to ogromna i teško popravljiva. Također smatram da je upravo progovaranje i traženje oprosta način da našoj mjesnoj Crkvi i Crkvi općenito vratimo kredibilitet. Bez toga ne možemo istinski biti Kristovi svjedoci u svijetu.

Dok danas upiremo svoj pogled prema sv. Vidu, osjećamo da nam je njegov zagovor potrebniji nego ikad kako bi naša riječka Crkva u otvorenu suočavanju s ovim zlom krenula putem obraćenja i preobrazbe. Sveti Vid podnio je mučeništvo vrlo mlad, moguće kao adolescent, i kao takav trajno nas treba podsjećati na to da moramo voditi brigu o našoj djeci i mladima kako bismo ih sačuvali od svakoga zla. Nadalje, od njega, mučenika koji se nije htio odreći nasljedovanja Krista ni pod prijetnjom smrti, danas moramo naučiti da autentično svjedočenje Krista i njegove evanđeoske poruke traži odricanje od sebe, napuštanje sebične i svjetovne brige oko moći i ugleda te stavljanje u središte ljubav prema čovjeku. Jer „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, već da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Stavimo li u središte čovjeka, kao što je to i sveti Vid činio, ozdravljajući mnoge u Kristovo ime, odnosno budemo li imali istinske ljubavi jedni za druge – po tome će svijet prepoznati da smo Kristovi učenici (Iv 13,35). S obzirom na to da sam među vama, drage sestre i braćo, već treću godinu, uvjerio sam se da naša nadbiskupija nastoji izvršavati svoje poslanje predano i zauzeto, na svim razinama, a osobito na onoj karitativnoj i socijalnoj, čemu su dokaz i brojne inicijative kojima je nastojala i nastoji, na sustavan način, pomoći najugroženijima u svojoj sredini, od umirućih do žena žrtava nasilja, beskućnika i migranata. Dobro treba nastaviti, a sa zlom se suočiti.

Papa Franjo u svom je Pismu narodu Božjem (20. kolovoza 2018.) o krizi spolnog zlostavljanja u Crkvi istaknuo kako je nužno da kao Crkva budemo u stanju priznati i osuditi, s tugom i sramom, strahote koje su počinile Bogu posvećene osobe, klerici i svi oni kojima je povjereno poslanje bdijenja nad najranjivijima i brige o njima. „Svijest o grijehu pomaže nam priznati pogreške, zločine i rane koje su prouzročene u prošlosti te nam u sadašnjosti omogućuje biti otvorenijima i predanijima na putu prema obnovljenom obraćenju.“

Želio bih, u duhu ovih misli, da u ovogodišnju proslavu blagdana sv. Vida uđemo pokornički i u molitvi. Zato ćemo Dane sv. Vida započeti već u petak, 9. lipnja 2023., koji u Riječkoj nadbiskupiji proglašavam Danom posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za naše obraćenje i za posvećenje Riječke nadbiskupije. Toga ćemo se dana mi svećenici i redovnici i redovnice, kao i vjernici kojima to bude moguće, u jutarnjim satima okupiti na molitvi u našoj riječkoj katedrali sv. Vida, a sve župnike i župne upravitelje te sve redovničke i druge vjerničke zajednice te sve vjernike molim da u svoje molitve toga dana uključe i ovu nakanu.

Drage sestre i braćo, neka nam blagdan našega nebeskog zaštitnika i njegov primjer svetosti bude prilika za ispit savjesti, za obraćenje, preobrazbu i posvećenje. I prilika da krenemo naprijed, zajedno izgrađujući novo lice naše mjesne Crkve. Znam da nije lako, ali ne dajmo se pokolebati. Nemojmo se prepustiti malodušnosti i razočaranju. Nađimo snage za oprost i pomirenje. I usprkos svemu ostanimo hrabri i vjerni svjedoci Kristove ljubavi, poput sv. Vida, čiji zagovor zazivam na naš grad i nadbiskupiju i sve nas. Neka nas sveti Vid prati na putu obraćenja.

U Rijeci, na spomendan sv. Filipa Nerija, 26. svibnja 2023.

Vaš nadbiskup
Mate