PONOVNO PRONAĆI NADU I SOLIDARNOST

Poruka predsjednikâ biskupskih konferencija Europske unije europskim institucijama i državama članicama

Katolička crkva u Europskoj uniji, koju predstavljaju predsjednici biskupskih konferencija država članica, želi uputiti poruku nade i apel na solidarnost europskim institucijama i državama članicama u ovoj krizi koja nas je zahvatila. U poruci potvrđujemo svoju predanost izgradnji Europe, koja je na našemu kontinentu donijela mir i blagostanje, kao i temeljnim vrijednostima solidarnosti, slobode, nepovredivosti ljudskog dostojanstva, demokracije, vladavine prava, jednakosti te obrane i promicanja ljudskih prava. Oci utemeljitelji Europske unije bili su uvjereni da će Europu oblikovati njene krize. U našoj kršćanskoj vjeri u Gospodina uskrsloga imamo nadu da sve što se događa Bog može okrenuti na dobro, pa čak i ono što ne razumijemo i što se može činiti lošim, a ta je vjera konačni temelj naše nade i sveopćeg bratstva. Kao Katolička crkva u Europskoj uniji, zajedno s ostalim sestrinskim Crkvama i crkvenim zajednicama, naviještamo i svjedočimo tu vjeru i zajedno s pripadnicima drugih vjerskih tradicija i ljudima dobre volje trudimo se graditi sveopće bratstvo iz kojeg nitko neće biti izuzet. Vjera nas poziva izići iz sebe samih i vidjeti u drugome, posebno u onima koji pate i nalaze se na margini naših ulica, brata i sestru i da budemo spremni dati također život za njih.

Pandemija koja nas je mučila ovih posljednjih mjeseci poljuljala je mnoge naše sigurnosti i otkrila našu ranjivost i međuovisnost. Najviše su patili stariji i siromašni diljem svijeta. Na ovu krizu koja nas je iznenadila i zatekla nespremne, europske su zemlje isprva reagirale sa strahom, zatvarajući unutarnje i vanjske granice, a neke su čak odbijale dijeliti s drugim zemljama najpotrebnije medicinske potrepštine. Mnogi su od nas bili zabrinuti da se čak i sama Europska unija, kao ekonomski, politički, socijalni i kulturni projekt, našla u opasnosti. Tada smo shvatili, kao što je rekao papa Franjo, da smo u istom čamcu i da se možemo spasiti samo ako ostanemo zajedno. Obnovljenom odlučnošću Europska unija počela je ujedinjenim snagama reagirati na ovu dramatičnu situaciju. Pokazala je svoju sposobnost ponovnog otkrivanja duha otaca utemeljitelja. Nadamo se da će instrument za oporavak od COVID-19 i pojačani proračun Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027., koji su dogovoreni na sastanku Europskog vijeća u srpnju i o kojima Europski parlament i Vijeće trenutno pregovaraju, biti odrazom toga duha.

Budućnost Europske unije ne ovisi samo o ekonomiji i financijama, nego i o zajedničkom duhu i novom mentalitetu. Ova je kriza duhovna prilika za obraćenje. Ne smijemo jednostavno posvetiti sve svoje napore vraćanju u „staru normalnost“, nego moramo iskoristiti ovu krizu da ostvarimo radikalne promjene na bolje. Ovaj nas trenutak prisiljava da preispitamo i preustrojimo postojeći model globalizacije, da zajamčimo poštivanje okoliša, otvorenost životu, pažnju obitelji, socijalnu jednakost, dostojanstvo radnikâ i prava budućih naraštaja. Papa Franjo je enciklikom Laudato si’ pružio putokaz za oblikovanje nove civilizacije. U svojoj novoj enciklici Fratelli tutti, potpisanoj prije nekoliko tjedana na grobu svetog Franje Asiškog, on poziva čitavo čovječanstvo na sveopće bratstvo i socijalno prijateljstvo, ne zaboravljajući one koji su na marginama, koji su ranjeni i pate. Načela katoličkog socijalnog nauka, uključujući ljudsko dostojanstvo, solidarnost, kao i povlašteno opredjeljenje za siromašne i održivost, mogu biti putokaz za izgradnju drugačijeg modela gospodarstva i društva nakon pandemije.

Solidarnost je temeljno načelo crkvenog socijalnog nauka i u središtu je procesa europske integracije. Solidarnost je mnogo više od internih transfera sredstava za kohezijske politike. Treba je shvaćati kao „zajedničko djelovanje“ i kao „otvorenost za integraciju svih“, posebno onih na marginama. U vezi s tim treba napomenuti da cjepivu COVID-19, nakon što bude dostupno, moraju imati pristupa svi, posebno najsiromašniji. Robert Schuman objasnio je da nacije ne samo da nisu samodostatne, nego bi se trebale međusobno podupirati i da je solidarnost uvjerenje da je istinski interes svakog pojedinog prepoznati i u praksi prihvaćati međuovisnost sviju. Po njemu ujedinjena Europa predoznačuje univerzalnu solidarnost cijeloga svijeta bez razlike ili isključivosti. Zato je u Schumanovoj Deklaraciji istaknuta posebna odgovornost Europe za razvoj Afrike. U duhu tih nakana pozivamo na veću humanitarnu pomoć i suradnju u razvoju te preusmjeravanje vojne potrošnje na zdravstvene i socijalne usluge.

Europska bi se solidarnost trebala hitno protegnuti na izbjeglice koje žive u nehumanim uvjetima u prihvatnim logorima i kojima virus ozbiljno prijeti. Solidarnost s izbjeglicama ne znači samo financiranje, nego i proporcionalno otvaranje granica Europske unije od strane svake države članice. Europski pakt o migracijama i azilu koji je predstavila Europska komisija može se smatrati korakom koji treba pažljivo vrednovati kako bi se uspostavilo zajedničku i pravednu europsku politiku o migraciji i azilu. Crkva se već izjasnila o prihvatu, razlikujući različite vrste migracija (bile one redovite ili neredovite), one koji bježe od ratova i progona od onih koji emigriraju iz ekonomskih ili razloga vezanih uz uništenje okoliša, te o potrebi da se itekako vodi računa o pitanjima vezanima uz sigurnost. Držimo, ipak, da postoje neka međunarodna pravna načela, vrijednosti i obveze koje se uvijek mora poštivati, neovisno o uvjetima u kojima se nalaze pojedine osobe. Ta su načela djelovanja i vrijednosti u temelju europskog identiteta i izviru iz kršćanskih zasada. Preporučujemo, k tome, da se olakša sigurne i legalne putove za migrante i humanitarne koridore za izbjeglice koji će omogućiti njihov siguran dolazak u Europu, kao i njihov prihvat, zaštitu, potporu i integraciju. U tom je smislu korisno surađivati s crkvenim institucijama i privatnim udruženjima koji već djeluju na tome području. Europa ne može i ne smije okrenuti leđa onima koji dolaze iz ratnih područja ili s prostora na kojima trpe diskriminaciju ili ne mogu voditi dostojanstven život.

Ključni element za Crkvu u mnogim državama članicama tijekom pandemije jest poštivanje slobode vjeroispovijedi, posebno slobode okupljanja i slobodno obavljanje bogoslužja, uz puno poštivanje epidemioloških mjera. To još snažnije dolazi do izražaja ako se zna da se karitativna djela rađaju i ukorijenjena su također u življenoj vjeri. Izražavamo svoju dobru volju za održavanjem dijaloga između državnih i crkvenih vlasti kako bismo iznašli najbolji način da se pomiri poštivanje potrebnih mjera i slobodu vjeroispovijedi i bogoštovlja.

Često se govorilo da će svijet biti drugačiji nakon ove krize. No, o nama ovisi hoće li svijet biti bolji ili gori, hoćemo li iz ove krize izaći ojačani u solidarnosti ili ne. Tijekom ovih mjeseci pandemije svjedoci smo mnogih znakova koji nas otvaraju nadi: od rada zdravstvenog osoblja, preko rada onih koji su zaduženi za njegu starijih, do gestâ suosjećanja i kreativnosti koje čine župe i crkvene zajednice. Mnogi su u ovim teškim mjesecima morali činiti značajne žrtve, odričući se susreta sa svojim najdražima i bliskosti s njima u trenucima usamljenosti i patnje, a ponekad čak i smrti. U svojoj poruci Urbi et Orbi na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega, papa Franjo obratio se posebno Europi podsjetivši da „nakon Drugoga svjetskog rata ovaj se ljubljeni kontinent uspio podići iz pepela zahvaljujući konkretnom duhu solidarnosti koji mu je omogućio nadići suparništva iz prošlosti“. Za Papu je hitnije nego ikad da „ta suparništva ne uhvate maha, već da se svi prepoznaju dijelom jedne obitelji i međusobno se podupiru. Europska unija danas je suočena s epohalnim izazovom o kojem će ovisiti ne samo njena budućnost, nego i budućnost čitavoga svijeta“.

Uvjeravamo sve one koji vode europske institucije i države članice i doprinose njihovom radu: Crkva je na vašoj strani u našem zajedničkom opredjeljenju za izgradnju bolje budućnosti za naš kontinent i za svijet! Sve inicijative kojima se promiču autentične vrijednosti Europe mi ćemo podržati. Nadamo se da ćemo iz ove krize uspjeti izići jači, mudriji, složniji, solidarniji, pažljiviji prema našem zajedničkom domu, kako bismo bili kontinent koji vodi čitav svijet prema većem bratstvu, pravdi, miru i jednakosti. Prikazujemo svoje molitve za sve vas i od srca vam udjeljujemo svoj blagoslov. Neka nas Gospodin prati na našem putu u bolji svijet!

Kardinal Gualtiero Bassetti, nadbiskup nadbiskupije Perugia-Città della Pieve, Italija

Mons. Georg Bätzing, biskup Limburga, Njemačka

Kardinal Jozef De Kesel, nadbiskup Malines-Bruxellesa, Belgija

Mons. Éric Marie de Moulins d’Amieu de Beaufort, nadbiskup Reimsa, Francuska

Mons. Stanisław Gądecki, nadbiskup Poznańa, Poljska

Mons. Jan Graubner, nadbiskup Olomouca, Republika Češka

Mons. Gintaras Linas Grušas, nadbiskup Vilniusa, Litva

Kardinal Jean-Claude Hollerich, SJ, nadbiskup Luksemburga, predsjednik COMECE-a

Mons. Philippe Jourdan, apostolski upravitelj, Estonija

Mons. Czeslaw Kozon, biskup Kopenaghena, Danska, Nordijska biskupska konferencija

Mons. dr. Franz Lackner, OFM, nadbiskup Salzburga, Austrija

Mons. Eamon Martin, nadbiskup Armagha, Irska

Kardinal Juan José Omella Omella, nadbiskup Barcelone, Španjolska

Mons. José Ornelas Carvalho, SCI, nadbiskup Setúbala, Portugal

Mons. Aurel Percă, nadbiskup Bukurešta, Rumunjska

Mons. Christo Proykov, biskup eparhije Sveti Ivan XXIII. u Sofiji, Bugarska

Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, Hrvatska

Mons. Sevastianos Rossolatos, nadbiskup Atene, Grčka

Mons. Charles Jude Scicluna, nadbiskup Malte

Mons. Youssef Antoine Soueif, nadbiskup Tripolija u Libanonu (maroniti), Cipar

Mons. Viktors Stulpins, biskup Liepāje, Latvija

Mons. Johannes H. J. van den Hende, biskup Rotterdama, Nizozemska

Mons. András Veres, biskup Győra, Mađarska

Mons. Stanislav Zore, OFM, ljubljanski nadbiskup, Slovenija

Mons. Stanislav Zvolenský, nadbiskup Bratislave, Slovačka