Nakon godine dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja, ponovno su u našoj Biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira.
Dragi Roko, danas ste u ovom slavlju rođeni za biskupa, a s nama svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i s cijelim Božjim narodom dubrovačke Crkve, postajat ćete iz dana u dan pastir i učitelj. Na tom hodu mi ćemo vas pratiti svojim molitvama, ljudskom i vjerničkom spremnošću, a vi, jer nam je potreban pastir s očinskom brižnošću i majčinskim srcem, nama budite oslonac i svjedočanstvo iskrena Kristova vjernika.

Biskupska služba nije sama sebi svrhom niti se može plodonosno živjeti izolirano od naroda, prostora i vremena. Pozvani ste zajednički graditi sinodalno povjerenje, a njega će biti kada se damo na put obraćenja pameti i srca i otvorenosti vizijama koje u nama Duh Sveti potiče.

Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od samoga kamenoga grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih i potom raguzejskih biskupa, dubrovačkih metropolita, nadbiskupa i biskupa kao i korčulanskih i stonskih biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke, od Lastova do Stona. Neka se po Vašoj predanosti, svi ljudi dobre volje, osjete ponukani živjeti život kao poziv.

Svećenici dubrovačke Crkve radovat će se čvrstoći vašega stava i ljubaznosti vašeg ophođenja, strpljenju i odlučnosti, jasnim i umirujućim riječima, izdržljivosti, osmjehu.

Uvijek vrijedi načelo da se ništa dobro ne može napraviti na brzinu i da se rušenjem ništa ne gradi. Zato ustrajte u strpljivom i hrabrom zalaganju. Kad u nama ili u našem pastoralnom radu zamijetite obmane, nemar ili zaslijepljenost lažima, neka Vam ne bude teško pomoći nam osloboditi se iluzija, jer povijest nam svjedoči da Bog ima načina kako da svakog čovjeka urazumi i vrati. Otajstvo spasenja u Kristu je božanska stvarnost, ali i naša, jer smo mi u nj uključeni i ono se hoće dogoditi za nas, da nas uvijek iznova izvlači iz mraka i tame.

Kako je govorio Bonaventura Duda, evanđelje je za sve, ali za odbačene ponajprije. Ne smijemo se zatvarati u sebe ili se pouzdavati u zidove. Sigurnost nije u odvajanju od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka.

Oče biskupe, kao što se ova katedrala iz temelja podizala nakon Velike trešnje, a svoje postojanje zahvaljuje briljantnom umijeću i nastojanju domoljuba opata Stjepana Gradića, obnovitelja grada i slobode, u ime svećenika, redovnika i redovnica naše biskupije želim Vam da Vam, po uzoru na njega, ne pomanjka snage, volje i umijeća u izgrađivanju žive Crkve kako bismo svakim novim danom sve više postajali Crkva zajedništva, sinodalnog sudjelovanja i poslanja najmanjima.

Dragi Roko, biskupe dubrovački, hvala Vam na spremnosti služenja na ovoj Dubrave hridi. Čestitam Vama i svom puku dubrovačkom. Neka Vas prati moćni zagovor naše nebeske zaštitnice Gospe od Porata, svih svetaca i svetice čije se relikvije čuvaju u katedralnome Moćniku našega parca svetoga Vlaha koji evo već 1050 godina štiti ovaj Grad i Biskupiju!

Kako ono i ‘oće ako Bog da! Amen, da Bog da.

Benedictus qui venit in nomine domini! Ad multos annos!