Na sjednici su – u ozračju imendanskoga slavlja biskupa domaćina, mons. Vjekoslava Huzjaka – pod predsjedanjem mons. Dražena Kutleše, zagrebačkoga nadbiskupa metropolita, sudjelovali i: mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, mons. Milan Stipić, vladika križevački te pomoćni zagrebački biskupi: mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski.

Biskup Vjekoslav, upućujući svoj pozdrav subraći biskupima, iz protekloga razdoblja života svoje Bjelovarsko-križevačke biskupije posebno je istaknuo slavlje posvete obnovljene Katedrale prije tri mjeseca (20. ožujka 2024., prigodom 14. obljetnice uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i ređenja njenoga prvog biskupa). Katedrali je, kako je rekao, sada dano lice koje će Biskupiju predstavljati u daljnjemu tijeku životnoga hoda te mjesne Crkve. Spomenuo je važnost nastojanja da Crkva trajno, svojim redovitim pastoralom i posebnim poticajima, kakav je i predstojeća Jubilejska godina, bude prisutna u isprepletenosti života u društvu, ugrađujući u njega svoje kršćanske vrijednosti i razvijajući istinsku humanost.

Nakon što je uputio imendanske čestitke biskupu Vjekoslavu, nadbiskup i metropolit Dražen u svome se uvodu u sjednicu najprije osvrnuo na lijepu vijest koja je nedavno došla od Dikasterija za kauze svetaca u kojoj se kaže da, što se tiče Svete Stolice, nema nikakvih zaprjeka (nihil obstat) za pokretanje postupka beatifikacije i kanonizacije kardinala Franje Kuharića. I ovom je prigodom Nadbiskup naglasio njegov neizbrisiv trag pastirskoga služenja u našoj Crkvi.

Zatim je najavio dvije glavne teme koje su bile u središtu 60. sjednice biskupa Metropolije: na pastoral zaručnika i priprave za brak te na najavljenu Svetu godinu, Jubilej 2025. Pastoralni rad s mladima na putu prema braku povezan je s raznim temama koje se tiču otajstva obitelji, a u svjetlu promjena društvenih vrijednosti. Stoga je Nadbiskup naglasio poziv na predanije pastoralno djelovanje, kako bi se zaručnicima dalo potrebne smjernice i pomoć u izgrađivanju čvrste i trajne bračne zajednice, pri čemu važno mjesto imaju zaručnički susreti (‘tečajevi’). Njih je potrebno neprestano poboljšavati u brizi za razvijanje duhovnoga života zaručnika, osobito sakramentalnoga života ispunjenoga ljubavlju i vrijednostima. Jubilejska godina pred nama nosi poruku nade, a prilika je za obnavljanje temelja vjere i pouzdanja u Gospodina.

Nakon što je, pri kraju svoga uvoda, zagrebački metropolit istaknuo iznimnu vrijednost zajedništva i suradnje biskupa za plodonosno služenje u Crkvi, doc. dr. Mislav Kutleša, nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji, govorio je o polazištima, o uvidima na temelju istraživanja, kao i o iskustvima i perspektivama pastorala braka i obitelji s težištem na pripravi zaručnika.

Iznio je svoja razmišljanja i prijedloge u vezi s mogućim poboljšanjima postojećih ‘zaručničkih tečajeva’, kako glede metodologije i vremena trajanja, tako i glede pristupa sadržajima, organizacije i širine suradnje s ostalim područjima pastorala, kao što je, na primjer, pastoral mladih. Uzimajući u obzir ‘katekumenski hod (itinerar) za bračni život’ i različitost pripremljenosti polaznika zaručničkih susreta, u razgovoru nakon Povjerenikova izlaganja isticana je nužnost uvažavanja sadašnjih životnih okolnosti, društvenih mijena i pružanje mogućnosti da mladi u središtu braka vide ljepotu otajstva vjere, susreta i življenja s Kristom, kako bi mogli rasti snagom kršćanskih krjeposti.

U drugome dijelu sjednice mons. Šaško predstavio je nekoliko pastoralnih naglasaka koji se mogu iščitati iz Papine Bule proglašenja Jubileja 2025. Spes non confundit, a sve na tragu glavne nakane pape Franje da ta Godina „bude svima prilika za oživljavanje nade“ u svijetu koji je prožet raznim prijetnjama i proturječnim osjećajima: od povjerenja i poleta, preko straha do očaja, do sigurnosti i obeshrabrenosti.

Upućujući na glavnu vodilju i na kristološka, pneumatološka i ekleziloška polazišta koja se nalaze posebice u Poslanici Rimljanima apostola Pavla, upozoreno je na obilježja suvremenoga života kojemu nedostaje poglavito: strpljivosti, sabranosti, divljenja i pouzdanja u Boga, na što su pastoralne usmjerenosti Crkve, odnosno kršćani svojim življenjem pozvani odgovoriti: jačanjem nade, ustrajnošću, ponovnim otkrivanjem i vrjednovanjem šutnje, napora i onoga što je uistinu životno bitno.

U pastoralnim prijedlozima svakako je potrebno više pozornosti dati produbljivanju smislu jubilejskoga oprosta i njegova značenja u suvremenosti, što je usko povezano sa sakramentom pomirenja, a svakako je vrijedno primijetiti darove i vrijednosti hodočašća, sa svime što ona znače za život zajednice i pojedinih vjernika. Približeni su glavni sadržaji Jubileja, razrađeni u Buli pod naslovima: Znakovi nade; Pozivi na nadu; Usidreni u nadu. Kloneći se kušnje koja želi ostaviti dojam da zlo prevladava nad dobrom, važno je primijetiti puno dobra u svijetu, a ‘znakove vremena’ preobražavati u ‘znakove nade’: u mir za svijet, u oduševljenje prenošenja života; u blizinu mladima, starijima i osamljenima, bolesnicima, zatvorenicima, iseljenicima i prognanicima, u brigu za stvoreni svijet, u nastojanja oko jedinstva Crkve.

Dokument kojim je najavljen Jubilej pri kraju, osim isticanja Blažene Djevice Marije u kojoj nada ima svoje najuzvišenije svjedočanstvo, posebno mjesto daje perspektivi vječnosti, što je također iznimno plodno pastoralno tlo.

Biskupi su razmotrili i redovita pitanja iz života Crkvene pokrajine te uskladili kalendarske termine, a nakon sjednice, pohodili su obnovljenu bjelovarsku katedralu sv. Terezije Avilske, gdje im je – prije zajedničke molitve – biskup Vjekoslav predstavio i protumačio nove i obnovljene sastavnice toga liturgijskog prostora.