Na dan kada je Varaždinska biskupija slavila 25. obljetnicu svoga postojanja, poldanju misu u Klenovniku predvodio je, i molio za rast osobne vjere i vjerničkog zajedništva u svakom članu biskupijske zajednice, umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s klenovničkim župnikom Josipom Jagarčecom, lepoglavskim župnikom Nenadom Piskačem, umirovljenim svećenicima zlatomisnicima Andrijom Kišićekom i Tomislavom Antekolovićem te mons. Nedjeljkom Pintarićem. Uz domaće župljane sudjelovali su i hodočasnici iz obližnjeg Lobora koji tradicionalno dolaze na proslavu svetkovine posvete klenovničke crkve.

U trajni spomen na 200. obljetnicu posvete klenovničke crkve i 25. obljetnicu Varaždinske biskupije, biskup Mrzljak je na početku svečanosti blagoslovio brončane kipove svetoga Ivana Pavla II, pape koji je utemeljio Varaždinsku biskupiju 1997. godine, te blaženoga Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije. Kipovi su smješteni u predvorju koje, ispod tornja, povezuje ulaz u crkvu i stubište za pjevalište. Prigodom uređenja tog prostora prije dvadesetak godina načinjena su željezna vrata – rešetke radi zračenja crkve te je omogućeno da posjetitelji mogu razgledati baroknu unutrašnjost i kada je crkva zatvorena. Nakon opremanja crkve s baroknim oltarima i kipovima u 18. stoljeću, interpoliranje novih brončanih kipova prvo je obogaćivanje inventara crkve suvremenim umjetničkim djelima.

„Mi smo danas dodali ovoj crkvi još dva kipa: svetoga pape Ivana Pavla II. i bl. Alojzija Stepinca“, rekao je na početku propovijedi biskup Mrzljak, protumačivši da se vjernici, kada u crkvama gledaju i mole pred svetačkim slikama i kipovima, ne klanjaju kipovima i likovima, nego se klanjaju Bogu, a kipovi i slike vjernike potiču i učvršćuju u vjeri.

„Danas smo u ovu crkvu stavili ova dva kipa tako značajna za našu Crkvu u Hrvatskoj. Rekao bih da se u povijesti hrvatskoga naroda i Crkve u Hrvatskoj neće se moći pisati bez ove dvojice velikana – bez ovoga iz Poljske Ivana Pavla II., i našeg Hrvata, blaženoga Alojzija Stepinca. To su ljudi koji su obilježili našu povijest. Na poseban način, u početku naše hrvatske domovine, tome je doprinio Ivan Pavao II., a i blaženi Alojzije, koji je još 1945. godine rekao da svaki narod na svijetu ima pravo na svoju slobodu, na svoju domovinu. To je bilo vrijeme kada se to nije smjelo govoriti i kada je zbog toga blaženi Alojzije  bio osuđen i morao ići u zatvor. On je hrabro svjedočio istinu, nije se bojao reći istinu, i to je karakteristika svetih ljudi. Oni se uvijek bore za istinu, bez obzira u kakvom vremenu ili nevremenu, oni svjedoče o istini. Zato vjerujem da će ova dva kipa na ulazu u vašu crkvi biti podsjetnik, ponajprije na njihovu čvrstu vjeru, a onda i na njihove uloge koje su imali u povijesti“, rekao je biskup Mrzljak.

Podsjetio je na veličanstvene susrete s papom Ivanom Pavlom II. koji je triput posjetio Hrvatsku i dvaput Bosnu i Hercegovinu. „A blaženi Alojzije Stepinac, koji je tu u neposrednoj blizini, u Lepoglavi, provodio svoje zatvoreničke dane, trpio je za Hrvatsku, bio je mučenik za Hrvatsku i Crkvu, on će biti sve veći. Zanimljivo je kod svetih ljudi da povijest kako ide dalje, da ih ne zaboravljamo. Obično se sjećamo naših roditelja, djedova, pradjedova, ali i njih pomalo zaboravljamo. Kod svetih ljudi se događa obratno. Što se više udaljujemo od njihovog zemaljskog života, oni sve više rastu u svetosti, u svojoj veličini, u svakom pogledu.“, istaknuo je predslavitelj.

Pojasnio je da je papa Ivan Pavao II. u tijeku priprave za Veliki jubilej godine 2000. od Isusovog rođenja rekao da je dobro slaviti jubileje i protumačio što znači slaviti jubilej. I kada ova vaša crkva slavi jubilej 200 godina od njezinog posvećenja, kako ćemo slaviti taj jubilej – upitao je biskup. Odgovorio je da zasigurno ne samo na neki izvanjski način, nego da u tom proteklom vremenu treba prepoznati Božju dobrotu, treba prepoznati zašto se Bogu zahvaljuje – baš onako kako je to preporučio sveti Ivan Pavao II. s obzirom na proslave osobnih i zajedničkih jubileja, unatoč tome što mnogi ljudi današnjice, stavljajući sebično sebe u središte svega života misle da nemaju zašto nekome zahvaljivati, a kršćanin će uvijek prepoznavati dar život, Božja djela kroz protekla vremena i svoju usmjerenost za vječni život.

„Možemo promatrati u mislima one koji su dolazili kroz sve godine, one kojih se sjećamo da su ovdje dolazili ovdje u svojevrsnu školu životu, koji su ovdje naučili kako treba živjeti, kako treba prepoznati Božju dobrotu“, rekao je biskup Mrzljak protumačivši nadalje da je zgrada crkva dobila ime po živoj Crkvi, a to su svi koji su kršteni. „U ovo naše vrijeme, kada se u mnogim krajevima osjeća kako i vjera malo opada, posebno u nekim krajevima Europe gdje je kršćanstvo tako dugo trajalo ali su ljudi zapustili vjeru i napustili Crkvu, događa se da se i te zgrade crkve prodaju ili ruše, da nemaju smisla jer u njih nitko ne dolazi pa šta će im zgrada“, primijetio je biskup Mrzljak istaknuvši da samo crkva ima svoj smisao samo onda kada je u njoj živa Crkva.

„Upravo to što smo ovdje danas blagoslovili nešto novo, to je znak da je ovdje živa Crkva. To nam poručuju i sveti papa Ivan Pavao II. i naš blaženik Alojzije Stepinac, za kojega se nadamo da će biti proglašen svetim, a on je za nas svet, jer je živio sveto. I sigurno nam oni poručuju o svetosti Crkve. Crkva je sveta jer je Isusovo djelo, nije sveta po nama jer mi ljudi smo grešni. Ali sveta je po svome utemeljitelju, po Isusu, po apostolima, sveta je po svecima, sveta je po Crkvi koja je proslavljena na nebu. A mi smo na tom putu na zemlji, ali smo Crkva, mi smo ta zajednica koja putuje ovom zemljom i ide prema vječnosti“, kazao je biskup Mrzljak

Nadalje je upitao napreduje li ili nazaduje čovječanstvo, ako čovjek 21. stoljeća, koji za sebe tvrdi da je mudar, pametan, učen, napredan, ratuje u Ukrajini i prijeti atomskom bombom.

„Riječ Božja je uvijek napredna, ona nas neće uputiti krivim putem ako je slušamo. I to je zadaća Crkve da bi čuli što Bog govori nama. Ta riječ Božja je stara ali uvijek govori nama danas kao sigurna, moderna, napredna riječ, koja vodi naprijed, ona je siguran putokaz. To je riječ Božja, Isus Krist koji je za sebe rekao da je put, istina i život“, rekao je.

Ukazao je na činjenice da su se crkve gradile kroz stoljeća i danas se grade nove crkve, da bi se žive Crkve sabirale i živjele, da bi Božja riječ dobivala svoje značenje i svoj smisao.

„Zato i danas kada slavimo ovaj jubilej 200. obljetnice posvete crkve, sjećamo se kako su se mnogi ovdje sabirali. I kada smo blagoslovili ove nove kipove, kao neki novi poticaj iz našega vremena, jer to su ljudi našega vremena. Mi ponekad znamo imena nekih svetaca, ali ne znamo mnogo o njihovim životima jer su davno živjeli. O ovima znamo mnogo, ne mogu reći sve, mnogo knjiga je o njima napisano o jednom i drugom, njihova razmišljanja. Sv. Ivan Pavao II. i bl. Alojzije Stepinac su nam svojim životom pokazali kako treba ići Božjim putem. Isus je onaj koji je pokazao put, a oni su koji nam pomažu, koji nas zagovaraju, i Isusu upućujemo molitve da nam oni pomažu u utvrđenju naše vjere, da hrabro idemo tim putem i budemo zaista živa Crkva, da ne budemo samo neki ostatak tradicije“, kazao je mons. Mrzljak.

Osvrnuo se je i na nedavno objavljene rezultate popisa stanovništva u Hrvatskoj, prema kojima je konstatirano da Hrvatska ima sve manje stanovnika, da je manje katolika, ali i da se još uvijek 80 posto stanovnika u Hrvatskoj deklarira katolicima.

„Kad bi se nas u Crkvi pitalo, mi bismo još smanjili tu brojku, mi bismo se pitali tko je to katolik – je li to onaj koji je samo kršten, onaj koji nedjeljom ide na misu – a tu bismo došli do nekog postotka 10 – 15 %. Jesu li to katolici? Temeljno pitanje je tko je to vjernik katolik“, istaknuo je biskup Mrzljak.

Dodao je da ondje gdje vjera nije živa da  ona postaje samo dio tradicije. „Temeljno je pitanje kako se ta vjera živi i kako ju ispovijedamo, a još više kako se vjera utjelovljuje u životu svakoga vjernika. I zato je važna crkva u kojoj se Crkva sabire da bi tu na neki način doživjela sebe kao živu zajednicu Božjega naroda, i da bi onda ohrabrena i u svim raznoraznim teškoćama života išla putem koji joj je Isus pokazao i neprestano joj pokazuje“, zaključio je umirovljeni varaždinski biskup.

Svim vjernicima i župljanima župe Klenovnik poželio je da im njihova slavlja budu poticaj da učvrste svoju vjeru i da se dalje sakupljaju kao živa Crkva u zgradi njihove župne crkve.

Župnik Jagarčec zahvalio je na kraju mise biskupu Mrzljaku za predvođenje proslave i blagoslov novih kipova. Mons. Pintarić je ukratko naveo povijesne podatke o posveti crkve koju je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac posvetio 14. srpnja 1822. godine, u vrijeme dobročiniteljice udove Antonije Drašković, i trećeg župnika u dvorcu Klenovnik Nikole Horvata, o čemu svjedoči spomen-ploča u svetištu crkve.

Postavljeni kipovi u klenovničkoj crkvi djelo su akademskog kipara Tomislava Kršnjavija koji se na završetku slavlja obratio nazočnima, izrazivši zadovoljstvo što će ti kipovi biti poticaj na osobni rast i zajedništvo s Bogom, da bi u Klenovniku rasle brojne obitelji. Nakon što ih je sve potaknuo da budu otvoreni životu i da se svi skupa uzdaju u Gospodina i da hrabro idu naprijed, a maleni koji su crkvi bili u prvim redovima da ostanu i dalje u prvim redovima života, i da se neki od njih odazove u duhovna zvanja, nagrađen je dugotrajnim pljeskom. U postavljanju kipova svojim su djelovanjem pomogli Slavko Bunić, Martin Bunić i mons. Pintarić.

Prigodom proslave župne svetkovine tiskan je prigodni letak koji ukratko opisuje povijest župe u Klenovniku, utemeljene 1789. godine, izgradnju crkve – započetu 1726. i opis njezine unutrašnjosti, donosi pregled najvažnijih događaja tijekom povijesti te imena 18 župnika koji su tijekom 233 godine djelovali u župi.