Na zahvalnom hodočašću okupilo se oko 700 članova iz 31 zajednice Vjera i svjetlo i njihovih gostiju, među kojima članovi slovenske zajednice Vjera i svjetlo, članovi sestrinske zajednice Arka–Korablja iz Hrvatske i Barka iz Slovenije, brat Ulrich iz Taizéa, te međunarodna dokoordinatorica Angela Grassi.

Kruna programa bilo je misno slavlje koje je predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Propovijedao je sisački biskup Vlado Košić.

U homiliji je uputio poruku okupljenim članovima Vjere i svjetla te ostalim hodočasnicima.

Osvrćući se na naviještena čitanja (Jl 4, 12 – 21 i Lk 11, 27 – 28) , biskup Košić je naglasio da se Bog pokazuje zaštitnikom izabranog naroda. U Evanđelju Isus na pohvalu: „Blažena utroba koja te nosila i blažene prsi koje si sisao”, odgovara: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” Iako Isus svoju pohvalu upućuje onima koji riječ Božju slušaju i vrše, on je prije svega upućuje svojoj Majci Mariji koja je prva riječ Božju slušala i vršila. Isus naglašava blaženstvo sviju koji zajedno s Marijom slušaju i vrše riječ Božju, a to trebamo biti i jesmo svi mi, pripadnici Božjeg izabranog naroda, Crkve – pojasnio je biskup.

„Kao što je Bog neprestano štitio i čuvao svoj narod tako danas štiti i čuva sve koji smo oko Krista okupljeni i u njega vjerujemo. Marijina uloga je važna. Ona je začela i rodila Spasitelja, a učinila je to, kako uči sv. Augustin, prije svojom vjerom nego utrobom. Ona je najprije Majka naše vjere te ju trebamo ne samo moliti za zagovor u našim potrebama nego i nasljedovati u njezinoj vjeri. Naime, njezina je vjera omogućila dolazak Spasitelja na ovaj svijet. Po njezinom pristanku: Fiat mihi secundum verbum tuum! (Neka mi bude po Riječi tvojoj!), Bog je postao jedan od nas, postao je čovjek koji se veseli i koji plače, koji je zdrav, ali i bolestan, koji je moćan, ali i slab. Bog je poželio proživjeti ljudski život, nama u svemu jednak osim u grijehu. Posebno je, međutim, Gospodin imao samilosti i poklanjao svoju nježnost i blizinu onima koji su pred njim očitovali svoju slabost i molili ga za pomoć. Tako je liječio mnoge bolesnike, ali tražio je da ispovjede svoju vjeru. Svojom ljubavlju prema nemoćnima On je želio pokazati ne samo Božju svemoć, nego još više probuditi u njima vjeru u Njega, ali i sebe same, da im podigne samopouzdanje i pokaže njihovo dostojanstvo i vrijednost pred svima koji su ih već bili odbacili”, naglasio je biskup Košić.

„Današnji papa, Franjo doista mnogo čini u odnosu na današnje siromahe, a i vi, dragi članovi zajednice Vjera i svjetlo, to isto činite i poklanjate svoju pozornost onima koji trebaju vašu blizinu, vašu pomoć, vašu dobrotu i zajedništvo. Također je posebno vrijedna spoznaja zajednice da nisu samo zdravi na pomoć bolesnima, nego da još više vrijedi obrnuto, da bolesni mogu više pomoći zdravima nego zdravi bolesnima. To je jednostavno međusobno obogaćivanje. Evo, vi ste svi toga svjesni i zato smo ovdje da Bogu na tome zahvalimo. Naprosto je potrebno čuti potrebe svojih bližnjih i biti s njima. To nas uči naš Gospodin, na to nas potiče naš papa Franjo, to i vi u Vjeri i svjetlu slijedite”, rekao je sisački biskup, koji se kao dugogodišnji prijatelj zajednice prije 10 godina osobno založio da se jedna zajednica Vjere i svjetla osnuje i u njegovoj biskupiji.

Možemo li svi biti slušatelji i vršitelji Božje riječi? – upitao je nadalje. „Kao što je Marija bila pozorna na Riječ i primila u svoje srce, tako i mi trebamo primiti Isusa i s Njime ćemo najviše učiniti za siromahe ovoga svijeta, a svi smo mi na neki način siromasi. Samo nam treba poniznosti da priznamo svoju bijedu, svoje nemoći i svoje potrebe, da nas Bog pomiluje, da nam podari svoju milost. On je naš Bog, naša zaštita i utočište. On nam želi dati snage da i mi jedni drugima budemo utočište, jednostavno, braća i sestre. On nas po svojoj Majci Mariji potiče da slušamo i vršimo štogod nam on kaže. Svi želimo biti pod njezinim plaštem, pod njezinom zaštitom i njezinom ljubavlju”, zaključio je mons. Košić i sve članove zajednice preporučio zaštiti Majke Božje Bistričke.

Tijekom čitanja Evanđelja, osobe s teškoćama iz zajednice Noa u Županji su zajedno sa svojim prijateljima „oživjeli” tekst. U zajednicama Vjera i svjetlo jedan od najvažnijih elemenata susreta je „oživljavanje” Evanđelja, proživljavanje i izražavanje biblijskog teksta kroz pokret i gestu. „Oživljavanje” teksta osobama s intelektualnim teškoćama pomaže da kroz sâmo događanje duboko urone u Evanđelje. Tako najviše proživljavaju koliko mogu biti Isus u ovomu svijetu.

I u drugim dijelovima misnog slavlja mnogi članovi zajednice su, sa i bez teškoća, kao i mnogi roditelji bili uključeni i sudjelovali u ministriranju, pjevanju i sviranju, praćenju pjesme gestama, u Sveopćoj molitvi i prinosu darova, a duhovnici zajednica su koncelebrirali.

Na kraju mise mons. Giorgio Lingua uputio je članovima zajednice završnu riječ i zasebno blagoslovio osobe s teškoćama, roditelje i prijatelje.

„Pozdravljam vas riječima pape Franje, kada se prije dvije godine susreo s vašim predstavnicima u Vatikanu povodom 50. obljetnice hodočašća u Lurd koje se smatra početkom vaše avanture. Papa Franjo je tada rekao: Od tog trenutka Duh Sveti je pratio hod vaše udruge i rođene su mnoge zajednice Vjera i svjetlo u mnogim zemljama na pet kontinenata donoseći poruku ljubavi i prihvaćanja. Ta poruka je srce evanđelja. Podsjeća nas da je svaka osoba, pa i ona najmanja i najranjivija ljubljena od Boga i ima svoje mjesto u Crkvi i u svijetu. To je evanđelje malenosti, kako nas podsjeća sveti Pavao kada piše Korinćanima: Gledajte braćo, sebe pozvane: lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta, prezrene izabra Bog i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom (1 Kor 1, 26 – 29).” Zato vi svi, članovi Vjere i svijetla zajedno sa svojim roditeljima i prijateljima koji vas prate nosite poruku koja je srce evanđelja: Kraljevstvo Nebesko pripada malenima. Upamtite jednu stvar: Isus na križu je bio poput mnogih od vas, bio je kao netko tko pati fizički i duhovno. Zamislite, više nije mogao govoriti, više nije mogao hodati, bio je prikovan, više nije propovijedao, više nije činio čudesa, ali još uvijek je postojala jedna stvar koju je mogao činiti i činio je. Koja? Voljeti! Jer voljeti uvijek možemo, čak i kada nas okolnosti sprječavaju u mnogim stvarima. Nitko i ništa nas ne može spriječiti da volimo. Svi uvijek mogu voljeti, zapravo to je Isus posljednjim šapatom rekao: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Dok je umirao, nastavio je voljeti. S ovim mislima vas, dakle, blagoslivljam.

Blagoslivljam svakog od vas koji ste pozvani da darujete ono što jeste i što imate sjećajući se da ništa nije malo što je učinjeno iz ljubavi.

Blagoslivljam vas, roditelje koji ste pozvani isticati unutarnju ljepotu svoje djece, poput Boga koji ne gleda na vanjštinu nego na srce.

Blagoslivljam vas dragi prijatelji koji ste pozvani da budete blizu onima koji trpe pokazujući da u njima otkrivate Božju prisutnost i njegovu ljubav. Po vašoj ljubavi svi moraju susresti ljubav Božju. Sve vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!”, zaključio je mons. Lingua.

Proslava je nastavljena ručkom i zajedništvom u ozračju uskrsne radosti karakterističnom za zajednice Vjera i svjetlo.

U poslijepodnevnim satima scenski je prikazan nastanak Vjere i svjetla u Hrvatskoj i rast tijekom 30 godina koji su pripremile četiri zagrebačke zajednice. Prva hrvatska zajednica, nastala uz podršku slovenske Vjere i svjetla, ukrcala se na brod, a tijekom godina nizale su se zajednice i ukrcavali njihovi predstavnici sve dok nije postala prepuna, uz Isusovu inicijativu i vodstvo, a pod Marijinim plaštem koji se na kraju raširio i poput Duha svetog prolebdio iznad glava svih prisutnih članova.

Jedna majka, jedna osoba s teškoćama te dvoje mladih prijatelja svjedočili su što za njih znači biti dijelom jedne zajednice Vjera i svjetlo: to znači živjeti u zajednici punoj ljubavi, izići iz izolacije, biti prihvaćen, znati da nisi sam, moći biti ono što jesi, moći biti svoj, otvoren i smiren, razvijati samopouzdanje, aktivirati svoje potencijale, ne gledati samo ono što se ne može, nego vidjeti ono što se može, živjeti jednostavnost, otkrivati duhovnu ljepotu osoba s teškoćama, zajedno živjeti Božju blizinu i ljubav, razvijati zauzetost za bližnje i u zajednici ljudi koji su ispunjeni predivnim darovima živjeti kao velika obitelj.

Provincijski duhovnik Vjere i svjetla vlč. Robert Jugović posvjedočio je kako je kao mlada osoba, zbog neznanja kako da im pristupi i straha da ih ne povrijedi, imao predrasuda prema osobama s teškoćama, što se s godinama promijenilo, osobito otkako je župnik u Županji i duhovnik zajednice Noa. Za njega je Vjera i svjetlo jedno srce, srce koje kuca, srce koje se veseli i srce koje uvijek želi biti u blizini drugoga, a isto vrijedi za sve zajednice Vjera i svjetlo. Ohrabrio je sve one koji daju svoju ljubav, cijelog sebe za svoje zajednice da ne posustanu pred teškoćama i razočarenjima koja su prolazne stvari, jer ono što ostaje jest zajedništvo, poput onoga kojemu su toga dana svjedočili.

Govorio je i o problemu nedostatka svećenikove prisutnosti u pojedinim zajednicama. „ Molite za svoje svećenike. Poput mene u mladenaštvu, često u susretu s vama čujem kako mnogi od njih imaju još uvijek predrasude. Boje se biti s vama: što ću ondje raditi, što ću učiniti? Ne znaju da zapravo samo tražite njihovu blizinu, prisutnost i blagoslov kojega na svakog od vas mogu zazvati. Znam da je mnogim zajednicama poteškoća – imati duhovnika. Moja zadaća je da na tu nakanu prikazujem misu, pa i današnje euharistijsko slavlje sam na tu nakanu prikazao: da svaka zajednica bude blagoslovljena duhovnikom koji neće imati predrasude, nego će doći, vidjeti i ostati. Evo, u tom duhu moleći za vaše duhovnike, molimo i za mnoge one koji žele, a možda su neodlučni u vašim župnim ili redovničkim zajednicama, da dođu u zajednicu, da budu svjetlo, a onda sigurno i znak vjere. Dok govorim o svećenicima, duhovnicima, zamjena u tim trenucima kad nema svećenika često su redovnice, pa im iskreno i od srca zahvaljujem.”

Što su članovi zajednice iz Hrvatske osjećali međusobno s braćom iz Slovenije izrazio je jedan od prisutnih članova iz susjedne države „ Bili smo među potpunim strancima” a ipak smo se osjećali istinski kao kod kuće i bezuvjetno prihvaćeni. Vjera i svjetlo velik je dar od Boga cijelome svijetu”, poručio je.

Angela Grassi, kao međunarodna dokoordinatorica koja prati ovdašnju provinciju, u radosti slavlja prenijela je svima riječi suutemeljiteljice Marie-Hélène Mathieu koje je uputila članovima: „Sve što činite u životu pretvorite u slavlje, u radost!”

Vjera i svjetlo je duhovni međunarodni pokret osoba s intelektualnim teškoćama, njihovih obitelji i prijatelja. Nastao je Lurdu 1971. godine.

Rođen je iz želje da se osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima pomogne pronaći mjesto i poziv u Crkvi i društvu.

Vjera i svjetlo svjedoči da slabost može biti izvorom života, da su ljubav i prihvaćanje mogući, da razlike među ljudima nisu nevolja nego blagoslov.

Vjera i svjetlo djeluje u zajednicama susretanja.

Zajednice se redovito okupljaju na slavlje, dijeljenje, prijateljstvo i molitvu.

Informacije o zajednici kao i kontakti mogu se pronaći na mrežnoj stranici Vjera i svjetlo.