S. Ivančica Fulir u Velikoj Gorici svjedočila o životu u misijama

S. Ivančica posvjedočila je kako su prije 35 godina u Benin došle dvije sestre iz njezine redovničke zajednice, s. Doroteja i s. Maristela. Tijekom svojeg misionarskog rada izgradile su, dobrotom ljudi iz Hrvatske, dva dječja sirotišta i dvije ambulante, o kojima kao sestre brinu. Treću ambulantu grade. Trenutno brinu o osamdeset i troje djece i u velikoj su materijalnoj potrebi. Grade polikliniku za djecu na području Benina u kojem je velika smrtnost djece. Službene vlasti su ih zamolile da naprave polikliniku, odnosno pedijatriju. Za to im trebaju financijska sredstva, a i molitva da Bog providi dobre radnike.

U tom području njihove sestre već imaju ambulantu u zemljanoj nastambi u kojoj su se smjestile na poziv biskupa i u kojoj su u proteklih godinu dana primile više od 1500 bolesne djece koja su najvećim dijelom izliječena požrtvovnošću sestara u takvim siromašnim i oskudnim uvjetima. Naime, ako djeca oboljela od malarije dođu k njima jedan do dva dana nakon obolijevanja, u ranoj fazi bolesti, moguće ih je izliječiti i njihovo liječenje tada nije jako skupo. No, sedmog dana, ako ih se ne liječi, nastupa smrt. Stoga sestre žele izgraditi polikliniku za što već imaju osigurano zemljište, pojasnila je s. Ivančica.

Ispripovijedila je događaj iz vremena kad je tek došla u Benin u Afriku volontirati, 2010. godine. „S. Doroteja išla je posjetiti jednu staricu i na putu je u jednoj rupi u zemlji našla umiruće dijete. Ponijela je djevojčicu u našu ambulantu i sestre su joj pružile svu moguću zdravstvenu pomoć. Kad je ozdravila ponijele su ju u selo da bi našle njezinu obitelj. Pronašle su baku djevojčice koja je potvrdila da je otac malene umro, a majka je nestala i da će biti najbolje da djevojčicu povedu sa sobom. Tako je Agnese, kako su joj sestre nadjenule ime, ostala kod nas. Od izgladnjivanja ostao joj je kao posljedica napuhnuti trbuščić jer je tražila svaka dva sata jesti uz viku da je gladna. S petnaest godina primila je prvu svetu pričest i nakon toga je rekla da je sita i više nije imala potrebu za stalnim hranjenjem. Vratila se u svoje selo, nastavila školovanje i redovito nas posjećuje donoseći nam svoje svjedodžbe da bi se pohvalila uspjehom u školi“, rekla je s. Ivančica.

„Trenutno je princeza u našem sirotištu Pierret. S četiri godine je poželjela ići u školu jer je kao najmlađa ostajala jedina s nama sestrama dok su sva ostala djeca bila u školi. Dozvolile smo joj misleći kako će pasti pa će ponavljati razred. No, ona je na kraju godine bila najbolja u razredu. Isto se ponovilo i sljedeće godine. Kad sam prošlog ljeta htjela s njom ponoviti gradivo prije početka nove školske godine, dva dana dolazila je točno kako smo se dogovorile. Trećeg je dana nije bilo. Kad sam je konačno pronašla kako se skrivečki igra, rekla je da njoj ponavljanje zaista ne treba jer je i tako najbolja u razredu“, rekla je misionarka.

„Za djecu u Africi u Beninu je potrebno mnogo toga. Uz materijalne stvari da bismo mogle sagraditi polikliniku za našu djecu potrebne su nam i vaše molitve da bismo djecu uspješno odgajale“, zaključila je s. Ivančica.

Prije negoli je kao volonterka otišla u Afriku, s. Ivančica završila je Ekonomski fakultet i radila u struci, a onda je spoznala da želi biti redovnica te se nakon redovničke formacije vratila u Afriku u Benin gdje djeluje sedam godina.

Nakon euharistiije župljani su se zadržali u kratkom druženju sa s. Ivančicom u župnom pastoralnom centru „Nazaret“ gdje su joj predana tijekom euharistijskih slavlja prikupljena sredstva za potrebe izgradnje dječje poliklinike u Beninu.