„Ovaj dan posvećujemo molitvi za naše pokojne biskupe, za sve one nadpastire koji su predvodili naše dvije najprije odijeljene biskupije, a potom sjedinjene biskupije đakovačku ili bosansku i srijemsku. Mnogima od njih ne znamo imena, za mnoge se ne zna gdje su sahranjeni. No, svi su oni sahranjeni u znaku križa. Počivaju u sjeni tog svetog znaka i čekaju svoje uskrsnuće“, rekao je umirovljeni nadbiskup Srakić.

Na početku homilije mons. Srakić spomenuo je da je ove godine obilježena 139. obljetnica posvete katedrale, koju je 1. listopada 1882. posvetio biskup Strossmayer te je dodao da je iste godine u Đakovu bila još jedna svečanost: 2. studenoga isti je biskup prenio smrtne ostatke svojih predšasnika u kriptu katedrale, dirljivim riječima opisavši one čiji su smrtni ostaci sahranjeni te pozivajući prisutne da u znak zahvalnosti mole za svoje biskupe.

„Doista, činjenica smrti zapanjuje čovjeka koji ne vjeruje u prekogrobni život i vječnu pravdu. Smrt je za njega duboka tajna, puna groze i straha o kojoj nerado govori i na koju rijetko ili nikada ne misli. Zato ga uznemiruje sve što ga podsjeća na nju. Drugačije o smrti misli onaj koji u svome srcu nosi živu vjeru u prekogrobni život, u novi život koji počinje iza tamne zavjese groba. Za njega je smrt svršetak zemaljskog života, ali i početak jednog drugog, boljeg, sretnijeg života, života u Bogu“, rekao je mons. Srakić.

Podsjetivši na pokojne biskupe koji su svoje sile i sposobnosti posvetili pozivu da budu Kristovi svećenici, kazao je da su oni voljeli svoje biskupije, svoje vjernike, svoje katedrale, crkve, propovjedaonice i ambone, a nadasve su voljeli svetohraništa u kojima je bio euharistijski Krist, izvor i vrhunac kršćanskog, a i biskupskog života. Spomenuo je i teške trenutke s kojima su se susretali, teška razdoblja biskupije „zavijena u mrak šutnje“.

„Bili su uzeti od ljudi za ljude, pastiri duša da po uzoru Dobroga Pastira vode svoje ovce, svećenici koji su za svoje grijehe i grijehe cijelog svijeta prinosili žrtvu, neki ovjenčani krunom mučeništva i svetosti, neki pribrojeni među blaženike. No baš zato što su od ljudi uzeti i za ljude postavljeni, moglo se dogoditi i događalo se da nisu ustrajno sijali Božju riječ, do kraja bili prijatelji svima, da im molitva nije bila ustrajna, da nisu svaki put pokazali očinsku ljubav prema sinovima i kćerima svoje biskupije, da su kao ljudi griješili ‚mišlju, riječju, djelom i propustom‘“, rekao je propovjednik.

„Danas smo ovdje sabrani na molitvu za one naše pokojne biskupe kojima je ta molitva potrebna. Molimo da se oni ‚koji su bili obdareni biskupskim dostojanstvom u zboru apostolskih nasljednika‘ njihovom društvu zauvijek pridruže i da ‚s mnogostrukim plodom svoga rada uđu u vječnu radost svoga Gospodara‘“, rekao je.

Uz nadbiskupa Đuru Hranića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića te župnika i župnog vikara katedralne župe Svih svetih, suslavila su još sedmorica svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama. Pjevanje je predvodio Zbor bogoslova pod vodstvom mo. Ivana Andrića.Na kraju slavlja, biskupi, svećenici, časne sestre, bogoslovi i ostali vjernici spustili su se u kriptu katedrale, gdje je mons. Srakić predvodio molitvu te blagoslovio grobove pokojnih biskupa.