Medalja, medialia dolazi od srednjega roda množine riječi medialis, što znači sredstvo; sredstvo očitovanja vrijednosti nekoga djela, događaja, postignuća; sredstvo da bismo vidjeli dalje od onoga što oči mogu vidjeti.

Nastavljajući slijed prethodno izrađenih medalja povezanih sa službom zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića, i na ovoj se medalji s jedne strane iščitava prigodni poticaj za oblikovanje medalje, a s druge strane hagiografska poveznica.

Na licu (aversu) medalje predstavljen je povod njezine izrade: 25. obljetnica, jubilej Kardinalove nadbiskupske službe. To je učinjeno natpisom na obodu tako da je u gornjemu dijelu ispisano Nadbiskupovo ime, a u donjemu latinska riječ „jubilaeum“. Godine koje jubilej povezuje upisane su rimskim brojkama u istome obodu: lijevo 1997., godina početka nadbiskupske službe, a desno 2022., godina proslave jubileja i izrade medalje.

U vanjsku kružnicu oboda aversa ucrtan je kvadrat s prepoznatljivom „šahovnicom“ hrvatskoga grba. U njezinih dvadeset i pet polja upisane su dvije latinske riječi: Archiepiscopus Zagrebiensis („Nadbiskup zagrebački“).

Riječ „Archiepiscopus“ podijeljena je tako da je u drugome retku istaknut drugi dio te složenice: „Episcopus“. Dva slova, početno i zadnje („E“ i „S“), namjerno dijelom izlaze izvan okvira grba. Naime, svaka služba u Crkvi, a osobito biskupska, šira je od zemaljskoga podrijetla i zemaljske domovine te svojom svrhom nadilazi prolaznost. Služba zagrebačkoga nadbiskupa koji je k tomu i kardinal duboko je povezana s cjelokupnim hrvatskim bićem i sa sveopćom Crkvom.

Hrvatski narod i kultura obilježeni su otajstvom Isusa Krista. U četirima poljima, „od sva četiri vjetra“, na kutovima grba upisani su jednakokračni križevi okrenuti dijagonalno prema središtu. Uz gornji rub u srednjemu polju gornjega reda kvadratićā rimskim je slovima ispisana brojka jubilejske obljetnice: 25., dok je u donjemu redu ta ista brojka ispisana glagoljskim pismom.

Upisivanjem kvadrata u kružnicu postignut je dojam da se stranice kvadrata konkavno svijaju, da su udubljene prema središtu, odnosno metaforički: da su privučene i da „dišu“snagom onoga što je u središtu – lik Duha Svetoga. Predstavljen je u prepoznatljivim sastavnicama (nad)biskupskoga grba kardinala Josipa: u obličju goluba na podlozi osmerokrake zvijezde.

Taj „oculus“ nosi sadržaj ne samo objave i prisutnosti neba po zlatnoj boji nego i duhovskoga poniranja u dubinu središta koje pripada Bogu i njegovu Duhu, svježini života; onomu Dahu po kojemu je sve stvoreno, po kojemu sve živi i diše, nadahnjuje i oduševljava. To je još razumljivije u odnosu prema Kardinalovu biskupskom geslu: Da život imaju, iz Isusove rečenice o njegovu darivanju izobilja života: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10, 10).

Prsten kojim je omeđen krug gotovo je podudaran sa slovima „co“ u riječi „episcopus“, a ona dolazi od grčkoga glagola „epi-skopein“ koji znači: nadzirati, nadgledati, imati uvid.

Samo Božjim Duhom možemo vidjeti ispravno, jer on upućuje onkraj prolaznoga i daruje mogućnost da svjetlom vječnosti naslućujemo konačnu, neprolaznu zbilju. S tih motrišta medalja se može čitati polazeći bilo od njezina oboda, bilo od njezina središta.

To je pojačano time da je nekoliko medalja (od kojih jednu takvu danas predajemo Kardinalu) izrađeno tako da je u središtu stvarni otvor, da se može vidjeti na drugu stranu. To ostvaruje Božji Duh: daje vjerom vidjeti onkraj. Uvriježila se izreka da „medalja ima dvije strane“. Ovdje to vrijedi samo djelomično.

Na naličju (reversu) medalje nalazi se reljefni prikaz lika sv. Josipa i Djeteta Isusa, što je povezano s Kardinalovim imenom. U donjemu dijelu stiliziran je ljiljan i, poput izdanka, lista, Josipova ruka usmjerena prema Djetetu. Cvijet ljiljana jedan je od najčešćih atributa na prikazima Zaručnika Blažene Djevice Marije, a time je uprisutnjena i Bogorodica, rado zazivana, opjevana i razmatrana u simbolici toga cvijeta.

Uz vanjski obod medalje nalazi se molitveni zaziv na latinskome: Sancte Joseph, Custos et Protector, ora pro nobis! („Sveti Josipe, Čuvaru i Zaštitniče, moli za nas!“)

Dinamika „disanja“ snagom Duha ovdje se upotpunjuje. Dok je na aversu vidljiva konkavnost, stvoren dojam udubljene svinutosti kvadrata, na reversu je naglašena konveksnost, izbočeno širenje koje, u gornjemu dijelu medalje Josipovom aureolom, a u donjemu dijelu rascvjetalim ljiljanom, otvara medalju, pokazujući da svetost nije ograničena, nego da uvijek stvara prostore vodeći prema novim obzorima.

Sve je raspoređeno u kružnome gibanju koje izvire iz Božjega Duha, tako da se i na toj strani pokazuje smisao istoga motiva u središtu medalje, jer je Sveti Josip svetac po kojemu nadbiskup nosi ime, ali je i Zaštitnik sveopće Crkve i Hrvatske.

Odnos Isusa i Josipa u ovome prizoru mogao bi dobiti naslov: „Razgovor u Duhu, odnosno Duhom“ („Communicatio Spiritu Sancto“).

U njihovoj komunikaciji, u zajedništvu pogleda i dodira, u središtu je neprestano Božji Duh. Po Duhu je Krist začet u krilu Djevice Marije; po Duhu je Božja Riječ postala tijelom; po Duhu ga je Josip prihvatio te snagom Duha čuvao i odgajao u ljudskosti za njegovo božansko djelo „radi nas i našega spasenja“. Mladica isklijala iz Jišajeva korijena i zalijevana nebeskom Rosom postala je mirisom čistoće srca za novo nebo i za novu zemlju.

Od svetoga Josipa nam nije ostala zapisana nijedna riječ, ali nam je darovan njegov „razgovor s Bogom“, vidljiv u djelima koja je nadahnuo Duh. Taj razgovor primjer je služenja za svakoga vjernika i vjernicu, osobito za crkvene službenike, u: poniznosti, osluškivanju, spremnosti na žrtvu i u ljubavi koja nesebično traži dobro drugoga.

Premda je svaki čovjek i sve stvoreno u Božjemu pogledu, razmjena pogleda sv. Josipa i Isusa ostaje poticajem da češće molimo: „Gospodine, po velikome milosrđu svome pogledaj na me! – Domine, secundum multitudinem miserationum tuarum respice in me!“ (Ps 69, 17).

Pogledaj na nas, jer i našoj Crkvi i našoj domovini treba Duha da prodiše i diše oduševljenjem.

mons. Ivan Šaško,
pomoćni biskup zagrebački