Sprovod don Dragana Rajkovića

Koncelebrirali su pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, upravitelj Svećeničkog doma don Tomislav Bašić i šezdesetak svećenika.

Misi su nazočili i članovi obitelji, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, prijatelji, delegati Željezanske biskupije te mještani rodne župe.

„Danas nas je don Dragan okupio kako bi nam održao svoju posljednju propovijed, propovijed koja nas ne ostavlja ravnodušnima. Ta njegova propovijed je nadahnuta riječima iz Ivanova evanđelja i Knjige Mudrosti, koje smo upravo čuli. Iako Knjiga Mudrosti kaže da su duše pravednika u ruci Božjoj i da ih se ne dotiče muka nikakva, nama je smrt teško shvatiti i prihvatiti.

Ipak, zahvaljujući milosnom daru vjere i Kristovu uskrsnuću koje osmišljava naš život, mi vjernici znamo da smrt nije kraj. Blago čovjeku kada na prijelazu iz smrti u vječnost ima svjetlo vjere koje je obasjano svjetlom Kristova uskrsnuća – svjetlom koje nam pokazuje da je ovozemni život samo djelić vječnosti.

Upravo je o tom svjetlu Kristova uskrsnuća propovijedao don Dragan kroz 52 godine svećeničkog života. Propovijedao je kako smrt nije kraj i kako je pobijeđena“, kazao je između ostalog mons. Želimir Puljić u prigodnoj homiliji.

Zaključujući homiliju, mons. Puljić je rekao: „Danas smo čuli riječi iz Ivanova evanđelja koje nam govore kako je Isus kruh živi koji je s neba sišao. To je ono što je don Dragan posebno svjedočio u svom životu slaveći euharistiju i živeći od nje. Zahvalni smo mu što je Božju riječ naviještao, Kruh nebeski s vjerom lomio te s narodom Božjim molio. Molimo i mi danas Svemogućeg Boga da ga primi u prostranstva vječnosti – prostranstva bez tuge, boli i patnje“.

Pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić pročitao je izraze sućuti željezanskog biskupa Egidija Živkovića te riječkog nadbiskupa Mate Uzinića. Zatim je govorio o životu i radu don Dragana Rajkovića. Na kraju mise, zahvalu don Draganu Rajkoviću, u ime Župe u Novoj Gori (Austrija) izrekao je Arnold Boišić.

Don Dragan Rajković IN MEMORIAM (1944. – 2023.)

Dragan Rajković sin oca pok. Milana i majke pok. Matilde, rođen je 30. kolovoza 1944. u Otočcu. Imao je dva brata. Ova su mu u Drugom svjetskom ratu ubili partizani pa je majka s djecom morala napustiti Lovinac gdje su živjeli i preko Nove Gradiške stigla u Zemun.

Dragan je u Zemunu proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. U Đakovu je pohađao Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju i maturirao. Na tamošnjoj Visokoj bogoslovnoj školi započeo je filozofsko-teološki studij.

Tijekom studija prešao je u Split i bio primljen među kandidate za svećeništvo Splitsko-makarske nadbiskupije. U Centralnom bogoslovnom sjemeništu nastavio je duhovnu formaciju te studij na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Za đakona ga je zaredio biskup Ivo Gugić 28. ožujka 1971. u splitskoj katedrali. Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1971. splitski nadbiskup i metropolit Frane Franić u svetištu Gospe Sinjske u Sinju podijelio je sveti red prezbiterata jedanaestorici đakona, među njima i Draganu Rajkoviću. Don Dragan je mladu misu slavio u svojoj rodnoj župi u Zemunu 11. srpnja iste godine.

Kao mladomisnik imenovan je župnim upraviteljem župe Desne u neretvanskom kraju. Prva godina svećeništva bila je i pastoralna godina u kojoj je morao pohađati još neka predavanja na Teologiji u Splitu. Sljedeće godine premješten je za župnog upravitelja župe Srijane Dolac Gornji gdje je pastoralno djelovao devet godina.

U to vrijeme mnogi su ljudi iz naših krajeva išli trbuhom za kruhom u zapadnoeuropske zemlje. Crkva u Hrvata imala je veliki broj svećeničkih i redovničkih zvanja pa je skrbila i za svoje „gastarbeitere“ te je u tim zemljama otvarala Hrvatske katoličke misije kao duhovnu i socijalnu pomoć našim radnicima na privremenom radu u inozemstvu.

U tim prilikama Splitsko-makarska nadbiskupija je uspostavila bliske veze s biskupijom Željezno (Eisenstadt) i Hrvatima u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland). Mjesni biskup dr. Stefan Laszlo molio je tadašnjeg splitskog nadbiskupa dr. Franu Franića da mu pošalje pokojeg svećenika za pastorizaciju župa gdje žive pripadnici hrvatske zajednice. Don Dragan se dragovoljno stavio na raspolaganje i pošao 1981.  među gradišćanske Hrvate.

U Austriji je ostao punih 25 godina. Službovao je na nekoliko župa kao što su župe u Illmitzu, Vorištanu, Čajti, a najduže u župi u Novoj Gori (Neuberg) odakle je 2006. zbog bolesti „stavljen u stanje mira“. Don Dragan je bio jednostavan i neposredan. Uz svoje župničke dužnosti koje je savjesno obnašao pomagao je potrebitima u raznim prilikama. Ljudi su u njemu prepoznavali svećenika koji je zračio dobrotom.

Odlazeći u mirovinu 2007. vratio se u svoju matičnu nadbiskupiju i nastanio u Svećeničkom domu u Splitu. Neko vrijeme dok su mu zdravstvene prilike dopuštale vršio je službu kapelana umirovljeničkih domova u Splitu. Nakon toga pastoralno je pomagao župniku don Vinku Sanaderu do 2014. u Župi Gospe od Otoka u Solinu, a poslije sve do 2017. u Župi sv. Lovre u Trogiru.

Posljednjih godina zbog pogoršanog zdravstvenog stanja živio je povučeno u Svećeničkom domu. Godine 2021. proslavio je 50 godina svećeništva. Preminuo je u 79. godini života na Veliki petak, 7. travnja u poslijepodnevnim satima.

Don Dragan je završio svoju svećeničku službu i zemaljsko putovanje u Vazmenom trodnevlju na dan Kristove muke i smrti na križu. Uskrsnuli Gospodin koji je pobijedio smrt i otvorio nam pristup vječnom životu neka ga sada primi k sebi, oprosti mu ljudske slabosti i grijehe i učini ga dionikom vječne slave u nebu. Amen