Nakon što je ujutro u Papinskoj rezidenciji slavio misu u privatnosti, sveti otac Franjo sudjelovao je na molitvenom susretu u crkvi Presvetog Srca Isusova u Manami, glavnom gradu Bahreina.

Pozdrav dobrodošlice uputio je apostolski vikar Sjeverne Arabije biskup Paul Hinder, a potom su pred Svetim Ocem osobna svjedočanstva izrekle pastoralna djelatnica i časna sestra. Zahvalivši mons. Hinderu za njegovo služenje i dobrodošlicu, Papa je između ostaloga rekao da se obraća svima iz kojega god naroda bili, istaknuvši ljepotu različitosti. Osobito je izrazio blizinu Libanonu i ostalim trpećim narodima na Bliskom istoku.

Osvrnuvši se na naviješteni odlomak Evanđelja po Ivanu o živoj vodi, biskupe, svećenike, osobe posvećenog života, bogoslove i pastoralne djelatnike podsjetio je da je Crkva rođena na križu iz Kristova probodenog boka, iz kupelji preporođenja u Duhu Svetom.

„Mi nismo kršćani zbog svojih zasluga ili samo zato što se držimo jednog vjerovanja – nastavio je Papa – nego zato što smo u krštenju dobili na dar živu vodu Duha, koja nas čini ljubljenom djecom Božjom i braćom među nama, čineći nas novim stvorenjima. Sve proizlazi iz milosti, sve dolazi od Duha Svetoga.“

Dodao je da im Duh Sveti daje tri velika dara – radost, jedinstvo i proroštvo te traži da ih prihvate i žive. Na početku je istaknuo da je Duh izvor radosti.

„Svježa voda za koju Gospodin želi da provre u pustinjama našeg čovještva, pomiješanog sa zemljom i krhkošću, sigurnost je da nikada nećemo biti sami na svom životnom putu. Duh je, naime, Onaj koji nas ne ostavlja same, on je Tješitelj; tješi nas svojom diskretnom i blagotvornom prisutnošću, prati nas s ljubavlju, podupire u borbama i teškoćama, potiče naše najljepše snove i najveće želje, otvara nas divljenju i ljepoti života. Radost Duha, dakle, nije povremeno stanje ili prolazni osjećaj, a još manje ona vrsta konzumerističke i individualističke radosti koja je tako prisutna u nekim kulturnim iskustvima današnjice. To je, naprotiv, radost koja proizlazi iz odnosa s Bogom, iz spoznaje da, unatoč teškoćama i mračnim noćima kroz koje ponekad prolazimo, nismo sami, izgubljeni ili poraženi, jer On je s nama. I njome se možemo suočiti i nadvladati sve, čak i ponore boli pa i samu smrt.“

One koji tu radost žive u zajednicama, Papa je pozvao da ju čuvaju i umnože, a to će im najbolje uspjeti ako ju daruju. „Kršćanska je radost zarazna jer evanđelje potiče čovjeka da iziđe iz samoga sebe da bi prenosio ljepotu Božje ljubavi. Stoga je bitno da u kršćanskim zajednicama ne nestane radosti i da ju se dijeli; da se ne ograničavamo na ponavljanje gesti iz navike, bez entuzijazma, bez kreativnosti“, naglasio je.

Osim u liturgiji, osobito euharistiji, Sveti Otac ih je pozvao da učine da radost evanđelja kola u živom pastoralnom djelovanju, napose s mladima, obiteljima i kandidatima za svećenički i redovnički život. Duh je, nadalje, izvor jedinstva, nastavio je papa Franjo, protumačivši taj drugi dar.

„Oni koji ga prihvaćaju primaju Očevu ljubav i postaju njegova djeca; i, ako djeca Božja, također braća i sestre. Ne može biti mjesta za djelâ tijela, to jest egoizam: za podjele, svađe, klevete, ogovaranja. Molim vas: budite pozorni na ogovaranje – ogovaranja razaraju zajednicu! Podjele svijeta, kao i etničke, kulturne i obredne razlike, ne mogu povrijediti ili ugroziti jedinstvo Duha. Naprotiv, njegova vatra spaljuje svjetovne želje i obasjava naš život onom toplom i suosjećajnom ljubavlju kojom nas Isus ljubi, tako da i mi možemo ljubiti jedni druge na taj način.“

Duh Uskrsloga koji silazi na učenike, postaje izvor jedinstva i bratstva nasuprot svakom egoizmu i uvodi jedinstveni jezik ljubavi, poručio je Sveti Otac. Tako različite ljudske jezike ne ostavlja dalekima i nerazumljivima; ruši barijere nepovjerenja i mržnje, stvara prostore prihvaćanja i dijaloga; oslobađa od straha i ulijeva hrabrost da se iziđe u susret drugima s razoružavajućom snagom milosrđa. „Naš je crkveni poziv prije svega čuvanje jedinstva i gajenje zajedništva“, naglasio je Papa.

Snaga kršćanske zajednice i prvo svjedočanstvo koje može dati svijetu je uzdizanje hvale Gospodinu kao jedna obitelj. „Nastojmo biti čuvari i graditelji jedinstva!“, pozvao je dodavši da će vjerodostojni u dijalogu s drugima biti ako međusobno žive bratstvo. Za to je potrebno prepoznati vrijednost svačije karizme, a da se pritom ne umrtvljuje nijedna.

„Činimo to u redovničkim kućama, kao živim znakovima sloge i mira; činimo to u obiteljima, da bi se sveza ljubavi sakramenta pretočila u svakodnevne stavove služenja i praštanja; činimo to i u multireligijskom i multikulturalnom društvu u kojem živimo: uvijek u korist dijaloga, tkalci zajedništva s braćom drugih vjera i vjeroispovijesti“, pozvao je papa Franjo napomenuvši da su bratstvo i zajedništvo darovi koje neumorno trebaju tražiti od Duha Svetoga, da bi se othrvali napasti neprijatelja koji uvijek sije razdor.

Naposljetku, Sveti je Otac protumačio dar proroštva. U povijesti spasenja Bog je pozivao, posvećivao i slao mnoge proroke da govore u njegovo ime. Oni su primili nutarnje svjetlo koje ih je učinilo pažljivim tumačima stvarnosti,. Stoga su bili sposobni dokučiti Božju prisutnost unutar ponekad zamršenih bora povijesti i otkriti ju ljudima. Često su riječi proroka oštre: nazivaju imenom zle namisli koje vrebaju u srcima ljudi, potkopavaju lažnu ljudsku i vjersku sigurnost, pozivaju na obraćenje, primijetio je Papa.

Posvijestio je da svi krštenici po primanju Duha imaju proročko zvanje. „Kao takvi ne možemo se pretvarati da ne vidimo djela zla, ne smijemo ostati u „svom spokoju“ da ne bismo uprljali ruke, upozorio je.

Zaključio je da smo primili „Duha proroštva da svojim životnim svjedočanstvom iznesemo Evanđelje na svjetlo. Proroštvo nas čini sposobnima provoditi u djelo evanđeoska blaženstva u svakodnevnim situacijama, odnosno graditi s čvrstom krotkošću ono Božje kraljevstvo u kojem se ljubav, pravda i mir suprotstavljaju svakom obliku egoizma, nasilja i srozavanja.“

Papa Franjo je u tom kontekstu pohvalio sporazum o miru u Etiopiji potpisan prije četiri dana i pozvao na molitvu za prestanak rata u Ukrajini.

„A sada, draga braćo i sestre, došli smo do kraja. Želim reći hvala za ove dane provedene zajedno; ali ne zaboravite radost, jedinstvo i proroštvo, ne zaboravite ih! Srcem punim zahvalnosti blagoslivljam sve vas, posebno one koji su radili na organizaciji ovog putovanja. I, budući da su ovo posljednje javne riječi koje upućujem, dopustite mi da zahvalim Njegovom Veličanstvu kralju i vlastima ove zemlje – također i ministru pravosuđa, koji je ovdje prisutan – na njihovom iznimnom gostoprimstvu. Potičem vas da ustrajno i radosno nastavite svoj duhovni i crkveni hod. A sada zazovimo majčinski zagovor Djevice Marije, koju s radošću častim kao Gospu od Arabije. Neka nam ona pomogne da se uvijek damo voditi od Duha Svetoga i neka u nama čuva radost, povezanost u ljubavi i molitvi. Računam na to: ne zaboravite moliti za mene“, rekao je na kraju Papa.

Nakon nagovora, predmolio je molitvu Anđeoskog pozdravljenja i udijelio blagoslov te se upisao u Knjigu časti.

Po završetku molitvenog susreta Papa je u privatnosti pohodio staru crkvu Presvetoga Srca Isusova i susreo se s desetak hodočasnika iz tog geografskog područja. Prije povratka u rezidenciju u Awaliju pozdravio je i ministra pravosuđa koji je kao predsjednik Počasnog odbora u ime Kraljevine Bahrein sudjelovao u programu sva četiri dana Papina putovanja.