Suslavili su hvarski biskup Ranko Vidović, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, šibenski biskup Tomislav Rogić, donedavni hvarski, a sada mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije Petar Palić te dvanaestorica svećenika, među kojima su bili generalni vikar don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik don Toni Plenković, rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Đuliano Trdić, duhovnik sjemeništa don Mate Brečić i prefekt sjemeništa Ivan Mamić.

Na početku mise sve je pozdravio biskup Vidović, osobito spomenute te gradonačelnika Hvara Rikarda Novaka i predsjednika Gradskoga vijeća Juricu Miličića sa suradnicima. Biskup Vidović u pozdravu je istaknuo: „Na blagdan sv. Prošpera, mučenika i suzaštitnika naše biskupije i grada Hvara, blagdan s kojim obilježavamo početak turističke sezone, a kojoj se mi u Hvaru predajemo svim srcem i svom dušom, bili smo pozvani da pokušamo svakoga dana, makar kratko, podignuti svoj pogled iznad dnevne prolaznosti i da iz nebeske perspektive, očima djece Božje pogledamo svoju stvarnost da ne bismo, trudeći se oko ovozemaljskih dobara, zaboravili ona vječna nebeska dobra i tako, uz najbolju volju, promašili cilj i smisao svoga života. Danas vas na blagdan sv. Stjepana, s kojim obilježavamo svršetak ovogodišnje turističke sezone, pozivam da plod ovogodišnje sezone, plod svoga truda i znanja stavite pred Gospodina da ga On po zagovoru sv. Stjepana oslobodi od svega onoga što ga onečišćuje i opterećuje i da ga svojim blagoslovom umnoži kako bi bio dostatan vama i svima onima koji su vam povjereni. Stavimo, dakle, Boga, poput sv. Stjepana, u središte svoga života. On je jedina prava dobitna kombinacija. ‘Uzalud što svi sveci daju ako Bog ne da svoj blagoslov“.

Biskup Glasnović u propovijedi je, između ostaloga, istaknuo kako postoji načelo koje glasi: Lex orandi, lex credendi. Ono što moliš, to i vjeruješ, a što vjeruješ, to i moliš, ali ono što vjeruješ i moliš – živi, da se ne bi dogodilo da počneš moliti i vjerovati onako kako živiš. To je jedan od problema nas kršćana – živjeti Evanđelje.

„Sveti Stjepan, prvi papa i mučenik, stoji pred nama kao svjedok, vjerodostojna figura, dostojna ne samo slavlja, nego i nasljedovanja. Ne budimo lijeni u naseljavanju onih koje slavimo. Stojimo pred svetim Stjepanom da razmislimo o poruci koju nam taj svetac upućuje. Živio je vremenski daleko od nas – treće stoljeće, pogubljen za vrijeme Valerijeva progona, drugi kolovoza 257. Religijski i društveni kontekst različit od našeg, a danas nas ipak ima čemu poučiti i pravedna je i pobožna je naša posvećenost njemu“, rekao je biskup Glasnović.

„Sveci su oni koji su razumjeli i prihvatili poruku Evanđelja. Znali su prihvatiti Isusa u svoj život. I ako mi želimo prihvatiti Isusa u svoj život, pogledajmo lik ovog sveca koji već u Svetom Pavlu nalazi vjernog svjedoka ljubavi Gospodnje. Krist se proslavio i u Pavlovu i Stjepanovu životu. Cijeli Pavlov i Stjepanov život uvjetovan je Kristom. Susret s raspetim i uskrslim Kristom mijenja život Pavlu i Stjepanu. U ovakvom svijetu, a onda i ranjenom čovjeku, kao i u vrijeme svetog Stjepana, prisutni su i postoje izazovi, problemi. Možemo ih podijeliti na one izvana i one iznutra. Teži su i opasniji oni iznutra. Jer postoji pravilo ‘perditio tua ex te, Izrael’ – propast tvoja iz tebe – ne može te izvana nitko ugroziti. Jedino ja sam sebe mogu ugroziti“, upozorio je biskup Glasnović.

„Što činiti? Kao i sv. Pavao i sv. Stjepan krenuti od Krista. Probuditi čežnju za svetošću. Izgrađivati duhovno zajedništvo. I obnovu uvijek izvršavati pod vodstvom Duha Svetoga i pod vodstvom Crkve. Mučenici imaju u potpunosti udjela u naravi Crkve koja ima u sebi utisnut lik Kristov. Mučenik ne umire sam za sebe, nego, pred onim koji ga progoni, hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu o smislu postojanja“, pojasnio je biskup Glasnović.

„Isus je za nas položio svoj život. Nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za Isusa i za svoje prijatelje. Isus kaže: ‘Vi ste moji prijatelji, ako činite što vam zapovijedam’. Stoga su kršćani već od prvih vremena, kao i sv. Stjepan, bili pozivani i uvijek će biti pozivani na davanje tog najvećeg svjedočanstva pred progoniteljima. Mučeništvo, kojim se mučenik usličuje Kristu učitelju, čuli smo: ‘Ako su mene progonili i vas će progoniti’, Crkva smatra iznimnim darom i vrhunskim dokazom ljubavi. Mučeništvo je jedini istinski kriterij iskrenosti vjere. Stoga ni jedan vjernik koji ozbiljno shvaća svoju vjeru ne može misliti kako mučeništvo ne pripada njegovoj budućnosti. Sveti Augustin kaže: ‘Tko stupa u službu Božju, neka zna da ulazi u tijesak. Tu će biti stisnut, zdrobljen, iscijeđen. Ali ne zato da propadne u ovom svijetu, nego da se pretvori u Božje glinene posude’. U svim teškoćama i patnjama, brigama i dvoumljenjima, obaranjima – neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Onaj tko želi živjeti istinu, slobodu i ljubav, doživjet će mržnju i bit će marginaliziran“, upozorio je biskup Glasnović.

„Vjera razotkriva i uništava sustav po kojemu svijet živi. Papa Franjo kaže da kršćansko svjedočenje smeta onima koji imaju svjetovni mentalitet. Kršćanin je onaj koji ide putem Blaženstava, a ne putem kompromisa, po cijenu da to plati mučeništvom. Mučeništvo dobiva smisao po činjenici uskrsnuća i pod vidom vječnosti. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća, i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru“, naveo je biskup Glasnović.

„Prijezir ljudi nije uvijek sinonim za progonstvo. Postoji prijezir izazvan našom krivnjom kada izgubimo ‘okus Krista i Evanđelja’, kaže papa Franjo. Postoji nešto izvana što me ugrožava, ali ja sam za to kriv. Tu su dvoličnost, licemjerje, hipokrizija, farizeizam; jedno govoriti, a drugo činiti. Nemojmo se obeshrabriti kad život sa sobom povlači progon. Svijet sa svojim idolima, kompromisima i prioritetima ne može odobriti ovakav način postojanja. Za svijet sa svojim strukturama grijeha život po Evanđelju je zabluda i problem, nešto što treba marginalizirati. Ako svijet živi po novcu, svatko tko pokaže da se život može ispuniti u daru i odricanju, postaje smetnja za sustav pohlepe“, istaknuo je biskup.

„Kraljevstvo nebesko pripada progonjenima i siromasima duhom. Blagost, plač, žeđ za svetošću, čišćenje srca i djela mira mogu dovesti do progonstva zbog Krista, ali to progonstvo uzrokuje radost i veliku nagradu na nebu. Put Isusovih učenika, koje svijet mrzi, put je Blaženstava, pashalni hod koji vodi od života po svijetu do života po Bogu, od života vođenog tijelom, to jest sebičnošću, do života vođenog Duhom“, pojasnio je biskup Glasnović.

„Primjeri privlače. Stjepan je bio svjedok i mučenik. Još dodajmo služenje i poniznost. Kada se pobijedi oholost, otvoren je put za susret s Bogom i bližnjima. Ako ne stavimo pod noge svoje vlastito ja, nikada nećemo biti slobodni ljudi. Imao je Stjepan vjeru, nadu i ljubav, unutarnje svjetlo koje nam je svima potrebno kako bismo prevladali životne kušnje. Dopustimo Isusu da nas iznutra ispuni njegovo svjetlo“,  zaključio je Glalsnović.

Pri oltaru su posluživala četvorica hvarskih bogoslova. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem maestre Klare Milatić i uz harmonijsku pratnju profesora glazbe Tomija Domančića.

Nakon misnog slavlja preko Trga svetog Stjepana prošla je tradicionalna procesija s poprsjem i moćima sv. Stjepana s kojima su blagoslovljeni misari i grad Hvar. U procesiji su sudjelovali brojni članovi Bratovšine sv. Križa i Bratovštine sv. Nikole.

Svečana proslava blagdana sv. Stjepana I., pape i mučenika, počela je s uočnicom u subotu 1. listopada.