„Vrsna žena“ – Tema rekolekcije redovnica Zadarske nadbiskupije

Opisao je pogled na ženu u svjetlu Svetoga pisma, uz primjere u Novom zavjetu i neizostavni spomen uzvišenosti najveće među ženama, Bogorodice Marije. Fra Andrija potaknuo je redovnice i poželio da sve žene otkriju čudesnost svoje ženstvenosti, svoju ulogu koja je drukčija od muškarca, svoje poslanje, istinsku vrijednost i duhovno majčinstvo kojem je uzor Marija. „Marija, odnosno žena, je prvootkupljena, prvospašena i provoproslavljena“, poručio je fra Andrija, rekavši da sv. Ivan Pavao II. misleći na žene, redovnice, govori o majčinstvu višeg reda, o majčinstvu duha te je i suzaštitnicama Europe proglasio Brigitu Švedsku, Katarinu Sijensku i Edith Stein.

„Sv. Augustin i sv. Toma Akvinski Magdalenu nazivaju da je apostola apostolima. Dakle, apostoli imaju svoju apostolu, to je žena. To je suludo za mušku glavu, ići treći dan na grob, pomazati Isusa, tijelo se raspada. Ona dolazi, ima u svom srcu, nutrini neku intuiciju, neću to zvati nagon, nego dar, nešto neobično, kada voli, voli i gotovo. Tamo susreće Uskrsloga, s njim započinje razgovor. Prvi susret s Uskrslim događa se između njega i žene. Isus joj kaže ‘Idi, javi svojoj braći, uzlazim Bogu Ocu’. Magdalena postaje ona koja naviješta da smo braća Isusa Krista. Isus je to i prije govorio, ali žena prva susreće Uskrsloga. Magdalena i Gospa okupljaju zajednicu. Gospa je prisutna kod dolaska Duha Svetoga s drugim ženama. Jer Gospa već ima duboko ophođenje s Duhom Svetim“, rekao je fra Andrija, tragom toga upitavši: „Imamo li mi u Crkvi pravo ispravljati Isusa u odnosu na ženu? Bojim se takvih pokušaja, a oni su prisutni. Žena misli vrlo konkretno. Ona odmah riječi daje tijelo, svoju inteligenciju, svoje emocije, riječi daje svoje ruke. Žena ne misli apstraktno, djeluje vrlo konkretno“, istaknuo je fra Andrija, naglasivši da se dozrelost žene očituje u njenom zalaganju, sebedarju, ljubavi.

„To je divotnost žene, sebedarje koje je neobično. Čovjek je danas sveden na to tko može brže i bolje nešto učiniti. Ne dajte se uvući u to. Žena pokreće iznutra“, poručio je fra Andrija, upozorivši kako se više ne može pogledati u računalo a da se odmah ne pojave žene slikane „ovako i onako, svedene na obline i uz to piše komad. I nitko se ne buni. To je jezivo. Tako nitko ne bi želio vidjeti dragu osobu, osobu koju voli. Nije čudo što je žena prva napastovana jer ako si svladao ženu, svladao si i muškarca. Danas je žena devastirana, napadana i manipulira se ženama da bi se moglo manipulirati svime. Nikad nije bila tako velika manipulacija i zauzdanost, sputanost, upravljanost čovjeka na daljinski, kao danas. I najprije se želi upravljati ženama. Kada su žene sputali, onda mogu raditi što hoće“, upozorio je predavač, sa žalošću upitavši na što je, između ostaloga, svedena žena. „Izvedu više žena na pozornicu pa biraju koja je ljepša, koja je ružnija. To je suludo. Ako si ručni rad Boga, s kime ćeš se uspoređivati. Nisi ni najljepša ni najružnija, nego jedina. Ponižavajuće je da se ljude međusobno uspoređuje, kada je svaka osoba ručni rad“, istaknuo je fra Andrija.

Naglasio je da žene imaju neizrecivo dostojanstvo i posve novo dostojanstvo u Isusu Kristu. „To je gotovo zbunjujuće dostojanstvo, posebno za Židova. Židovi mole: ‘Blagoslovljen budi Bože naš, jer me nisi učinio poganinom ni ženom ni neznalicom. A žena Židovka je smjela moliti ‘Hvaljen budi Gospodine jer si me stvorio prema svojoj volji’. Ona je skromna“, istaknuo je fra Andrija.

Predavač je istaknuo i da Evanđelje nadilazi židovstvo najprije po ženi, sa ženom. Po vjeri Grkinje, Sirofeničanke koja je zamolila Isusa da joj iz kćeri istjera zloduha, Isus se otvara nežidovima. „To je nevjerojatan skok. Mi ne možemo niti zamisliti kako je to veliki skok, koliko su se apostoli mučili da od židovstva prijeđu na kršćanstvo, da od sinagoge prijeđu prema crkvi. Zatim Kanaanka, također predstavlja otvorenost Boga poganima jer stvara se nešto novo. Kad kaže da psići jedu sa stola, Isus tu pokazuje svoju otvorenost. Zatim žena koja bolesna krvari, dotiče se Isusove haljine vjerom, premda Isusa svi guraju. Ali dotiču ga se na nevjernički način. Žena misli da će biti ozdravljena samo ako se dotakne skuta njegove haljine. I izlazi snaga iz Isusa da pita tko ga se to dotače“, naglasio je fra Andrija.

Najsadržajnijim razgovorom ikada fra Andrija smatra razgovor između Samarijanke i Isusa. „Kod Židova nije običaj da uz zdenac nasamo razgovaraju muškarac i žena. To je bilo pogubno za ono vrijeme. Žena je puna nepovjerenja jer je izvarana od muškaraca, prezire sebe i preziru je drugi, odbačena je i samoodbačena i tada joj još jedan muškarac upada u koridor. Isus je poznaje. A žena otkriva da je poznata i priznata. Da je voljena u svojoj grešnosti, slabosti. Tu se stvar mijenja. Žena se napaja vode koja vodi u život vječni i odlazi u selo javiti ljudima da joj je sve rekao po istini“, rekao je fra Andrija, smatrajući  da je u toj situaciji najneobičnije ono što se događa nakon toga susreta, kada su apostoli uzeli kruh i Isusu rekli ‘Učitelju, jedi’. „A Isus im kaže, ‘Valja mi se hraniti hranom koju vi ne poznate’. Čime se Isus nahranio? Čudom u srcu žene. Čudom da je spoznala svoju ljubljenost, čudom da je spoznala i svoju grešnost i da je unatoč tome voljena. To je Isusa nahranilo. To je hrana Bogu onda, a ja tvrdim i sada. Žena odlazi u selo i postaje vjernica i vjerovjesnica. Opet je žena ta koja naviješta i otkriva Isusa Krista. Hrabri muškarci na čelu s Petrom niječu da poznaju Gospodina u drami križa. A pod križem ostaju Ivan i žene: majka Marija, Marija Kleofina, Marija Magdalena, Ivana, neka druga Marija i još neke žene“, rekao je fra Andrija.

Podsjetivši da je Bog pun milosrđa i istine, fra Andrija je rekao da židovska riječ rahamin znači majčina utroba. „Ako bismo doslovno preveli kako piše u psalmima, preveli bismo ‘Bože, smiluj mi se po svojoj majčinskoj utrobi’. Mi kažemo ‘Bože, smiluj mi se po svome milosrđu’. Ali, u Bibliji piše rahamin, a to znači majčina utroba. Dakle, Bog se na mnogo mjesta izriče kroz ženu, kroz majčinu utrobu“, istaknuo je fra Andrija.

I čin utjelovljenja koje je Božji dar ljudskom rodu, ta posvemašnja novost događa se po ženi. Bog se kod tog čina razmjenjuje sa ženom. Tako je žena, Marija, utkana u temelje Kraljevstva Božjeg, rekao je fra Andrija. Marija, odnosno žena je prva posrednica Duha. „Prve darivateljice Duha su žene i Marija i Elizabeta ga razmjenjuju. Marija traži uho koje će je čuti, njenu tajnu, kojom će ona reći sebe. Zato žene govore, govore više. Posreduju time ljubav, radost, bol. Elizabeta se napunila Duha Svetoga. Dogodila se i komunikacija djece. Pune Duha Svetoga, obje komuniciraju Duha djeci u svojoj utrobi. Ivan je zaigrao od radosti“, rekao je fra Andrija, istaknuvši da su žene vjernice i sljedbenice:

„Žene ne govore u svoje ime nego uime samog Isusa Krista, snagom njegovog duha. One su bili inicijatori i zamašnjaci obnove Crkve. U Poslanici Rimljanima Pavao piše da se žene Priscila Marija, Trifosa, Persida i druge mnogo trude oko evanđelja, znači, oko Crkve. Žene su zauzete u Crkvi jako aktivno. Pavao u 16. poglavlju Poslanice Rimljanima kaže da je Feba bila đakonisa. Po toj ženi Pavao šalje svoju poslanicu u Rim i preporuča da je prime“.

Fra Andrija je opisao i hrabre posebnosti u odnosu prema papi i svećenicima iz života velikih osobnosti žena: sv. Hildegarda, Katarina Sijenska koja je naučiteljica Crkve, Edith Stein, Ida Grösse i Majka Angelica koja je osnovala EWTN, najveću katoličku televiziju na svijetu.