Projekt postavljanja spomenika organizirala je Udruga Hrvatska za život. Na otvaranju su, među ostalima, sudjelovali sisački biskup Vlado Košić i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić koji je blagoslovio spomenik.

Spomenik je rad akademskog kipara Lovre Jakšića koji je izradio i spomenik Jean-Michelu Nicolieru u središtu Vukovara. Novi rad postavljen je u čast svim majkama i njihovoj ubijenoj nerođenoj djeci, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.

Molitva je započela je s kratkom psalmodijom s pripadajućim antifonama „Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!“ i „Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!“, što su ih pjevajući prihvatili svi nazočni sudionici. Upravo s tim nadahnućem, obraćajući se i pozdravljajući okupljene, započeo je svoj nagovor mons. Ćurić.

„Čuli smo i dijelom zajednički izgovarali biblijske riječi iz 104. i 139. psalma. U njima je sadržana mala psalmodija, hvalospjev Bogu Stvoritelju. I gdje god da se okrenemo, u dubinu i visinu, na sve strane našega svijeta i svemira – prepoznajemo i otkrivamo Božja stvorenja. U tom, kako nas upućuje svjetlo vjere i kršćanske duhovnosti, počiva izvorno dostojanstvo svega što postoji. I ne samo na početku, Bog je snagom svoga Duha i obnovitelj života. Sve se njegovom snagom može obnoviti. A na najizvrsniji način, kao odsjaj samog Božjeg postajanja, na Njegovu sliku postoji i živi čovjek. Zato nas i ova prigoda učvršćuje u kršćanskoj pouci da je ljudski život svet „zato što od samog početka zahtijeva Stvoriteljevo djelovanje i trajno ostaje povezan sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Bog je jedini Gospodar života od početka do svršetka: nitko i ni u kakvim okolnostima ne može sebi uzeti pravo da izravno usmrti nevino ljudsko stvorenje“ (KKC, 2258), rekao je.

Spominjući se ratnih stradanja, biskup Ćurić je istaknuo poruku koju je Crkvi i cijelom svijetu 1994. godine, upravo u vrijeme Domovinskoga rata, uputio sv. Ivan Pavao II. „Svi smo pozvani činiti sve što je moguće da bi se od ljudskoga društva udaljila ne samo strahota rata, nego također svako ugrožavanje ljudskih prava, polazeći od onoga neprijepornog prava na život koje ljudska osoba ima od samoga začeća. U gaženju prava na život, makar samo jednoga ljudskog bića, sadržana je klica i krajnjega ratnog nasilja.“

„Upravo u ljeto 1991. godine, kad su započinjala ratna stradanja u cijeloj našoj domovini, s posebnom žestinom i u ovom vukovarskom kraju, isti će papa, imajući pred sobom mnoštvo tragedija izazvanih ratovima u ovo naše suvremeno doba, ustvrditi: ‚Ovom groblju žrtava ljudske okrutnosti 20. stoljeća pridodaje se još jedno veliko groblje: groblje nerođenih, groblje bespomoćnih, čije lice nije upoznala čak ni rođena majka, (…) a već su imali život, već su bili začeti, razvijali se pod srcem svojih majki, ne sluteći smrtnu opasnost‘ (sv. Ivan Pavao II., 4. lipnja 1991.)“, dodao je mons. Ćurić.

Potom je, pokazujući na novopodignuti spomenik, istaknuo da je toliko toga „svetoga i dostojanstvenoga, nježnoga i krhkoga, ali nezaštićenoga, nažalost često i ugroženoga, uprizoreno u ovom spomeniku trudnici, sjećajući se jedne konkretne žene – okrutno umorene trudnice Ružice Markobašić i njezina još nerođena djeteta Antuna, događaja koji je svojom strahotom još samo nadopunio čašu tragičnih stradanja i patnji podnesenih prije 30 godina ovdje u gradu Vukovaru, na Ovčari i diljem Hrvatske. Ovaj je spomenik, ujedno i spomen na sve u ratu stradale trudnice, žene u blagoslovljenom stanju u čijim patnjama uvijek čujemo dvostruki krik – i majke, i nerođena djeteta. Zato danas ovdje molimo, zahvalni Udruzi ‚Hrvatska za život‘ što nas na to želi podsjećati i ovim spomenikom.“

„Od danas ćemo na ovom mjestu Božanskoj ljubavi i providnosti na poseban način preporučivati svaki ljudski život – u ratu i miru, a osobito život još nerođene djece, u našoj domovini i diljem svijeta, jer svaki život ima neponovljivo dostojanstvo, tim više što je svaki čovjek pozvan biti dionikom Božjeg života, uvijek oslonjen na snagu, utjehu i radost one istine koju nam nosi Kristova Radosna vijest: ‚Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo‘ (1 Iv 3, 1)“, naglasio je biskup Ćurić uvodeći u Molitvu Gospodnju i zaključnu molitvu blagoslova koju je izrekao biskup Košić.

Na kraju molitvenoga dijela slavlja mons. Ćurić je svim nazočnima preporučio te izmolio Molitvu za nerođene upravljenu Presvetoj Majci, Bogorodici Djevici Mariji.

Nakon blagoslova spomenik su otkrili Ružičina kći Adnana i predsjednik Udruge Ante Čaljkušić, izvijestila je Hrvatska za život.

U Udruzi su odlučili pokrenuti taj projekt da bi Ružica i njezin nerođeni sin dobili primjereni spomenik koji će ih otrgnuti od zaborava. Njihova primarna želja je da i nerođeno dijete dobije svoj zasluženi obol kao nedužna žrtva. Od početne inicijative Lidije Dugan, članice Udruge i koordinatorice projekta, sredstva za realizaciju projekta prikupljali su više od pet godina.

Na nacionalnom susretu inicijative 40 dana za život 2015. godine, „prilikom obilaska Ovčare gdje je u spomen na ubijene zasađeno 200 grmova, ispričana nam je priča o tragično stradaloj trudnici Ružici i njenom nerođenom sinu Antunu te smo se zapitali zašto nije zasađen 201 grm na što nismo dobili zadovoljavajuće odgovore. Tako smo došli na ideju izrade spomenika“, rekla je Dugan.

Ante Čaljkušić rekao je da je, iako je realizacija dugo trajala, to Božje djelo što prepoznaje i u simbolici dovršetka projekta. Naime, spomenik je blagoslovljen o 30. godišnjici pada Vukovara te točno na prvu godišnjicu smrti Ružičinog supruga Davora.

U otvorenju su sudjelovali i predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara Tomislav Josić i gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava.

Josić je istaknuo da se o broju ljudi i djece stradalih u Vukovaru malo govori. „Vukovar je svima interesantan samo par dana u godini. Svim ostalim danima, naši svakodnevni problemi se zaboravljaju. Činjenice u jasne, Ružica Markobašić, trudnica je ubijena na svirep način, a mi smo se do današnjega dana pitali trebamo li joj podići spomenik, što je trebalo biti učinjeno prije davnih 30 godina“, rekao je.

Gradonačelnik Penava rekao je da je priča o Ružici Markobašić jednaka onomu što se kontinuirano ponavlja našem narodu, pojedincima te Vukovaru. „Da bi se umanjila težina počinjenih zločina, kontinuirano nas se pokušava dehumanizirati i oduzeti nam ljudski oblik. Pozivam vas da s mirom budemo svjesni da je tome tako te da s mirom duboko u sebi ne dopustimo da Dunav teče dalje, a da i ne riješimo bitne stvari, jer mi još imamo mnogo zadaća koje su pred nama i koje moramo riješiti“, zaključio je.

Tijekom programa pročitane su i tri recitacije uz pratnju Ivane Huk na violini. Pjesmu „Mala Gospa Marija“ pročitala je učenica Eva Šibalić, unuka umirovljenog pukovnika hrvatske vojske Antuna Dugana Samuraja, pjesmu „Utjeha kose“ pročitao je saborski zastupnik Marin Miletić, a pismo nerođenom djetetu trudnice ubijene na Bleiburgu Katarina Seider, župljanka vukovarske Župe sv. Filipa i Jakova.

Program je vodila urednica s Hrvatske katoličke mreže Diana Tikvić. U glazbenom dijelu nastupio je Juraj Elez uz pratnju prof. Renate Somrak na klavijaturama.

Sudjelovali su članovi inicijative „40 dana za život“ iz mnogih gradova, svećenici, časne sestre, Vukovarci i predstavnici gradskih institucija, saborski zastupnici, te drugi ljubitelji života.

Ružicu Markobašić srpska vojska ubila je u šestom mjesecu trudnoće ispalivši joj metak u trbuh, a zatim, prema svjedočanstvima, i cijeli rafal u utrobu s djetetom. Bila je to osveta nad nevinom ženom i djetetom, zbog podlih priča protiv njenoga supruga Davora Markobašića, piše na službenim stranicama Grada Vukovara.