Za mlade u Lisabonu održana prva kateheza i slavljena misa na hrvatskom jeziku

Mladi su prije kateheze u crkvi sv. Ivana de Brita molili krunicu te su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja.

Don Ivan je na početku kateheze upitao mlade što nose u svojim ruksacima, pojasnivši pritom da ne misli doslovno što nose u ruksacima. „Što nosite u duhovnom ruksaku koji nosite od kuće, što ste ponijeli na ovo putovanje? U biti, kamo idete, što radite?“, pitao je don Ivan, dodavši da će promišljati o proroku Iliji, kojemu je Gospodin postavio pitanje: „Ilijo, što radiš ovdje?“

Kazao je da nijedno putovanje i hodočašće nije slučajno. „Svako duhovno putovanje, svaki uspon na goru mora biti osoban uspon. Mora biti uspon u kojem se ja penjem prema Gospodinu, u kojem ja stavljam svoj život pred Gospodina“, istaknuo je povjerenik za pastoral mladih te je upitao mlade koji je cilj njihovoga puta.

Podsjetivši na situaciju Izabranog naroda u vrijeme proroka Ilije, kazao je da se postavlja pitanje je li bolje živjeti poganski ili biti vjeran Bogu. Dodao je da to pitanje zvuči slično onome što danas mladi žive. „Kao da se ono Ilijino vrijeme preslikava danas“, rekao je.

Potom je poručio mladima da u životu postoje tri stvari. „Prva stvar je da postoje tereti koje ne uspijevamo nositi. To su stvari koje možda sami sebi stavimo u život, ali nam isto tako i naša obitelj, okolina, društvo stavljaju terete koje ne možemo nositi. Druga stvar: da postoji zlo od kojeg se ne uspijevam obraniti“, kazao je te naveo primjer korupcije u hrvatskom narodu.

„Treća stvar je da postoje nelogičnosti u životu koje ne uspijevamo shvatiti. A nelogičnosti su sve one stvari koje su nenormalne, koje ja ne uspijevam razumjeti, a nazivamo ih ‚svi to tako rade‘“, naglasio je don Ivan.

Kazao je mladima da ih ti tereti često odvlače u krivo poimanje onoga što trebaju raditi. Dodao je da su Iliju snašle sve tri stvari te da je, kad se sakrio, čuo pitanje: „Ilijo, što ti ovdje radiš?“, na što je odgovorio da je umoran i da ne može više. Povjerenik je kazao da Iliji dolazi glas koji mu govori da ustane i jede jer je pred njim dug put.

„Ako je vaš umor duhovan, ako ste se pomalo izgubili, ako nemate odgovore na sva pitanja, ako nemate odgovore na pitanja koja vas muče, ustanite! Jedite! Koju hranu? Ne onu koja će nam otežati život. Uzmite i jedite jedinu hranu koja daje život – Euharistiju, do koje dolazim preko svete ispovijedi“, istaknuo je.

Poručio je mladima da je pred njima dug put i da Gospodin ima plan za svakoga od njih.

Na kraju je podsjetio na geslo Svjetskog dana mladih i Marijino putovanje Elizabeti rekavši da u toj procesiji Marija nosi Boga. „Mi smo svi pozvani krenuti na tu procesiju, krenuti na to hodočašće. Krenuli smo od jedne točke, vratit ćemo se toj polazišnoj stanici. Što nosite u ruksaku? Što ćete donijeti kući? Što nosite u svom srcu, koga nosite?“, upitao je mlade.

Povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije katehezu je zaključio temeljnim pitanjem o kojem su promišljali, koje glasi: „Što radite ovdje?“

Euharistijsko slavlje

Biskup Rogić na početku mise poručio je mladima da su okupljeni kako bi doživjeli vrhunac zajedništva s Bogom – „živu Riječ koja progovara i Kruh života koji nam se nudi, i u kojem svi postajemo njegova braća i sestre, Božja djeca očišćena, zamilovana, nahranjena hranom nebeskom“.

Na početku homilije kazao je da vjeruje da će im svi događaji na Svjetskom danu mladih otvoriti oči i doživljaje srca za bogatstvo Katoličke Crkve. „Svih naroda na Zemlji, različite boje kože, ali kad imamo svetu misu, svi razumijemo što se na misi događa. Svi na isti način slavimo Boga, svi istog Krista častimo, hranimo se njegovom riječju i njegovim tijelom. Postajemo na kugli zemaljskoj braća i sestre koja vjeruju u jednog Trojedinog Boga“, rekao je mons. Rogić.

Dodao je da se takva iskustva trebaju preslikati i u svakodnevnim susretima s drugima. „Među ljudima će svanuti dan i prestat će noć tek onda kad na licu svakog čovjeka koga sretnem prepoznam brata ili sestru“, naglasio je kazavši da tome vodi i naviješteno čitanje iz Knjige Izlaska, koje govori o 10 Božjih zapovijedi.

Biskup Rogić potom je ponovio koje su to zapovijedi upitavši mlade jesu li kada razmišljali da zadnje dvije u sebi imaju riječi „ne poželi“. Rekao je da su danas ljudi zasuti različitim ponudama, mislima i željama.

Prisjetivši se riječi jednoga svećenika, kazao je da su želje i misli kao ptice koje lete iznad glave. „I mi ne možemo zabraniti koja će nam misao, koja će nam ptica, koja će nam želja proletjeti iznad glave. Ali mi biramo kojoj ćemo misli, kojoj ćemo želji dati da nam sagradi gnijezdo na glavi, koju ćemo želju pustiti u svoje srce da ondje počne klijati“, istaknuo je propovjednik.

Potom je mladima ispričao kako, kada ima susret s krizmanicima, jednome od njih uzme mobitel te ih pita što je učinio i protiv koje je zapovijedi sagriješio. Rekao je da uglavnom odgovore da je sagriješio protiv 7. zapovijedi: Ne ukradi, a na njegov poticaj dodaju i protiv 10.: Ne poželi nikakve tuđe stvari. „A prve? Kakve veze ima prva? Pa sagriješio sam protiv prve“, istaknuo je dodavši da je to duh 10 Božjih zapovijedi.

„Ako sam ja tvoj jedini bog, ti nećeš imati drugih božanstava uz mene, kojima se klanjaš, koji oduzimaju“, naglasio je kazavši da onda neće ni druge zapovijedi kršiti. „Ali ako ja nisam više tvoj jedini Bog, ako si našao neko drugo božanstvo kojem se klanjaš, kojem si pustio da pusti korijenje, da uhvati želje i misli tvoga srca, onda pitanje jesam li ti ja više na prvom mjestu. Igra li ulogu više bilo koja od ostalih devet zapovijedi, ako ja više nisam tvoj jedini Bog?“, upitao je biskup Rogić mlade parafrazirajući Boga.

„Ono što Isus danas kaže u Evanđelju: Kraljevstvo je nebesko skriveno kao biser, kao blago na njivi. I onaj koji je prepoznao da je to najveće blago, sve će učiniti da dođe do te njive, da to blago bude njegovo“, podsjetio je propovjednik. Poručio je prisutnima da je to svatko od njih.

„Daj, Bože, da i ovaj naš susret danas i ovaj svjetski susret mladih pomogne svakome od nas da prepoznamo tko je jedini Bog kojem želimo služiti i što nam je najdragocjenije u životu“, zaključio je homiliju mons. Rogić.

Na kraju euharistijskog slavlja potaknuo je mlade da se čuvaju i da otvore svoja srca Bogu.