Mjesni župnik Ivan Nikolić pozdravio je nazočne podsjetivši da je na taj dan prošle godine na istom mjestu otvorena Godina bl. Jule u Požeškoj biskupiji. Kazao je kako po Blaženici žele ponovno doživjeti radost blizine zemaljske i nebeske Crkve.

Poseban pozdrav uputio je biskupu Škvorčeviću zahvalivši mu za dolazak i zamolivši ga da sudionicima slavlja osvijetli lik bl. Jule i učvrsti ih u opredjeljenju da slijede njezin primjer. Pozdravio je nazočne svećenike za oltarom i u ispovjedaonicama, kao i s. Gordanu Igrec, provincijalnu glavaricu Družbe Kćeri Božje ljubavi, te okupljene vjernike.

Biskup je na početku kazao da je okupljene na dan svoga mučeništva okupila u svojoj krsnoj župnoj crkvi bl. Jula sa svojim susestrama. Istaknuo je da se raduje što je ona tijekom minule Godine govorila – ne o sebi – nego o Isusu Kristu kojeg je svjedočila do mučeničke smrti, jer je u njemu prepoznala svoju sudbinu i životnu istinu za čitavu vječnost, vođena načelom „želim služiti Isusu“.

Rekao je da bi zajedno s nazočnima želio bl. Juli reći „hvala“ za njezino „ovogodišnje služenje“ Božjem narodu svoje rodne, sada, Požeške biskupije. Spomenuo je kako mu je drago što su svakoga petnaestog u mjesecu ili u nedjelju najbliže tome datumu vjernici u svim dekanatima Požeške biskupije mogli iz bližega upoznati bl. Julu, a njihovi predstavnici dolaziti na hodočašće u ovu crkvu. Tako je ona na svoj način ušla „dublje“ među vjernike svoje biskupije i potaknula ih da u njoj prepoznaju da je dobro biti vjeran učenik Isusa Krista. „Dok zahvaljujemo Bogu za Godinu bl. Jule koju završavamo, povjeravamo joj da svojim molitvama iz vječnosti prati sve naše zemaljske korake, pa i one u pripravi za svetkovinu Isusova Rođenja“, zaključio je biskup.

Upitavši u homiliji sudionike slavlja ima li nešto što se o bl. Juli još nije reklo biskup je izrazio uvjerenje kako će se svi složiti s njime da se o njoj uglavnom sve već reklo. Kazao je kako ipak ima još nešto neizrečenog o njoj, a to je ono što je obznanila naviještena Božja riječ, koja je prikazala neke nove crte njezina lika.

Polazeći od prvog čitanja biskup je spomenuo kako prorok Izaija predstavlja Boga kao osjećajno biće za čovjeka, za njega se zanima, očituje ono što od njega očekuje. Bog ne diže ruke od čovjeka, trajno pokreće neke nove inicijative s čovjekom, uvijek iznova dozivajući mu u pamet da je on Gospodin, koji uči njegovom dobru i vodi pravim putem, a sve to u želji da ostvari na čovjeku svoja obećanja i obdari ga svojim milosnim darovima, ustvrdio je biskup.

Napomenuo je da je savezništvo s njime put koji je Bog svojom inicijativom nedvosmisleno naznačio kao jedini i pravi način da se dospije na onu razinu postojanja za koju je ljude stvorio. Pojasnio je da se to savezništvo ljudi s Bogom ostvaruje kroz održavanje njegovih deset zapovijedi, Božjih deset riječi slobode. No, prorokovi sunarodnjaci su htjeli ići nekim svojim putem, zapustili su Boga i savez s njime, i kao posljedica toga završili u babilonskom sužanjstvu, stanju fizičkog ropstva. Ali još je gore stanje duhovne izgubljenosti u koje čovjek upadne kad se udalji od Boga ili ga prezre, ustvrdio je biskup. Kazao je da se pitanje koje je Bog uputio prvom čovjeku nakon što je zajedno sa svojom ženom Evom sagriješio: „Adame, gdje si?“, ne odnosi na njegovo zemljopisno mjesto, nego na životno stanje kojim se grijehom udaljio od Boga, svoga stvoritelja. Još je rekao da je to pitanje izraz Božje suosjećajnosti za zalutalog čovjeka, i njegove želje da mu pomogne kako bi se vratio na pravi put i bio njegov.

„O putu je riječ, i to Božjem“, istaknuo je biskup. Napomenuvši kako prorok Izaija u drugom dijelu spomenutog ulomka kaže da je Bog – Svetac Izraelov, biskup je ustvrdio da to znači kako je on svet jer voli svoj narod, i očekuje da on bude na njegovu putu, vjeran savezu, što je za njegovo dobro. Biskup je kazao kako je u Isusu Kristu na križu ostvaren čovjek vjernosti Ocu, gdje je sklopljen novi i vječni savez u njegovoj krvi, te su ljudi obdareni najvećim Božjim savezničkim dobrom, pobjedom nad smrću. Istaknuo je kako je to djelo Božje bl. Jula ozbiljno shvaćala i prihvaćala, te mu odgovorila vjernošću sve do mučeničke smrti. Išla je putem vjernosti svome Gospodinu i postigla vječnu nagradu.

Upitavši sudionike slavlja bira li se u Hrvatskoj Božji put, biskup je ustvrdio da ono što se svakodnevno čuje i vidi upućuje na zaključak kako je u Hrvatskoj dosta nemara za Boga, i da se počesto narod ponaša kao djeca iz Isusove prispodobe u naviještenom evanđelju. Ona su hirovita, ne uzimaju jedni druge ozbiljno, ne prihvaćaju uzajamne prijedloge ni za igru ni za što drugo. Protumačio je da se Isus u spomenutoj prispodobi na neki način žali što ljudi njegova doba – nakon svih dobročinstava i čudesa koja je pred njihovim očima učinio – neozbiljno odnose prema njemu i samome Bogu, ne prihvaćaju ih te ih poneki u svojoj ravnodušnosti i preziru.

Potrebno je da svi koji kažu da su vjernici i redovito dolaze nedjeljom na misu, postave pitanje „Kako stojim s Bogom u mom životu?“, „Idem li putem vjernosti Bogu u svojim svakodnevnim opredjeljenjima, ili prihvaćam li opći društveni mentalitet koji je ravnodušan za Boga i oblikuju ga pomodni trendovi, utemeljeni u ideologijama koje ne promiču čovjekovo dostojanstvo?“.

Upozorivši sudionike slavlja da je ravnodušnost ta koja razara dušu i srce, savjest i duhovnost, pozvao ih je da budu opredijeljeni za Boga te samima sebi svjedoče kako im je on prvi i najvažniji, da ga žele slušati i slijediti njegove naputke. Kazao je kako se može dogoditi da se na misi sluša Božja riječ, ali nakon toga organizira svakodnevni život po predlošku koji nije u skladu s njome te nakon svega završi u duhovnom mraku. Sudionici misnoga slavlja tada postanu dionici svijeta izgubljenih vrijednosti, pa se u svojoj nemoći jedni na druge žale, jedni drugima „kukaju“.

„Ako se u našem osobnom i društvenom životu ponašamo po nekim svojim, a ne Božjim načelima, ne može nam biti dobro“, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka se svakog dana pitaju što svaki pojedini od njih nutarnjim žarom za Boga i životnim opredjeljenjem može doprinijeti da Hrvatska bude zemlja u kojoj je lijepo živjeti. Kazao je kako rado ponavlja riječi sv. Augustina da nisu vremena ta koja su dobra ili loša, nego je dobar ili loš čovjek koji čini da vremena budu dobra ili loša. Potaknuo je nazočne da uvijek budu u savezu s Bogom, jer je on u žrtvi Sina svoga Isusa Krista na križu dao najbolji predložak kako se živi vjernost prema njemu, pa i pod cijenu mučeništva, kako je to bl. Jula dobro razumjela.

Napomenuo je kako svako mučeništvo nije i ne mora biti u prolijevanju krvi, ali da je svako mučeništvo svjedočenje vjernosti Bogu i životu: u braku, na radnom mjestu, u školi ili negdje drugdje. Istaknuo je da je bl. Jula odabrala put vjernosti Bogu, te da je u jednostavnosti života tu vjernost svjedočila uvijek i svugdje, ali najviše u najtežem trenutku, kad je u zbivanjima Drugog svjetskog rata ljudska razularenost i pohota progovorila na svoj najgori način. Zahvalio je bl. Juli što je bila takva, što je posvjedočila kako se isplati ići tim putem. Zamolio ju je da sudionicima slavlja izmoli od Boga dovoljno svjetla pameti, srca i savjesti, kako bi svakoga dana znali prozreti ono što je za njih pogubno, što im oduzima dostojanstvo, te da i uz cijenu svakodnevnog mučeništva žive Božja opredjeljenja i biraju njegov put koji vodi u vječnost.

Na kraju misnog slavlja i Godine bl. Jule sudionici su predvođeni požeškim biskupom uputili Bogu molitvu za proglašenje bl. Jule svetom. Potom je provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Gordana Igrec izrekla zahvalu za Godinu bl. Jule u Požeškoj biskupiji, tijekom koje je obilježena 130. obljetnica njezina rođenja. Rekla je kako je bl. Jula u toj Godini snagom svoga svjedočanstva pokrenula vjernike rodne župe i biskupije, kao i svoje susestre širom Provincije, te mnoge suradnike i štovatelje. Zahvalila je župniku Ivanu Nikoliću za pastoralne aktivnosti u župi tijekom spomenute Godine, kao i u nastojanju oko širenja glasa svetosti bl. Jule. Župljanima pak staropetrovoselske župe, napose članovima Udruge „Bl. Jula Ivanišević“ zahvalila je za sve što su učinili za brojne hodočasnike. Osobitu zahvalnost izrekla je biskupu što je podržao održavanje Godine bl. Jule, kazavši kako i nadalje računaju na njegovu potporu u inicijativama i događanjima vezanim uz štovanje bl. Jule i susestara mučenica, počevši od župe u kojoj se nalaze, pa sve do Požeške biskupije i šire.

Zahvalivši sestri provincijalki na njezinim riječima, biskup je spomenuo da je bl. Jula na svoj spomendan još jedanput posvjedočila tko je ona po vjernosti Bogu do kraja, do mučeništva, i time pozvala da ju se nasljeduje prihvaćanjem svakodnevnih situaciju kao čin vjernosti Bogu, koji je u Isusu Kristu ljudima bio vjeran do kraja, do smrti. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će sudionici slavlja po primjeru bl. Jule nastojati i nadalje ostvarivati u svom životu, izvijestila je Požeška biskupija.