Okupljene je uvodno pozdravila provincijalna poglavarica samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu s. Valerija Široki, rekavši kako je ovaj simpozij vrhunac jubilejske godine 50. obljetnice smrti blagopokojne majke M. Amadeje. „U traženju misli za ovaj trenutak, nadahnule su me Isusove riječi: Sjeme pade na dobru zemlju i davaše stostruk rod (usp. Mt 13, 8). O stostrukom urodu sjemena Božjega u životu majke M. Amadeje, posvjedočit će i predavači na ovom simpoziju. Upoznavajući majku M. Amadeju na temelju arhivskih izvora, usmenih i pisanih svjedočanstava sestara i njezinih suvremenika, za nas, Milosrdne sestre sv. Križa, majka M. Amadeja uzorna je redovnica te vjerujemo da će i ovaj znanstveni skup rasvijetliti mnoge okolnosti u kojima će još više zasjati njezine krjeposti. Promatrajući u širini važnost današnjega događaja, osjećam veliku zahvalnost prema svima koji su u nj uložili svoju zauzetost, htijenje, znanje i vrijeme“, rekla je s. Valerija, zahvaljujući ponajprije svim članovima Znanstveno-organizacijskoga odbora i predavačima za sav trud oko pripreme predavanja i samoga simpozija, kao i svima koji su na bilo koji način uključeni oko ostvarenja istoga. 

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić čestitao je sestrama što su kao zajednica iznjedrile osobu kakva je bila pok. majka Amadeja Pavlović te je nastavio: „I fašizam i komunizam bile su totalitarne i bezbožne ideologije. Oba su režima iz kršćanske perspektive potpuno neprihvatljiva, a blagopokojna majka Amadeja je bila mudra i inteligentna, hrabra žena, puna Duha Svetoga, koja je shvatila da je kršćanin po samoj vjeri u uskrsnuće poslan biti u svom društvenom ambijentu proročki znak i glas, sposoban plivati protiv struje oko sebe i zauzimati se za poštovanje temeljnih ljudskih prava i dostojanstva, neotuđivih ijednom čovjeku, koja mu ih je dao Bog Stvoritelj i zato nema ovozemnog režima koji bi ta prava i dostojanstvo smio dovesti u pitanje, a još manje ih ugroziti i pogaziti.“

Rekavši kako je majka Amadeja snagom vjere u Isusa Krista, u vrijeme nacističkih logora smrti i brutalnog progona Židova, prepoznala da je njezino i poslanje njezinih sestara kršćansko čovjekoljublje, sve do spremnosti na vlastito umiranje iz ljubavi prema bližnjemu, nadbiskup je podsjetio da je majci Amadeji, zbog kršćanskoga čovjekoljublja i velikodušnog pomaganja pripadnicama židovskog naroda, Vlada Republike Izrael dodijelila visoko priznanje i prestižu titulu „pravednice među narodima“, čime je indirektno odala priznanje i čitavoj Provinciji. Također, nadbiskup je podsjetio na riječi majke Amadeje u pismu upućenom tadašnjem predsjedniku Vlade Narodne Republike Hrvatske Vladimiru Bakariću, kad su sestre otpuštali iz bolnica jer nisu htjele skinuti bolničko odijelo. Tada je majka Amadeja, za razliku od nekih drugih redovničkih poglavarica koje su dale šiti civilno odijelo za svoje sestre, nastupila „proročkom jasnoćom i težinom svoje riječi… kršćanski i evanđeoski zrelo, zauzeto, jasno, ne prelazeći u nikakvu agresivnost, nego ostajući u okviru obrane legitimnih ljudskih prava i dostojanstva ljudske osobe“. Zaključujući svoje obraćanje, nadbiskup Hranić izrazio je radost zbog ovog simpozija i zbornika radova, koji će svima zainteresiranima pomoći bolje upoznati svijetli lik majke Amadeje. 

„Mnogi danas govore da je Crkva šutjela tijekom II. svjetskog rata i da nije odgovorila na izazove vremena. Međutim, usuđujem se reći, da je to samo privid“, rekao je započinjući svoje obraćanje dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. Vladimir Dugalić, dodajući kako se iščitavajući govore i pisma pape Pija XII. jasno uočava, već od njegove nastupne enciklike Summi pontificatus (1939.), osuda kulta države u fašizmu i nacionalsocijalizmu. „U prevelikom isticanju države vidio je opasnost po obitelj, a u ratnom vihoru isticao je naravno pravo kao temelj međunarodnog mira i osobnih sloboda. To je bilo na tragu enciklike Mit brennender sorge (S gorućom brigom) koju je objavio njegov prethodnik Pio XI. 1937. godine, a u kojoj je jasno osudio rastući nacionalsocijalizam, a potom sve bezbožniji, ali i neljudski komunizam“, istaknuo je dekan Dugalić.

Podsjetio je na radio-poruku pape Pija XII., upućenu u povodu 50. obljetnice poruke pape Lava XIII. Rerum novarum, u kojoj je među ostalim naglasio kako je iz Papine poruke Rerum novarum „proisteklo živo i bistro vrelo snažnog, iskrenog i nesebičnog socijalnog duha“, dodavši da primjer s. Amadeje upravo to svjedoči jer je obnašala službu provincijalne poglavarice u osobito teškom vremenu za Crkvu (1943.-1955.). Dekan Dugalić je nastavio: „Tihim i samozatajnim radom u vrlo teškim ratnim okolnostima, često i uz opasnost po vlastiti život, pomagala je onima koji su bili žrtve okrutnog režima. Nosila ju je žarka ljubav prema Gospodinu, njezinim sestrama, ali i svima u potrebi. U kršćanskoj ljubavi koja proizlazi iz Kristovog križa i uskrsnuća nalazila je oslonac za svoje djelovanje. U duhu svoga imena Amadea – Ljubiti Boga, živjela je riječi pape Pija XII., koji je u spomenutom govoru 1941. naglasio da ne smijemo dopustiti da našu vjeru ‘istroši lijena, plašljiva i nemarna ravnodušnost prema najpotrebnijima i najsiromašnijima među vašom braćom, ili da je baci vihor protukršćanskog ili nekršćanskog duha u prah i blato. Njegujte tu vatru, oživljujte je, podržavajte i širite. Nosite je svugdje odakle dopire do vas uzdah tuge, plač nevolje, krik boli. Potpirujte je uvijek iznova žarkom ljubavlju crpljenom iz Srca Otkupitelja, kome je posvećen ovaj mjesec, što ga danas započinjemo’.“

Gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić, koji je ujedno bio i izaslanik župana Osječko-baranjske županije Ivana Anušića, kazao je da je ugodan osjećaj što je u Đakovu u ona mračna vremena bilo ljudi kao što je redovnica Amadeja Pavlović i da zasluženo nosi naslov Pravednice među narodima. Također je rekao da se premalo o njoj zna, no zaključio je da se sve više njezino djelo ‘vadi’ iz zaborava, a tome je uvelike pridonio i mjuzikl Amadea koji je u rujnu prvi put izveden u Đakovu. 

Zahvalu sestrama uime Židovske općine Osijek uz kratak pozdravni govor uputila je Biljana Majnik Papo, izrazivši svoje zadovoljstvo što je pozvana i što nazoči tome simpoziju. Nakon pozdravnih govora simpozij je nastavljen izlaganjima koja su obuhvatila život, djelo i ostavštinu majke M. Amadeje Pavlović te misnim slavljem u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova, koje je predvodio nadbiskup Hranić.