Poruka

 „Turizam i mir“

„Turizam i mir“ (Tourism and Peace): tim binomom Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda želi obilježiti tradicionalni Svjetski dan turizma 27. rujna. U ovom tako tegobnom razdoblju kao što je naše, nije se moglo zamisliti bolji izbor da se onima koji putuju ponudi trenutak razmišljanja i osobnog zalaganja. Kulturna razmjena među narodima, koja svoj povlašteni oblik nalazi u turizmu, može se također pretvoriti u konkretno predano zalaganje za mir.

Tamo gdje su ratna žarišta jasno je da turizam trpi, jer nedostaje svaki potreban oblik sigurnosti. Manjak turistâ dovodi, pak, do osiromašenja stanovništva koje ostaje prikraćeno za sredstava potrebna za život s dužnim dostojanstvom. Rat sa sobom nosi niz posljedica kojih često nismo u potpunosti svjesni i, usto, izravno utječu na živote ljudi. Tamo gdje je ratno nasilje ugroženi su svi, bez iznimke.

Dikasterij za evangelizaciju, u čiji djelokrug spada vjerski turizam, osjeća se pozvanim odgovoriti na izazov koji se pred nas stavlja u ovom času i želi dati svoj doprinos kako bi poruka mira mogla doprijeti do onih koji rade u turističkom sektoru, tako da se preko njih može isplesti lanac istinskih mirotvoraca. U tome smislu posebno istaknutu ulogu ima važna pastoralna služba brojnih svećenika i vjernikâ laikâ koji svoj život posvećuju tome da turizam i hodočašćâ postanu aktivni i plodonosni. Svima njima ide naša zahvalnost. Razumijemo teškoće s kojima se taj sektor susreće zbog ograničenjâ koje su posljedica nesigurnosti. No, unatoč tome pozvani su otvoriti se novim putovima, održavajući živom mogućnost da hodočasnički putovi uskoro nanovo zažive u zemljama koje tradicionalno čuvaju bogatstvo naše vjere i naše povijesti.

Radoznalost koje pokreće milijune turista može se lako združiti s predanim zalaganjem oko bratstva, na takav način da se stvori mreža „glasnikâ mira“ koja govori cijelom svijetu pozivajući na okončanje svih ratova i ponovno otvaranje teritorijâ bremenitih poviješću, kulturom i vjerom. Uostalom, put ljepote koji karakterizira ta odredišta ne može i ne smije biti zasjenjen rugobom razaranja i ruševina koje zauzimaju mjesto onoga što je genijalnost prethodnih generacija izgradila kao simbol mira i zajedništva.

Ljepota krajobrazâ oslobađa istinski život i želju za postojanjem. Turizam može značajno potaknuti oporavak međuljudskih odnosa za kojima svi osjećamo duboku čežnju.

U razdoblju kao što je ovo naše, obilježeno masovnom prisutnošću tehnologije koja ograničava odnose među ljudima, dobro je njegovati i podupirati obnovljenu predanost kulturi susreta, koju tako snažno podupire papa Franjo. Tu kulturu susreta treba staviti u središte našeg pastoralnog zalaganja u turizmu.

Susret je, naime, sredstvo dijaloga i uzajamnog upoznavanja; izvor je poštivanja i priznavanja dostojanstva drugih; nezaobilazan je preduvjet za izgradnju trajnih veza. Vjerski turizam ne može zanemariti tu perspektivu i pozvan je biti vjerodostojan promicatelj tih veza. Neka nikada ne izostane poziv i molitva za mir u svijetu, te istodobno za pomirenje među ljudima. To dvoje je duboko povezano i predstavlja pretpostavku trajnome miru. Iluzorno je, uostalom, misliti da je rat samo događaj koji pogađa neke države. Mir počinje kad se u srcu sviju čvrsto ugnijezdi milosrđe koje donosi poštovanje prema drugima i osjećaj bratstva koji je svima zajednički. Biti mirotvorac ne samo da je moguće, već se i zahtijeva od onih koji kreću na put.

Papa Franjo, u enciklici Fratelli tutti, potiče nas da živimo „prikladnu i autentičnu otvorenost… [zajedno sa] sposobnošću otvorenosti prema bližnjemu unutar obitelji naroda“ (br. 151). Pravi je to program koji valja ponijeti sa sobom kad se kreće uživati u zasluženom odmoru ili pronaći trenutke odmora u kojima će se razmišljati o ljepoti stvorenog svijeta.

Ovu će godinu karakterizirati početak Redovitog jubileja 2025. Papa će naime 24. prosinca otvoriti Sveta vrata Papinske bazilike Svetog Petra u Vatikanu, omogućujući milijunima hodočasnika da dođu u grad Rim doživjeti iskustvo jubilarnog oprosta. U buli proglašenja, Spes non confundit, Papa je napisao: „Svi se nadaju. U srcu svakoga čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra, iako ne zna što mu sutra nosi“ (br. 1). To je očekivanje koje prati svakog onog koji kreće na put, jer je nada da će se doživjeti trenutke spokoja i radosti želja je koju se ne može istisnuti.

Turizam protkan tom nadom može ujedno postati konkretan i opipljiv znak za izgradnju mira. Ponovno nam to tumači papa Franjo kad piše: „Zaboravljajući tragedije iz prošlosti, čovječanstvo je podvrgnuto novom i teškom ispitu u kojem su mnogi narodi potlačeni brutalnošću nasilja. Što sve još neće ti narodi propatiti? Kako je moguće da njihov očajnički vapaj za pomoć ne potakne vođe naroda da požele okončati premnoge regionalne sukobe, unatoč tome što su svjesni posljedica koje iz toga mogu proizići na globalnoj razini? Je li previše sanjati da će oružje utihnuti i prestati donositi razaranje i smrt? Jubilej nas podsjeća da ‘mirotvorci… će se sinovima Božjim zvati’ (Mt 5, 9). Prijeka potreba za mirom izazov je za sve i zahtijeva realizaciju konkretnih planova. Neka diplomacija ne posustane u nastojanju oko odvažne i kreativne izgradnje prostora za pregovore s ciljem uspostave trajnog mira“ (Spes non confundit, 8).

Neka stoga turizam i mir u sprezi s nadom postanu uvjerena poruka, na ovaj Svjetski dan turizma 2024., za one koji se bave turizmom i za one koji na putovanje kreću s osjećajima i željom za mirom i skladom.

Mons. Rino Fisichella
Proprefekt

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.