Suslavio je kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, pulski dekan preč. Milan Mužina, tajnik Provincije sv. Jeronima iz Zadra fra Pavle Ivić te više svećenika i redovnika iz Pulskog dekanata.

Na početku je predslavitelju riječ dobrodošlice uputio župnik domaćin fra Diego Deklić, koji je naglasio dobrodošlicu napose iz razloga jer je to prva misa koju mons. Štironja predvodi u toj crkvi od kada je postao porečki i pulski biskup. „Neka Vas zagovor sv. Antuna prati u Vašem poslanju da i Vi, poput njega, možete u ovoj Mjesnoj Crkvi propovijedati Evanđelje riječima i životom“, naglasio je župnik.

Mons. Štironja je na početku izrazio zahvalnost gvardijanu Samostana sv. Antuna Padovanskog fra Leopoldu Mičiću na pozivu da predslavi to misno slavlje, „ i biti hodočasnikom, biti onaj koji želi prepoznati pogled sv. Antuna koji nas uvijek upućuje prema Bogu, prema Isusu koji je središte našega života“, rekao je biskup te uputio pozdrav svim hodočasnicima, a osobito mladim roditeljima koji su došli s djecom u naručju tražeći blagoslov ovog velikog sveca. „Da, djeca su naša radost, djeca su naša budućnost, i zato čestitam vam što ste otvoreni životu i pozivam i vas i sve mlade bračne parove da molite zagovor sv. Antuna kako biste uvijek mogli biti otvoreni životu i otvoreni Božjim zapovijedima, da možete biti prostor u kojem će Gospodin Isus istinski živjeti i naći topli dom“, rekao je mons. Štironja.

Predslavitelj je na početku propovijedi podsjetio na osnovne životopisne značajke Sveca Svega Svijeta, da je „rođen krajem XII. a preminuo početkom XIII. stoljeća. Rođen je u Portugalu, a preminuo u talijanskoj Padovi. Živio je samo 36 godina, ali dovoljno da posvjedoči svoju beskrajnu ljubav prema Bogu i braći ljudima“, rekao je biskup.

„Ljudi mu se utječu u raznim životnim potrebama, ali sv. Antun nadilazi sve zemaljske potrebe. On je najradosniji kada čovjeku pomogne pronaći sebe, kada čovjeku pomogne pronaći nebo i prepoznati da je Isus kruh živi koji je s neba sišao. Sv. Antun je u potpunosti shvatio i u život proveo zapovijed ljubavi prema Bogu kojega nam valja ljubiti svim srcem, svim umom, svom snagom svojom, a bližnjega kao sebe samoga. Upravo ga je taj stav i to svjedočanstvo života učinilo svecem svih naroda i svih krajeva svijeta“, rekao je propovjednik te je u nastavku istaknuo univerzalnost tog velikog Božjeg ugodnika. „On ne govori samo katolicima niti samo kršćanima, nego svim ljudima koji traže pomoć i žele otkriti Istinu.“

Mudrost je roditeljka svega bogatstva

Istaknuvši jednu od temeljnih značajki djelovanja sv. Antuna koji „kao vrsni propovjednik poziva govornike i slušatelje da svoje uši okrenu prema Isusu i da poslušaju što im to želi reći i poručiti“, propovjednik je, citiravši Knjigu mudrosti: „Pomolih se, i razbor dobih; zavapih, i primih duh mudrosti“, pozvao okupljene na molitvu. „Molitveno ozračje izvrstan je prostor u kojemu Bog govori. Zato se toliko naglašava svakodnevna molitva i nedjeljna misa gdje slušamo što nam to Bog želi reći, da čujemo što to Bog želi poručiti nama i svijetu po nama.“

Predslavitelj je u nastavku istaknuo važnost i veličinu mudrosti, „s mudrošću dolaze sva dobra. Mudrost je roditeljka svega bogatstva jer tko se njome služi, postaje prijatelj Božji. A ima li išta veće na ovome svijetu od prijateljstva s Bogom. Pa i sama riječ bogatstvo, koje je mnogima jedini životni cilj i izazov, krije u sebi ta tri slova: BOG“. „Tko je, zapravo, mudar čovjek? Mudar je onaj tko razlikuje dobro od zla, tko bira dobro a prezire zlo. Mudar čovjek je onaj tko ljubi Boga svim srcem svojim, a bližnjega svoga kao sebe samoga“, pojasnio je biskup.

„Nema većega zakona i nema sigurnije budućnosti od one koja se gradi na Božjoj mudrosti. Zato, moliti za mudrost i razbor, znači vapiti za duhovno i vječno a ne samo za tjelesno i prolazno. Biti mudar prema uputama Božjim, znači, zapravo, biti sretan. A što je sreća nego otvorenost i okrenutost Duhu Božjemu, Duhu koji nas uči govoriti različitim jezicima. Ti jezici su, kako kaže sv. Antun u jednoj svojoj propovijedi, različita svjedočanstva za Krista: poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. To su istinski jezici koje bi trebao poznavati svaki čovjek, vjernik i nevjernik, ateist i agnostik“, naglasio je propovjednik glavne poruke koje nam šalje sv. Antun.

„O kad bi svi poznavali jezik poniznosti…“

U nastavku je propovjednik izrekao kakvi bi ljudi trebali biti po Božjem promislu. „O kad bismo svi poznavali jezik poniznosti i uvijek hodili u svijesti da smo maleni stvorovi pred velikim Bogom; o kad bismo znali reći dosta mi je, kad bismo i drugima dali priliku da pokraj nas žive i imaju sve potrebno za život; o kad bismo jedni druge slušali strpljivo i do kraja bez predrasuda i osuda; o kad bismo bili mudri prema Božjim mjerilima.“ „Ima pravo sv. Antun kada kaže da se ovim jezicima istinski govori onda kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad život govori. Zato veli: Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koje prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišće.“

Mons. Štironja se ovom prigodom prisjetio svojih studentskih dana provedenih u Padovi. „Rado sam i često išao u baziliku podignutu u čast Svetcu i rado molio pred Presvetim Oltarskim sakramentom, kao i pred relikvijama njegova neraspadnutog „rumenog jezika“, kojega je Svetac koristio za propovijedanje i naviještanje Radosne vijesti spasenja. Čudesan je to znak koji potvrđuje da jezik upotrijebljen za propovijedanje Evanđelja i širenje Radosne vijesti spasenja ne može istrunuti.“

„Sv. Antun je bio vrstan propovjednik. Uporno je propovijedao Riječ, u zgodno i nezgodno vrijeme, uvjeravao je sa svom strpljivošću i poukom, upravo onako kako to čusmo u drugom liturgijskom čitanju, u Pavlovoj poslanici Timoteju. Njegovo vrijeme ispunjeno je raznim herezama i krivovjerjima, ali nije to bio razlog da odustane, da bježi, da se umori , nego je s još većim žarom i snagom ispravljao krivovjerja, odnosno tumačio zdravu nauku  Crkve, vjerno je vršio vjerovjesničku službu. U njegovu životu, u naviještanju Radosne vijesti i propovijedanju na prvom je mjestu bio Isus, Isusova riječ“, istaknuo je propovjednik.

„Kaže se da je neke prigode sv. Antun došao u neko mjesto propovijedati“, ispričao je nadalje mons. Štironja jednu od poznatijih crtica iz života sv. Antuna. „Nakon počinka izašao je u vrt na šetnju. Razmišljao je o Riječi Božjoj, meditirao je i vjerojatno smišljao što bi propovijedao narodu Božjem. Čovjek koji ga je promatrao kako se šeće, vidio je propovjednika kako u naručju drži Maloga Isusa. Antun mu je zaprijetio da to nikomu ne kazuje. Preminuo je 13. lipnja 1231., u Padovi, a već 1232. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim. Iz Padove je sv. Antun, u obliku kipa, krenuo širom svijeta s Malim Isusom u naručju. Evo ga i ovdje pred nama, drži malog Isusa u naručju i daje nam ga“, pokazao je propovjednik na kip sv. Antuna koji dominira prezbiterijem te crkve.

„Želja sv. Antuna: Dati Isusa žednome svijetu“

„Promatrajući kip sv. Antuna, vidimo divni sažetak svečeva života i propovijedanja. Njegova jedina želja za zemaljskoga života bila je: biti u prijateljstvu s Isusom; imati Isusa i dati ga žednome svijetu. S neizmjernom je radošću i nadprosječnom učenošću i vještinom naviještao zdravu nauku Krista i njegove Crkve. Dok danas dolazimo sa svojim potrebama, zavjetima, zahvalama i molitvama ne zaboravimo uputiti koju molitvu da nas Bog obdari dobrim brojnim i svetim duhovnim zvanjima, svećeničkim i redovničkim, dobrim propovjednicima koji će svojim molitvama i žrtvama razgoniti tamu i krivovjerja našega vremena i ispravljati krivu nauku koja se širi na sve strane i u ovo naše takozvano civilizirano vrijeme.“

„I mi trebamo Isusa. Ovo naše vrijeme treba Boga i njegove zapovijedi. Trebamo zdravu nauku. No, jesmo li spremni imati Isusa? Želimo li ga imati i drugima, poput sv. Antuna darovati? Svakoga dana daje nam se Isus. I danas ćemo čuti riječi: ‘Uzmite jedite…, uzmite pijte’“. „Isus nam u evanđelju koje čusmo, kaže: „Vi ste svjetlo svijeta… Vi ste sol zemlje“. Kao Isusovi prijatelji i učenici pozvani smo biti Isus u svijetu. Da, braćo i sestre, ni manje ni više, ti i ja trebamo biti Isus u svijetu. To je naše poslanje, to je naše kršćansko dostojanstvo: biti Isus. Ne biti sv. Antun, nego biti Isus. Mi smo pozvani pronijeti Isusa, njegovu Radosnu vijest ovom zemljom,  darovati ga našoj Istri. Jesmo li za to spremni, svi zajedno?“, zapitao se nadalje propovjednik.

„Papa Franjo često govori o sinodi, o sinodalnom putu, tj. da pojedinačno i zajednički imamo ulogu u Crkvi. To znači da svi imamo dužnost nositi Isusa i darovati ga ovom svijetu. Ponavljam: jesmo li spremni izvršiti tu misiju?“, posvijestio je biskup ulogu i zadaću svakoga od nas „Došli smo danas u ovaj Božji dom tražiti pomoć, učiniti zavjet sv. Antunu. Vjerujem da smo došli s obećanjem obraćenja, promjene života, što je najvažnije, jer to je put do Isusa. Da, trebam se obratiti, osobno ja, svi mi. I onda će Isus postati dio našega života, doći će u naše naručje.“

U tjeskobi današnjice Isus je naša sreća

Propovjednik se je nadalje osvrnuo na učestalo duševno stanje mnogih ljudi današnjice, „Ne sumnjam da smo umorni od svega i svakoga. Sve je oko nas varljivo i nesigurno. Varaju nas i vlastite oči, vlastiti osjećaji. Možda u duši osjećamo zov da treba nešto mijenjati, ne možemo više ovako. Nismo sigurni kamo nas vodi ovaj svijet. Želimo još više rasti u prijateljstvu s Isusom, želimo rasti u međusobnu prijateljstvu, u blizini s članovima obitelji, sa susjedima, unutar kršćanske zajednice. Želimo pronaći puninu istinske radosti, mira i sreće u sebi i oko sebe. Želimo stvoriti prostor mira, prostor ljubavi, nade, vjere…“.

Za izlaz iz stanja tjeskobe biskup je uputio na primjer Sveca Svega Svijeta. „Sv. Antun, koji je pronašao svoju sreću, želi nam pomoći da je i mi pronađemo i sretno živimo. Tu sreću istinski je ljubio, odgovorno naviještao, za nju svjedočio. Odgovor sv. Antuna na naše traganje sreće jest Isus. Želiš li i tražiš li sreću, evo ti Isusa? To je naša sreća.“

„Za koji dan ćemo proslaviti blagdan njegova Presvetoga Srca koje je probodeno kopljem kojega je čovjek svojim rukama skovao te to Srce beskrajne ljubavi svojim rukama proboo, Srce iz kojega je potekla i posljednja kapljica krvi i vode za spasenje grješnoga čovjeka. To je je Isus naš spasitelj i otkupitelj, to je naš Bog.

Kao spomen čin na taj događaj muke, smrti i uskrsnuća, slavimo ovu svetu euharistiju u kojoj nam se Krist nudi kao hrana za vječnu sreću, onu vječnu i neprolaznu sreću namijenjeni za čovjeka ljubljeno Božje dijete. Bog za to svoje remek djelo daruje nešto najveće, nešto neprolazno i vječno. Jesmo li toga svjesni?“, posvijestio je propovjednik.

„Braćo i sestre, rado uzimajmo i zahvalno pijmo iz euharistijskoga kaleža spasenja. Za koji trenutak čut ćemo: „Uzmite, jedite…, uzmite, pijte…, ovo činite meni na spomen…“; „evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta…, blago onima koji su pozvani na Gozbu Jaganjčevu“. Mi smo ti sretnici kojima je blago. Živimo u toj radosti! Posvjedočimo da razumijemo što nam Bog nudi i govori! Prenesimo taj blagoslov na svoju mladež na djecu!“, pozvao je biskup.

„Prema tomu izvoru i vrhuncu uprt je pogled i prst sv. Antuna. To je najveći dar i najveće čudo prema kojem stupamo. Uputimo se prema Isusu. Hrlimo mu ne samo danas nego svake nedjelje. S njime se družimo, njega nasljedujmo i živimo kao što ga je nasljedovao i naviještao sv. Antun, veliki zagovornik, posrednik i pomoćnik u svim nevoljama a osobito u nevolji malaksale vjere, poljuljane nade i izgubljene ljubavi. Sv. Antune moli za nas.“ zaključio je zazivom mons. Štironja.

Trodnevna duhovna priprava

Pulska Župa sv. Antuna Padovanskog se je za proslavu svog župnog patrona pripremala, osim pobožnošću 13 utoraka sv. Antunu, bližom trodnevnom pripravom koju je predvodio fra Pavle Ivić, tajnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri iz Zadra. Svake večeri, od subote 10. do ponedjeljka 12. lipnja, u večernjim satima održana je pobožnost sv. Antunu te misno slavlje.

Na sam blagdan u toj su crkvi bile svete mise u 7, 8, 9, 10:30 te 17 i 19 sati. Fra Pavle Ivić predvodio je i misu poldanicu na blagdan u 10:30. Misa u 17 sati tradicionalno je bila obilježena blagoslovom djece i cvijeća.

O župi i samostanu

Svečana inauguracija crkve i Samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli bila je u listopadu 1931. kao doprinos proslavi 700-te obljetnice smrti svetog Antuna Padovanskog. Samostan je tada pripadao području Katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, a devet godina kasnije, 1940., uz ostalo i zbog širenja naselja u ovom dijelu grada došlo je do osnivanja župe. Suzaštitnica samostana je sveta Tereza Avilska.