U prijepodnevnim satima misu u samostanskoj crkvi slavili su franjevci trećoredci glagoljaši (TOR) koji su samostan posjetili u sklopu hodočašća u Herceg-Novi pod vodstvom provincijala fra Ive Martinovića, te su ovogodišnjoj proslavi dali poseban obol.

Nakon pročitanog evanđelja o milosrdnom Samarijancu, provincijal fra Ivo je u propovijedi istaknuo: „Današnja nam Božja riječ kroz likove sv. Franje i sv. Vinka želi poručiti da se briga za siromašne ostvaruje u onima koji slijede svoga učitelja jer kršćanin nije samo onaj zakonoznanac koji poznaje Riječ Božju, niti je levit ili svećenik koji jedino slavi Boga u hramu, nego je onaj koji živi Božju ljubav“. Fra Ivo je dodao: „Sv. Franjo, iako rođen u bogatoj obitelji, svojim je očima i svojim životom gledao Krista, a sv. Vinko je, unatoč siromašnom porijeklu, djelima pokazivao na raspetog i siromašnog Isusa. Obojicu, dakle, povezuje poseban osjećaj za siromaštvo“. Na kraju homilije propovjednik je naglasio „tri trenutka za prepoznavanje čovjeka u nevolji: Prvo, vidjeti osobu, drugo, susresti se s njom, i treće iskazati joj milosrđe, ljubav i dobrotu, poručivši da je „važno za nas koji poznajemo Božje zapovijedi da znamo prepoznati također i u onima koji nemaju vjere, da nas baš takvi mogu posramiti jer oni: čine, prepoznaju, susreću se s ljudima i iskazuju dobrotu. Zbog toga molimo za poniznost Krista raspetoga kako bismo bili sposobni u susretima iskazati djelotvorno milosrđe braći i sestrama kroz ljubav, razumijevanje, suosjećanje i dobrotu“.

Franjevci trećoredci živjeli su i djelovali u hercegnovskom samostanu sve do 1972. godine.

Nakon mise franjevci su se zadržali na okrjepi u samostanu koju su pripravile sestre milosrdnice, a zatim su obišli svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića i župnu crkvu Sv. Jeronima u pratnji župnika don Siniše Jozića koji ih je upoznao s poviješću grada i životom svetog kapucina iz Boke kotorske.

Nakon razgledavanja crkava i starog grada, franjevci su posjetili crkvu i katoličko groblje sv. Ane na kojem je pokopan član njihova reda fra Stanko Dujmović, pred čijim grobom su se zadržali u molitvi.

Svečanu večernju misu predslavio je kotorski biskup Ivan Štironja, uz koncelebraciju župnika don Siniše. Tumačeći liturgijska čitanja, biskup Štironja je u propovijedi pojasnio kako riječi iz Evanđelja po Mateju (Mt 9, 35-38) donose tri vrlo važne Isusove uloge i zadaće: glasnika, učitelja i liječnika. “Riječi koje Isus donosi ne završavaju na obećanju i tumačenju, one se pretaču u djela. Evanđelja nam svjedoče da je Isus sve svoje vrijeme proveo u propovijedanju, poučavanju, i liječenju. Nećemo naći da je Isus puno teoretizirao o Ocu, kratko je samo naglasio da su On i Otac jedno, te da je došao vršiti volju Očevu. Najvažnije mu je bilo to da Očeve riječi postanu djelo, da se kršćanska istina pretoči u kršćansku ljubav i milosrđe”, istaknuo je biskup Štironja te naglasio da je “sv. Vinko nasljedovao Krista Gospodina te svoje duhovne sinove i kćeri, kao i sve svećenike, učio kako svijet može postati ljepši i svetiji. Tom istom Božjom riječju liječio je rane svih ljudi u potrebi, osobito grješnika koji su mu dolazili i od njega tražili pomoć i savjet. Tako je sv. Vinko poput Isusa postao glasnik Božje ljubavi, učitelj i liječnik”.

Propovijed je biskup zaključio poticajem: “Nasljedujmo ovoga divnoga sveca čija su djela prepoznatljiva u životu i radu naših sestara milosrdnica koje su zadužile ovaj grad, Boku i cijelu zemlju Crnu Goru. Sv. Vinko, zagovaraj svoje kćeri, naše sestre milosrdnice i sve nas, da Gospodin pošalje nova duhovna zvanja ovom redu, ovoj biskupiji, i cijeloj svojoj Crkvi; zagovaraj nas kako bismo već u predstojećem misijskom mjesecu listopadu potvrdili svoje kršćansko umijeće i ljubav prema misijama i misionarima, te se molitvom i kršćanskim djelima ljubavi očitovali u svijetu kao vrsni misionari Božje ljubavi i milosrđa prema svim ljudima, osobito prema bolesnima, nemoćnima i nevoljnima”.

Na kraju misnog slavlja župnik don Siniša čestitao je blagdan redovnicama, župljanima i štovateljima sv. Vinka Paulskog, zahvalivši biskupu na pastirskom pohodu. Svečanost se nastavila zajedničkim osvježenjem i druženjem u klaustru samostana.

Samostan i crkva sv. Antuna u Herceg-Novom podignuti su u 17. stoljeću za franjevce opservante iz Venecije koji su u njemu od svojih početaka  djelovali kao oaza vjere, duhovnosti, naobrazbe i školstva. Poslije opservanata, samostan su preuzeli franjevci trećeredoci glagoljaši 1889. godine, a odmah uz samostan, u palači Burovina (oduzetoj u komunističkom periodu), godine 1910. biskup Uccellini osnovao je školski zavod za djevojke u kojem su radile i poučavale sestre sv. Križa.

Od 1950. godine uz jedan kraći prekid sestre milosrdnice rade u Morskom lječilištu u Igalu. Kroz tu bolnicu do 1991. godine prošlo je ukupno 35 sestara. Kao i u drugim mjestima sestre su najprije živjele u sklopu bolnice, a 1965. godine preselile su u samostan franjevački samostan u Herceg-fra Ivo Martinović, franjevci trećoredci glagoljaši, Novom. Dio samostana u kojem su živjele sestre milosrdnice su kupile od franjevaca 1972. godine u kojem i danas djeluju, koje vjerne pozivu i karizmi sv. Vinka i nesebično dajući svoje živote u službi Bogu i bližnjima, ugrađuju požrtvovnost i dobra djela u rad župne zajednice i cijele Kotorske biskupije.