Adventska duhovna obnova u zadarskoj katedrali Sv. Stošije

Fra Bojan je svakog dana održao nagovor, predslavio misu i euharistijsko klanjanje. Temeljem Ivanova Evanđelja, fra Bojan je tumačio kako se dogodio Božji prodor u ovaj svijet, kako je Gospodin zahvatio u živote ljudi i može zahvatiti i u naš život. Istaknuo je da je Ivanu Krstitelju susret s Kristom bitno promijenio život. Nakon toga Ivan je usmjerio pogled učenicima na Krista i njegovi učenici, od slušatelja navještaja, postali su Kristovi učenici.

Fra Bojan je govorio o Kristu kao Jaganjcu Božjem u povijesti spasenja. Čim je ugledao Krista, Ivan je rekao: ‘Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta’. „To su jako važne riječi, bogata je povijest prisutnosti riječi Jaganjac Božji u povijesti spasenja. To je bremenito značenjem. Zašto tako slaba slika? Zašto Ivan nije želio pojačati tu sliku, nazvati Isusa lavom ili usporedio ga sa životinjom koja bi bila strašnija? Gdje je snaga, moć te slike“ upitao je fra Bojan, istaknuvši da apostol Ivan 28 puta u svojim tekstovima spominje riječ Jaganjac Božji. To samo on izričito čini. „To je zbog toga što se jaganjac ponajprije poistovjećuje sa žrtvom. Kada su ljudi htjeli popraviti svoj put, iskupiti loše situacije, u počecima bogoštovlja i odnosa s Bogom javlja se pojam žrtve. U Izraelskom narodu žrtvovali su različite žrtve kako bi iskupili vlastite grijehe“ rekao je fra Bojan. Središnja žrtva u Izraelu bila je noć Pashe. „Kad Ivan Krstitelj govori za Krista ‘Evo Jaganjca Božjeg’, podrazumijeva da je on onaj čijom se krvlju moramo poškropiti. Krist je pashalni Jaganjac. On je Jaganjac koji blagujemo i Jaganjac čijom se krvlju škropimo. Onaj tko je spreman biti opran krvlju Kristovom, može zadobiti spasenje“ rekao je fra Bojan. Podsjetivši na misao proroka Izaije ‘Ne pušta glasa pred onima koji ga strižu, pred onima koji mu život oduzimaju’, fra Bojan je rekao da se ne čuje nikakvog glasa kad se kolju janjci. „Janje ne pušta glasa. Upravo ta slika janjeta označava onoga koji je krotak i ponizan. U Kristu se ostvaruje ta slika krotkosti i poniznosti. Krist je krotak, dao je svoj vlastiti život u potpunosti ukrotiti Božjom ljubavi. Krotak je čovjek istesan Božjom ljubavlju. Krist je Božja ljubav na zemlji, objava Očeva lica na zemlji. Krist je Jaganjac Božji koji otkupljuje naše grijehe“ naglasio je fra Bojan, istaknuvši kako je čudesno da nam netko odnosi teret grijeha koji nosimo. „Kršćani su ljudi koji su prepoznali Božju hitnju k našem spasenju da bismo bili otkupljeni, oslobođeni. Krv Jaganjca oslobađa naš život. Zato smo pozvani dopustiti Gospodinu da nas oslobodi. Zavapimo Gospodinu da ga ugledamo i prepoznamo kao Jaganjca Božjeg“ potaknuo je fra Bojan. Podsjetivši na riječ Ivana Krstitelja „Krist krsti Duhom Svetim“, fra Bojan je rekao da biti kršten Duhom Svetim znači svoj život uranjati u Duha Božjeg, dopuštati Duhu da nas vodi, tražiti savjet Duha Svetoga, milost koja dolazi po njegovoj riječi kako bi bila rasvijetljene stvarnosti u mom životu i kako bih mogao ispravno odlučiti.

Potaknuvši da Gospodinu na oltar prinosimo svoje slabosti i ograničenosti da ih on preobrazi, fra Bojan je naglasio: „Bog je spreman razlomiti naše malo da bismo dobili veće, snažnije. Ako nešto moje može poslužiti drugima, time najviše sebe obogaćujem. Nisu mi darovi dani za mene, da sam u tome uživam. Radost zbog dara koji mi je pružen mogu okusiti kada tim darom poslužim drugome. Smisao euharistijskog slavlja je da znamo Gospodinu darovati svoje malo, grešno, slabo. Kako bi on učinio ono što čini na oltaru, a to je od naših darova, od našeg kruha i vina, čini svoje tijelo i svoju krv. Od našeg života Isus čini svoj život. Zato ovom svijetu moramo postati živa euharistija, da se sasvim razdamo drugima. Onda ću primiti utjehu. Tada se možemo radovati spasenju ljudi, jer Bog sam hita da nas spasi. Kao što je ruka Gospodnja vidljiva na oltaru, neka ruka Gospodnja postane vidljiva i u našem životu“ poručio je fra Bojan Rizvan.

Susret je pjesmom animirao VIS studenata Teološko-katehetskog odjela Verbum Vitae. Događaj su organizirali Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru i katedralna župa sv. Stošije.