Na susretu su sudjelovali svi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine predvođeni predsjednikom mons. Tomom Vukšićem, vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata BiH. U Livnu je bio i kardinal Vinko Puljić, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup metropolit, kao i drugi biskupi: nadbiskup mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator za župu Međugorje, mons. Franjo Komarica, banjolučki biskup, mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Milan Stipić, križevački vladika, mons. Marko Semren, banjolučki pomoćni biskup, zatim mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Miro Šego, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, livanjski gvardijan fra Pero Kuliš i drugi svećenici raznih službi. Svećenicima se pridružilo i nekoliko ovogodišnjih đakona iz biskupija i provincija u BiH.

Središnji događaj susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup Vukšić u zajedništvu s nazočnim biskupima i uz koncelebraciju svih okupljenih svećenika. Nakon što je pozdravio sve okupljene pozvao je da se ujedine u molitvi. „Na prvomu mjestu molimo neka dragi Bog blagoslovi svih nas 553 svećenika i 15 đakona koji u ovom času djelujemo na području naše Biskupske konferencije, a također i sva 764 svećenika člana naših biskupijskih i redovničkih zajednica, kako bismo mogli nastaviti i vjerno obnašati svoje služenje sve dok je volja Božja da budemo među njegovim narodom. Na drugomu mjestu, Božjemu milosrđu preporučamo svoju pokojnu braću koji su umrli od našega prošlog susreta pri tri godine do danas… Iz istog izvještaja proizlazi da je danas, dok slavimo ovu misu, na području naše Biskupske konferencije 33 svećenika manje negoli početkom lipnja 2019. godine. Taj podatak sam po sebi govori vrlo mnogo, ozbiljno opominje te poziva i priziva Isusove riječi: „Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“ (Mt 9,38)“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Semren koji je najprije izrazio radost što su se, „s područja cijele Biskupske konferencije, sastali peti put na ovaj molitveno-duhovni susret“. „Zahvaljujmo milosrdnom Bogu za ovaj milosni događaj i molimo Njegov blagoslov, kako bismo mogli stalno duhovno rasti. Našu radost uvećavaju prisutna braća, koji su također podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a djeluju u drugim krajevima“, kazao je biskup Semren te svima poželio dobrodošlicu.

„Ivanovo Evanđelje na mnogim svojim stranicama govori nam o ljubavi, i to o prijateljskoj ljubavi. U Ivanovu Evanđelju Isus je pouzdan, postojan i vjeran Prijatelj. Bog Otac također je apsolutno pouzdan, postojan i vjeran Prijatelj. Isusovi učenici, tj. svi mi kršćani, Isusovi smo prijatelji. Ta prijateljska ljubav posve je bezuvjetna, posve nesebična i posve bezgranična. Najveća se ljubav sastoji u tome da svoj život položiš za svoga prijatelja. Isusova smrt na križu vrhunac je Isusove ljubavi, vrhunac njegova prijateljstva prema svome Ocu i njegova prijateljstva prema ljudima“, rekao je banjolučki pomoćni biskup dodajući da su „svi veliki pobožni kršćani tijekom povijesti nazivali Isusa Prijateljem“ te spomenuo Tomu Kempenca i njegovo planetarno poznato djelo Imitatio Christi [Nasljedovanje Krista]. „U prošlom stoljeću napisani su mnogi romani i snimljeni mnogi filmovi koji govore o Isusu kao pouzdanom prijatelju, koji daje svoj život za druge, osobito za bolesne i progonjene“, kazao je mons. Semren te spomenuo pojedine osobe iz povijesti koji su se životom pokazali kao Isusovi prijatelji.

„Najveća sloboda nastaje iz najveće ljubavi, a najveća ljubav svoj vrhunac postiže u davanju života za svoga prijatelja. To je put Isusa Krista, našega Prijatelja. To je put svakoga kršćanina, a osobito put svakog svećenika i biskupa. Davanje vlastitog života za svoga prijatelja, koje onima zaljubljenima u moć izgleda kao najveća nemoć, nama je kršćanima ta nemoć moćnija od svake moći ovoga svijeta. O tomu nas poučava i papa Franjo, koji je odgovorio na tri pitanja o svećenicima. Na prvo pitanje odgovara kako svećenik treba biti spreman da mu plamen gorućega grma spali karijerističke ambicije i čežnju za moću te težnju da se svidi moćnicima. Na drugo pitanje Papa odgovara da svećenik ne smije čeznuti za ovozemaljskim častima niti se vezati za one koji su najveći, nego za one koji su najmanji. Na treće pitanje papa Franjo uzvraća tvrdnjom da je svećenik tu radi Božjega kraljevstva, drukčije rečeno, svećenik je tu da nasljeduje Isusa Krista koji je dao život za svoje prijatelje“, poručio je biskup Semren.

Nakon ispovijesti vjere nazočni svećenici predvođeni svojim biskupima obnovili su obećanja dana na svećeničkom ređenju.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Vukšić zahvalio je svima „za dolazak u Livno i za svjedočanstvo svećeničkoga zajedništva“ te poželio sretan povratak kući. „A kad se vratite doma, onima koji nisu bili danas s nama ispričajte kako vam je bilo lijepo i, osim ako ih važan dušobrižnički razlog ili bolest spriječi, neka i oni dođu na sljedeći susret. Neka dragi Bog blagoslovi naše domaćine livanjske fratre i gvardijana fra Peru te cijelu Banjolučku biskupiju i njezina biskupa Franju, kojima velika hvala što su nas ugostili. I jednako srdačna hvala don Đulianu za izgovoreno predavanje, fra Stipi za održano razmatranje, biskupu Marku za izrečenu homiliju i ispovjednicima za ruku blagoslova i riječi odrješenja. U ime svih nas osobitu zahvalu izričem članovima Vijeća za kler i generalnom tajniku naše Biskupske konferencije koji su, na čelu s biskupom Petrom, uložili velik trud tijekom priprave i danas za vrijeme održavanja ovoga susreta. Oni su zaslužni za sve ovo blago susreta i svečanu liturgiju. Bog vas blagoslovio! I preporučamo se također za ubuduće“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Na početku susreta riječi dobrodošlice u ime franjevačke zajednice u Livnu, u kojoj su devetorica svećenika te jedan đakon i trojica novaka, poželio je gvardijan fra Pere Kuliš. Nakon što je poimence pozdravio sve nazočne biskupe, ukratko je govorio o livanjskoj crkvi i samostanu čija je gradnja započeta 1854. godine po nacrtu Franje Moisea i trajala je pola stoljeća. Interijer crkve je u baroknom, a vanjski izgled u romaničkom stilu. Zanimljivo jer da su ulazna vrata napravili i darovali trapisti iz Banje Luke te da su nove orgulje nabavljene 2015. i imaju tri manuala, 41 registar i 3. 010 svirala. U sklopu samostana nalazi se Franjevački muzej i galerija.

Uslijedila je svečana molitva Srednjeg časa iz božanskog časoslova koju je predvodio biskup Komarica kao biskup domaćin jer Livno teritorijalno pripada Banjolučkoj biskupiji. Nakon kratkog čitanja biskup Komarica je izrekao prigodnu meditaciju izrazivši radost da „kao članovi prezbiterija mjesnih Crkava naše zemlje – okupljeni oko Krista, koji nas je pozvao u ovu uzvišenu službu – upravo obavljamo liturgijski čin, koji pripada čitavom Kristovom mističnom, njegovoj Crkvi“.

„Zapravo sam Krist, jedini vječni Veliki Svećenik, vrši svoju svećeničku službu po nama, članovima njegove Crkve, koji, pored euharistijskog slavlja, osobito obavljanjem božanskog časoslova, bez prestanka hvalimo Gospodina i posredujemo za spasenje svega svijeta“, kazao je biskup Komarica te govorio o tri izmoljena psalma i odlomak i kratko čitanje. „Bog, koji nam se objavio, i koji nas je pozvao u svoju uzvišenu službu, jest Bog usredotočen na nas ljude, na ovaj naš svijet, na ovu našu zemlju, na naše župljane i na sve ljude oko nas, i On je Spasitelj svih ljudi, Spasitelj cijelog čovječanstva, cijelog svijeta! Njegovo obećanje danas nama glasi, da nam On pomaže u svakoj našoj potrebi i nevolji i da On život svakog od nas i cijelog čovječanstva – i ljudski gledano – protiv svake nade – vodi ka sigurnom cilju. Svi mi, odnosno svaki od nas, ima sigurnu, u-temeljenu nadu da će Bog zasigurno i na nama ispuniti svoje obećanje“, poručio je biskup Komarica.

Potom je rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Đuliano Trdić održao prigodno predavanje: „Živjeti svećeništvo bez Boga – Put u nesretan i promašen život“. Kazao je da je moguće živjeti svećeništvo bez nadnaravne razine, horizontalno, samo na jednoj ljudskoj razini, ali da to sa sobom nosi mnoge gorke posljedice za Crkvu, pojedinca koji tako živi i za duše kojima je poslan. „Svećeništvo nije uloga ili radno mjesto. Ako maknem nadnaravno, ako maknem Boga, ako maknem vjeru u vječni život, što sam ja”, zapitao je rektor Trdić dodajući da je cilj njegova izlaganja „prepoznati u sebi klice zaborava Boga kako bismo izbjegli put u nesretan i promašen život“. Kazao je da je nerijetko bilo moguće u Crkvi, u odsustvu Boga: da službenici Crkve u svom služenju sakramenata, ispovijedima, pastoralnom radu, duhovnim vodstvima, čak ostavljajući vanjski dojam svetosti, pokriju svoje najogavnije strasti. „Služba u Crkvi, življena isključivo kao socijalna uloga, postaje vremenom duhovno sterilna, egocentrična, lišena kršćanskog identiteta… Naša vjera je prekrasan Božji dar i nijedna analiza, ma koliko bolna bila, ne oduzima nam radost jer smo Božji, jer znamo tko smo i kamo idemo. Tko ima Boga ne poznaje pesimizma i ne poznaje malodušje. Papa Ivan Pavao II., jednom je zgodom naglasio kako u periodu moderne i postmoderne, vrijeme razvoja sloboda i hedonizma, na poseban način treba naglasiti transcendental ljepote vjere. Naša je vjera lijepa, naš je poziv najljepši poziv na svijetu”, poručio je don Đuliano.

Za pristup sakramentu pomirenja svećenike je pripravio bosanski franjevac, profesor fra Stipo Kljajić.

Tijekom molitve Srednjeg časa i euharistijskog slavlja asistirali su bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, Nadbiskupijsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater iz Sarajeva predvođeni profesorom liturgike vlč. Ivanom Rakom.

Trojica franjevačkih novaka iz Livna čitali su misna čitanja, bili na raspolaganju za fotografiranje i sve u čemu su mogli pomoći zajedno sa starijom braćom franjevcima u livanjskom samostanu.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova Franjevačke teologije iz Sarajeva pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića.

Nakon euharistijsko slavlja uslijedio je zajednički objed i druženje.

Trenutačno u Bosni i Hercegovini u sve četiri (nad) biskupije u Bosni i Hercegovini (Vrhbosanska, Banjolučka, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska) živi i djeluje ukupno 553 dijecezanska i redovnička svećenika. Vrhbosanska nadbiskupija ima 215 svećenika od kojih njih 141 živi i djeluje na teritoriju nadbiskupije; Banjolučka biskupija broji 29 misnika od kojih 20 u dijecezi; Mostarsko-duvanjska biskupija ima ukupno 65 svećenika, a njih 51 je na teritoriju biskupije; Trebinjsko-mrkanska biskupija 28 od čega su 23 trenutačno u biskupiji; Franjevačka provincija Bosna Srebrena broji 256 svećenika od čega 201 na teritoriju provincije, a Hercegovačka franjevačka provincija ima ukupno 171 misnika od čega u provinciji njih 105. Tom broju treba dodati trojicu svećenika karmelićana u samostanu Zidine pokraj Tomislavgrada, četvoricu misnika salezijanaca u Žepču, trojicu članova Družbe Isusove na Grbavici u Sarajevu te dvojicu dominikanaca u župi Klopče u Zenici kao i šestoricu svećenika Grkokatoličkog vikarijata u BiH Križevačke eparhije. U odnosu na isto vrijeme prije tri godine, kada je održan 4. susret svećenika, u Bosni i Hercegovini trenutačno ima 33 svećenika manje nego u istom razdoblju 2019. godine.

Od početka lipnja 2019. godine do kraja svibnja 2022. godine preminuo je ukupno 71 svećenik u svim biskupijama i u obje franjevačke provincije u BiH. U isto vrijeme zaređeno su 53 nova svećenika odnosno 18 manje nego što ih je preminulo.

Susreti svećenika BiH se održavaju svake tri godine naizmjence u Vrhbosanskoj nadbiskupiji te Banjolučkoj i Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i to u mjestima koja se nalaze u graničnom dijelu spomenutih dijeceza: Kupresu (Vrhbosanska nadbiskupija), Livnu (Banjolučka biskupija) i Tomislavgradu (Mostarsko-duvanjska biskupija).

Inicijator ovih trogodišnjih susreta misničkog zajedništva je Vijeće za kler Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kojemu predsjeda mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.