Novi predsjednik Međunarodnoga Caritasa u razgovoru je govorio o radu brojnih volontera i osoblja te organizacije u pružanju humanitarne pomoći i očitovanju blizine Katoličke Crkve onima koji su napušteni.

Prava misija Caritasa – rekao je – jest pomoći ljudima da shvate da nisu zaboravljeni.

Nadbiskup je govorio i o posebnom poslanju koje obuhvaća svjedočenje Božje ljubavi.

Napomenuvši da je Caritas Internationalis druga humanitarna agencija u svijetu, nakon Međunarodnoga Crvenog križa, te da je poznat kao profesionalna nevladina organizacija koja pruža pomoć ljudima u teškim situacijama, istaknuo je da je Caritas mnogo više od nevladine organizacije.

To znači da Caritas treba biti svjedočanstvo Božje ljubavi. Ono što činimo nije samo pružanje pomoći u hrani, materijalnoj ili bilo kojoj drugoj vrsti pomoći; mi smo također svjedoci Božje ljubavi, da bismo pokazali ljudima da Gospodin tako voli sve ljude – dodao je.

Na novinarovu primjedbu da je na općoj skupštini posebna pozornost posvećena zaboravljenim osobama, onima koje druge organizacije ne podupiru, nadbiskup Kikuchi se spomenuo vremena kada je on volontirao u Japanskom Caritasu te iznio vlastito iskustvo iz 1995., kada je bio poslan u izbjeglički kamp u Bukavuu, u tadašnjem Zairu, sada Demokratskoj Republici Kongu.

Naravno, nedostajalo je svega – rekao je. Nije bilo hrane, odjeće, ni skloništa. Međutim, kada je upitao predstavnike izbjeglica smještenih u kampu što im je potrebno, odgovor je bio: „Kada se vratite u Japan, recite im da smo još uvijek ovdje i da smo svi zaboravljeni.“

To me doista šokiralo – napomenuo je nadbiskup. Dodao je da je nakon tog iskustva upoznao mnogo ljudi u raznim područjima, u različitim zemljama pogođenima katastrofama, ljude na područjima razorenima ratom ili sukobima. Uvijek sam čuo isti vapaj: „Zaboravljeni smo.“ Stoga je to prava misija Caritasa: pomoći ljudima da znaju da nisu zaboravljeni. Želimo biti s njima. Naravno, pružamo im stručnu pomoć, ali istodobno im želimo reći da smo uvijek uz njih, da radimo s njima, uvijek mislimo na njih. Nitko neće biti isključen, nitko neće biti zaboravljen – rekao je mons. Kikuchi.

Novi predsjednik Međunarodnoga Caritasa potom se prisjetio svojega poslanja, kao misionara Družbe Božje riječi – verbita, u Gani, u zapadnoj Africi, u kojoj je djelovao osam godina. Sedam godina bio je župnik u župi duboko u šumi, bez struje i vode. To iskustvo je za njega bilo vrlo važno i – kako je rekao – pridonijelo je oblikovanju njegova identiteta.

Mnogo je ljudi tada umiralo bez odgovarajućih lijekova, i sve se više širio HIV, kao i AIDS. Bilo je svakakvih problema, ali ljudi su izgledali sretno. Bili su uvjereni da će im netko pomoći, da nitko neće biti zaboravljen. U takvom kulturnom kontekstu ljudi se uzajamno podupiru, tako da ne vidite osobe koji umiru pokraj ceste, jer nitko nije zaboravljen – istaknuo je nadbiskup.

Takvo uvjerenje doista pobuđuje nadu u život – dodao je. To je bio temelj mojega uvjerenja: ako ne zaboravimo ljude, možemo pobuditi nadu u opstanak. Nadu ne možemo donijeti izvana. Možemo donijeti hranu, materijalnu pomoć i sve potrebno, i dati ljudima u teškoćama. Ali, ne možemo donijeti nadu i podijeliti ju. Valja ju pobuditi u njihovu srcu. Ne možemo im narediti da stvaraju nadu, ali možemo biti njihovi prijatelji i hoditi zajedno s njima. Možemo biti uz njih kako bi bili sigurni da nisu zaboravljeni. Iz toga mogu stvoriti nadu za preživljavanje – istaknuo je predsjednik Caritasa Internationalis.