Uz gvardijana fra Klaudija Milohanovića suslavili su fra Franjo Vuk, odgojitelj franjevačkih bogoslova u Zagrebu, fra Ivan Crnković, ravnatelj brodske klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića, svećenici u Osijeku fra Venancije Mihaljević i fra Zoltan Dukai te brodski župnik Krešimir Čutura.

Posluživao je đakon Antonio Pekić, a ceremonijar je bio Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupijskog ordinarijata u Đakovu.

„Kad god uđemo u neki kršćanski hram, u crkvu-građevinu važno je da nam i poruka njezine simbolike bude što jasnija, jer i građevina-crkva ima svoj govor, podsjeća nas na neke događaje i istinu, poziva da svoj život oblikujemo i živimo upravo u svjetlu tih događaja i snage te istine, u kojoj prepoznajemo i otkrivamo snagu svoga spasenja, Radosnu vijest našega susreta, povezanosti i zajedništva s Bogom, vječnim i beskonačnim, nama ljudima nedokučivim. Upravo građevina kršćanske crkve, svjedoči i svojom sadržajnom znakovitošću. podsjeća na istinu i događaje Božje objave; istine da je Bog pokazao svoju blizinu čovjeku, štoviše, da je i sam postao čovjekom u utjelovljenju Božjeg Sina, Isusa Krista”, pojasnio je na početku homilije biskup Ćurić.

Istaknuo je važnost vanjskih znakova koji smjeraju na naše posvećenje, naglasivši kako su oni „poticaj da se otvaramo susretu sa samim Bogom, podsjećaju nas na njegovu prisutnost, upućuju da kršćanska sveta mjesta i obredi nisu tek pozornice ‘religioznih predstava’ već u sebi nose duboko duhovno značenje, te da nam ‘sveti znakovi’ govore o našem posvećenju , upućuju nas na živu Crkvu”.

Naglasivši kako je oltar podignut za liturgijska slavlja euharistije, pojasnio je da smo upravo tu pozvani prepoznavati da se „u Božjoj žrtvi euharistije vrši djelo našega otkupljenja, da tu primamo snagu i očitujemo istinsku narav Crkve”.

„Novi oltar nije tek neki dodatak, nego se ugrađuje u znakovit i plodan povijesni hod ovog posvećenog mjesta, čija je gradnja dovršena 1749. godine. Slavimo posvetu novoga oltara u godini u kojoj se spominjemo 400. obljetnice pisanog spomena franjevaca u ovome gradu, 1623., ali znamo da je franjevačko djelo ovdje prisutno još dulje, više od 5 stoljeća“, rekao je biskup te posvjedočio kako s ocima franjevcima dijele radost toga dana i u molitvu uključuju veliko zajedništvo i brojna dobročinstva koja su podupirala obnovu crkve i samostana, sve članove franjevačke zajednice, brojne suradnika i podupiratelje.

Ustvrdio je da će u oltar položiti relikvije prezbitera i mučenika bl. Miroslava Bulešića sa željom da ih na putu vjere učvršćuje njegovo svjedočanstvo te podsjetio na blaženikovu molitvu: „Daj mi, o Bože, da živim samo za ljubav i za ništa više. Daj mi ljubavi, žarke ljubavi do Tebe i do svih duša… Daj da u svakom čovjeku vidim Tebe, daj da svakoga ljubim radi Tebe.“ Zaključio je da takvo pristajanje uz Krista trebamo kao kršćani ostvarivati.

Nakon homilije slijedio je svečani obred posvete oltara. Povelju je pročitao fra Ivan Crnković, a potom je relikvije bl. Miroslava Bulešića, poljubivši ih, biskup Ćurić ugradio u oltar zajedno s poveljom.

Gvardijan Milohanović uputio je na kraju zahvalu Gospodinu na svim milostima da su u samo godinu i pol dana uspjeli obnoviti svoju crkvu u kojoj je uslijed zadnjega potresa bio oštećen dio svoda te obnovili oltarni prostor. Zahvalio je biskupu Ćuriću na predvođenju slavlja te ostalim svećenicima i cijelom Božjem puku na sudjelovanju u tom povijesnom događaju.

Relikvije bl. Bulešića donio je još prošle godine sa željom da u sredinu, u kojoj sada djeluje, pronese svjedoka vjere svoje rodne Istre.

Uz brojne vjernike na misi su sudjelovali i bogoslovi i sjemeništarci.

Slavlje su pjevanjem uveličali prof. Kristina Udovičić, Beatricia Barić i Matej Hećimović, a na orguljama sjemeništarac Šimun Benedikt Kopričanec.

Gradnja franjevačke crkve Presvetog Trojstva započela je 1727., a dovršena i posvećena 1749. Crkva i samostan jedan su od najvećih baroknih samostanskih sklopova u Slavoniji. U vrijeme izgradnje pripadao je provinciji Bosne Srebrene, od 1757. provinciji sv. Ivana Kapistrana sve do 1900. kada je osnovana Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda kojoj od tada sve do danas pripadaju. U više su navrata crkva i samostan obnavljani, a zadnjih šest godina za vrijeme gvardijana Milohanovića temeljito su obnovljeni i izvana i iznutra. Tako su izrađeni novi oltar i dva ambona, postavljeno novo vječno svjetlo, nabavljeno u Lurdu, postavljeni su novi tepisi i oličeni zidovi.

U prijašnjim radovima uz glavni oltar do sada su restaurirana još dva pokrajna oltara i propovjedaonica, a u tijeku je restauracija orgulja, koje se u kronikama spominju od 1767. godine. U tijeku dovršenja su radovi na krovu.