U koncelebraciji su bili katedralni župnik Darko Zgrablić, kancelar mons. Sergije Jelenić, vicekancelar vlč. Luka Jakopić i župni vikari vlč. Petar Filipović i Tobija Matijević. Uz ministrante služio je đakon vlč. Cesar Augusto Madrigal Guavita.

Obred blagoslova maslinovih grančica i palminih grana počeo je na Trgu slobode ispred crkve Gospe od Anđela, a zatim je procesija krenula ulicom Decumanus i Sv. Eleuterija do porečke katedrale. Kod blagoslova pjevanje je predvodio župni zbor, u procesiji kantori neokatekumenskog puta, a na misi pjevao je zbor sestara Službenica Milosrđa – Ančele, koje su i dan ranije pjevale na pobožnosti križnoga puta u pulskoj Areni.

Biskup Štironja u propovijedi je rekao: „Danas na Cvjetnicu, koju nazivamo Nedjeljom muke Gospodinove, stojimo pred jednim od najpotresnijih biblijskih tekstova, koji predstavlja obračun čovjeka s Bogom. Nije to samo neka priča iz prošlosti, priča o patnji, izdaji i smrti Isusa iz Nazareta, nego je to objava Boga koji je prisutan u svijetu, osobito tamo gdje se čini da ga nema; ovo je objava Božje ljubavi koja je jača od svakoga zla“.

Biskup je dodao da se nerijetko čuje pitanje: „Pa, Bože moj, zašto dopuštaš zlo i grijeh u svijetu; zašto si dopustio patnju djece; tolike bratoubilačke ratove, zašto si dopustio da umre mlada majka ili mladi otac koje trgaš iz života njihove malodobne djece; zašto dopuštaš da se rastavljaju oni koji su se zakleli na ljubav do kraja života? U beskraj možemo nizati ovakve prigovore i kritike koje se čuje na račun Boga.“

Naglasio je da „U vrlo dirljivu izvješću o Muci Kristovoj čitamo pouku i poruku: Bog je cijelim svojim bićem stao u središte patnje. Bog nije odsutni Bog nego Bog vjeran svojim obećanjima: Ne boj se, jer ja sam s tobom, ja sam te otkupio. Štoviše, Bog je prvi ušao u borbu protiv patnje, koja počinje padom prvoga čovjeka. U trenutku kada je Bog stupio u razgovor s Adamom: Gdje si?, Što si učinio?, Bog je zapravo već tada stao u obranu čovjeka.“

„U izvješću o Muci vidimo cijeli niz ljudskih slabosti: Judinu izdaju, Petrovo zatajenje, strah učenika, nepravdu vjerskih i narodnih vođa, okrutnost vojnika, nestalnost mnoštva… Na jednom trgu našlo se sve zlo koje i danas ranjava svijet. I pitamo se: Što tu radi Bog? Bog ne uništava zlo silom nego ga preuzima na sebe. U Getsemaniju ga čujemo kako kaže: „Duša mi je na smrt žalosna“. Bog je žalostan zbog čovjekove neposlušnosti, žalostan je zbog čovjekova pada i slobodna opredjeljenja za zamku zla i grijeha“, istaknuo je biskup Štironja.

Tumačeći razliku između Boga i čovjeka dodao je: „Na Kalvariji se događa nešto vrlo paradoksalno. Mnoštvo viče: „Spasi sam sebe“ a Isus ne spašava sebe nego spašava mnoštvo, sve ljude. Mnoštvo se urotilo protiv Boga. Vrhunac poniženja i izljev mržnje je raspinjanje na križ s kojega Isus moli: ‘Oče oprosti im jer ne znaju što čine’. Ovo je logika Božje ljubavi koja nadilazi logiku ljudsku. Ljudi bi uklonili patnju, no Bog ju preobražava. Mi bismo uništili neprijatelja, no Bog ga želi spasiti. Mi bismo pobjedu bez križa, no Bog daruje pobjedu prihvaćanjem križa.“

O Božjem iskustvu ljudske patnje propovjednik je rekao: „Bog znade dobro što je izdaja, znade što je slabost, znade što je nepravda, znade što je osamljenost i napuštenost. Sve je to Bog iskusio u Isusu Kristu. Sva ta gorka iskustva nemaju posljednju riječ, nego se sve to pretvara u put spasenja. Tama koja je nastala na Golgoti, kao ni jedna druga tama u povijesti čovječanstva ne može biti konačna. Čak ni u trenutku smrti, kada se sve čini izgubljeno, grobna zavjesa se razdire poput one zavjese u jeruzalemskom hramu. Bog i tada poručuje: Put je otvoren, povijest snagom Božje ljubavi ide dalje, svijet opstaje unatoč ljudskoj zloći, grijehu i svim posljedicama grijeha.“

„Upravimo svoje poglede prema Križu i muci Kristovoj te u svojim križevima i raznim životnim borbama, osobito u neuspjesima, pronađimo put izlaska, rješenje i spasenje na temelju Božje riječi i Kristova iskustva koja su nam stavljena kao putokaz i svjetionik na našim životnim stazama. Otvorimo se Svjetlu koje nas je obasjalo u Isusu Kristu, dopustimo mu da nas učini svjetlom u svijetu prepunu raznih oblika tame“, zaključio je mons. Štironja.