U zajedništvu su bili rektor katedrale Ivan Stošić, sudski vikar Emil Svažić i mladomisnik Matija Luketić. Po završetku liturgijskog slavlja uslijedila je molitva za pokojnog nadbiskupa i blagoslov groba u katedrali u kojem počivaju njegovi zemni ostaci.

Nadbiskup Uzinić svog je pokojnog prethodnika u nadbiskupskom sjedištu u Rijeci opisao kao čovjeka molitve i nade koju je svjedočio u teškim, ratnim vremenima. Citirao je pritom riječi  svojeg neposrednog prethodnika, umirovljenog nadbiskupa Ivana Devčića, koji je naslijedio nadbiskupa Tamaruta.

U tom kontekstu, nadbiskup Uzinić pozvao je okupljene da s ponosom gledaju na nasljedstvo kršćanke baštine, ali i da se ne zaustave na tome nego s vjerom i nadom gledaju u budućnost, otvoreni za susret s ljudima današnjice i ustrajni u službi općeg dobra. Da budu susretljiva i gostoljubiva zajednica koja je za sve ljude znak Kristove prisutnosti u svijetu.

„Na tragu onoga što je svjedočio nadbiskup Tamarut, kad je pozivao na razvijanje osjećaja za zajedničko dobro umjesto osobnih interesa i naglašavao potrebu razlikovanja crkvenog i političkog, pozvani smo taj evanđeoski pečat unositi u društveno-političke zajednice u kojima živimo, kao i u narod u cjelini. Zajedno s drugima pozvani smo graditi društvo koje je u službi općeg dobra, a ne samo pojedinih interesa“, naglasio je.

„Pozvani smo pomagati društvu u kojem živimo da se ne zatvara u strah i samodostatnost, nego da ostane živo, dinamično i otvoreno budućnosti. To ne znači zanijekati sebe, svoju povijest, svoje vrijednosti, među kojima je važan i prepoznatljiv znak i naša kršćanska i katolička baština kojom se trebamo ponositi. Ali uz to potrebno je i dopustiti da nas susret s drugima pročišćuje, proširuje, obogaćuje i razvija“, dodao je mons. Uzinić.

Propovijed je nadbiskup Uzinić počeo nadovezujući se na evanđelje koje poručuje da nasljedovati Krista nije obećanje lagodnog života, povlastica i društvenog statusa. „Može nam se dogoditi da mislimo da ga slijedimo, a da to ipak ne činimo. To se događa onda kad Krista prilagođujemo sebi i svom načinu razmišljanja i svojim htijenjima“, rekao je.

„I kad pomislimo da nam Krist i evanđelje, to što smo kršćani, daje pravo na stjecanje privilegija, sigurnosti, a osobito statusa ovdje na zemlji, a možda i u vječnosti. Krist i njegovo evanđelje nisu to. Oni su, kako je to svojim dosljednim životom i ustrajnošću dobro pokazivao i nadbiskup Tamarut, put ljubavi i služenja. Put na kojemu su svi pozvani ljubiti i služiti onako kako je to činio Krist“, istaknuo je propovjednik.

„Želimo li nastaviti graditi našu riječku Crkvu na Isusu Kristu i njegovom evanđelju, dodajući svoj doprinos onome što su na tom putu činili drugi prije nas, među kojima važno mjesto ima i nadbiskup Anton Tamarut, potrebno je da proširimo srce, ali nakon toga i sve naše zajednice, uključujući našu nadbiskupijsku zajednicu. Potrebno je da budemo poticaj i društveno-političkoj zajednici u kojoj živimo. Tako će Isus i danas u našoj riječkoj Crkvi nastaviti dolaziti svima“, ustvrdio je.

„I tako će ga svi imati priliku upoznati i prepoznati, a s njime i od njega primiti onu plaću koja ne propada, plaću koja je vječna i koja nije namijenjena samo nekima, nego svima. Danas molimo da ta plaća bude udijeljena i nadbiskupu Antonu Tamarutu. Toj se plaći ujedno i sami nadamo”, zaključio je nadbiskup Uzinić, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.