Mons. Vražić preminuo je 8. kolovoza u 90. godini života i 64. godini svećeništva. Posljednji ispraćaj održan je uz crkvu sv. Franje Ksaverskoga na Švarči, gdje je mons. Vražić 1965. postao prvi župnik te je tu službu obnašao punih 50 godina. U Karlovcu je proveo ukupno šest desetljeća svoga svećeničkog služenja, a i nakon umirovljenja 2015. nastavio je pastoralno pomagati u Župi Presvetog Srca Isusova u Novom Centru u Karlovcu, gdje je bio na raspolaganju vjernicima.

U misnom slavlju i sprovodnim obredima sudjelovalo je više od 50 svećenika, među kojima i umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac te švarački župnik i nasljednik mons. Vražića vlč. Duje Kurtović. Od pokojnog svećenika oprostilo se i mnoštvo Karlovčana, među kojima su bili karlovački gradonačelnik Damir Mandić i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, predstavnici društvenog i javnog života, hrvatski branitelji, liječnici i zdravstveni djelatnici, redovnice, pastoralni suradnici te brojni vjernici.

Od mons. Ferdinanda Vražića zahvalnim riječima oprostili su se župnik Župe sv. Petra apostola u Zaprešiću, koji je posljednjih deset godina osobito brinuo o mons. Vražiću preč. Dražen Karačić, domaći župnik Duje Kurtović, župnik Župe sv. Franje Ksaverskoga na Švarči i njegov nasljednik u župničkoj službi, brigadir Dubravko Halovanić, kojega je mons. Ferdinand po dolasku na Švarču zatekao kao ministranta, a koji je poslije postao njegov stalni suradnik, osobito tijekom Domovinskoga rata te vjeroučitelj Juraj Grabovac. U oproštajnim riječima istaknuli su različite dimenzije njegova dugogodišnjeg svećeničkog služenja, ljudsku blizinu, zauzetost za župljane i grad Karlovac te trag koji je ostavio u životima brojnih naraštaja.

Zbog iznimnih zasluga mons. Ferdinanda Vražića za Karlovac gradonačelnik Damir Mandić donio je odluku kojom je 12. kolovoza, dan njegova posljednjeg ispraćaja, proglašen Danom žalosti u Gradu Karlovcu.

Na početku mise biskup Šaško istaknuo je da je gotovo nemoguće biti na Švarči, a ne osjetiti prisutnost mons. Ferdinanda i ne čuti odjek njegova glasa. Podsjetio je na njegov način propovijedanja, „gromki glas i uzdignute ruke“, jasnoću kršćanskoga uvjerenja te žarku želju da vjeru u Boga, Radosnu vijest Evanđelja, uskrsnuće i vječni život prenese drugima.

„Došli smo zahvaliti Gospodinu za zemaljski život preminuloga dobroga svećenika Ferdinanda i prinijeti Bogu hvalu za milosti koje smo na razne načine po njegovu životu primili“, rekao je biskup Šaško, dodajući da je mons. Vražić svojim djelovanjem obogatio Karlovac i Zagrebačku nadbiskupiju, a plodovi njegova rada protežu se puno šire i dalje.

U homiliji, polazeći od riječi apostola Pavla Timoteju: „Propovijedaj, budi uporan, uvjeravaj, zapovijedaj, strpljivo, s poukom“, biskup Šaško istaknuo je kako se upravo u tim riječima može prepoznati osobnost i svećeništvo mons. Vražića. Podsjetio je na njegovu gorljivost koja ga nije napuštala ni u poznim godinama. Kao umirovljeni svećenik želio je redovito ispovijedati u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu, a nakon višesatnog ispovijedanja, rekao je biskup, na njegovu se licu mogao vidjeti „radostan umor koji upućuje na smisao“.

„Zadivljujuća je bila ta njegova gorljivost i njegovo življenje svećeništva koje je često moglo posramiti nas koji smo puno mlađi od njega“, rekao je mons. Šaško.

Govoreći o dubokoj čežnji pokojnika za Bogom, biskup je podsjetio i na riječi koje je Ferdinand Vražić stavio na svoju mladomisničku sličicu kao zahvalu i životni zavjet: „S Marijom dođoh do oltara, s Marijom želim žrtvovati svoj život za kraljevstvo Božje.“

Središnji dio homilije biskup Šaško posvetio je osobinama kojima je mons. Vražić tijekom desetljeća svoga služenja ostavio snažan trag u ljudima, Crkvi i gradu Karlovcu. Istaknuo je kako se, razmišljajući o tome za što se na njegovu sprovodu osobito zahvaljuje Gospodinu, pokušao osvrnuti na ljudsku, kršćansku i svećeničku osobnost pokojnika.

„Svojemu bratu Ferdinandu zahvaljujemo za ljudsku, kršćansku i svećeničku: prepoznatljivost koja nije plašila; gorljivost koja nije spalila druge; poniznost koja nije ponižavala; ljubav prema domovini i Karlovcu koja je zračila radošću i brižnošću; vjernost koja nije zanemarivala slabost; ustrajnost koja se usudila propitivati; srdačnost koja se ne može glumiti; pouku koja nudi oslonce; pristupačnost koja privlači; tihu nesebičnost koja preobražava; suradnju koja je zagledana u vječnost; kulturu evanđelja kojoj je strana skučenost“, istaknuo je biskup Šaško.

Zaključujući homiliju, biskup je naglasio da se za pokojnika obično kaže kako je svojim životom ostavio trag, ali da je mons. Vražić ostavio puno više.

„Svećenik Ferdinand ostavio je puno više od svoga traga; ostavio je otajstvenu životnost, ostavio je Božji trag darujući svoj život“, rekao je mons. Šaško. Dodao je da se nakon smrti drage osobe često govori o praznini koja ostaje, ali da je kršćanskije govoriti o punini: „I to je istinska pohvala nečijemu životu – da je iza njega ostala punina, što znači da je Bog vidljiv u životima drugih.“

„Tako je mons. Ferdinand ostavio Božji trag; iza njega ostaje punina, vidljiva i po ovome zajedništvu, i ostaje spomen, jer je dio naših života. Hvala ti, Gospodine! Hvala ti, Ferdinande!“, zaključio je biskup Šaško.

Mons. Ferdinand Vražić ostavio je trag i u vjerskom i društvenom životu Karlovca. Na Švarči je 1965. postao prvi rezidencijalni župnik novoosnovane Župe sv. Franje Ksaverskoga koju je primio od tadašnjeg privremenog upravitelja vlč. Marijana Radanovića, i vodio ju je sljedećih 50 godina. Nakon umirovljenja ostao je pastoralno aktivan.

Za dugogodišnji predani rad i doprinos Karlovcu 2019. primio je Plaketu Grada Karlovca, dok mu je papa Benedikt XVI. 2010. dodijelio naslov monsinjora.