„Za dobru školsku godinu nisu dovoljni samo udžbenici, programi, dobro opremljene učionice i stručni učitelji, nego nam je potrebna i mudrost koja će nam pomoći razumjeti čemu služi ono što učimo i kakvi ljudi postajemo dok stječemo znanje“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da su sposobnost razmišljanja i traganja za istinom veliki darovi koje je Bog povjerio čovjeku.

No apostol Pavao upozorava da nije dovoljno procjenjivati koliko znamo, nego i što znanje čini od nas te što mi svojim znanjem činimo drugima.

„Znanje se počinje ‘nadimati’ kada se zbog svojih sposobnosti smatramo vrjednijima od drugih, kada ono što znamo koristimo kako bismo pokazali svoju nadmoć ili kada nam slabost drugoga postane razlogom za podsmijeh. Možemo mnogo znati, ali znanje nas neće učiniti mudrijima ni boljim ljudima ako nismo naučili svoje sposobnosti staviti u službu dobra drugoga“, upozorio je nadbiskup.

Rekao je da učenici imaju različite darove za pojedine školske predmete.

„Učenik može imati izvrsne ocjene, a ipak ostati neobrazovan u nečemu mnogo važnijem ako nije naučio vidjeti čovjeka pokraj sebe i primijetiti da je u razredu netko usamljen, a potrebna mu je naša blizina. Znanje koje nadima povećava količinu informacija koje imamo, ali ne povećava prostor našega srca“, poručio je predvoditelj slavlja.

Nasuprot takvu znanju sv. Pavao stavlja ljubav koja izgrađuje, a upravo se tom riječju može opisati smisao škole, rekao je nadbiskup.

„Škola nije samo mjesto u kojem umnažamo znanje, nego i prostor u kojem izgrađujemo sebe, svoje srce, savjest i ideale, svoj odnos prema drugima, svoj karakter te način na koji ćemo živjeti s Bogom i drugim ljudima“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da poslanje profesora zahtijeva znanje, stručnost, pripremu i usavršavanje, ali da se veličina učiteljskoga poziva ne može mjeriti samo količinom znanja koju su prenijeli.

„Izvrstan učitelj prepoznaje ne samo ono što učenik danas zna ili ne zna nego i ono što u njemu tek može izrasti i pobuditi oduševljenje za dobro i lijepo, za obitelj, Boga i Evanđelje. Ohrabruje trud koji još nije donio uspjeh i pomaže mladomu čovjeku razumjeti da pogreška nije dokaz njegove bezvrijednosti, nego je često dio njegova sazrijevanja. Ocjena je potrebna, ali ona nikada ne može izreći cijelu istinu o vrijednosti osobe koja ju je dobila. Učenik je uvijek više od svoje petice, ali i više od svoje jedinice“, poručio je nadbiskup.

U duhu naviještenih Isusovih riječi: „Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima“, mons. Zgrablić potaknuo je okupljene:

„Želimo da nas drugi poštuju, pa smo pozvani poštovati druge; želimo da nam oproste kada pogriješimo, pa i sami trebamo učiti praštati; želimo da nas netko sasluša kada nam je teško, pa moramo imati vremena čuti drugoga. Isus nas tako uči da ljubav nije samo osjećaj prema ljudima koji su nam simpatični, nego odluka da poštujemo dostojanstvo drugoga čak i kada nam nije blizak, kada se s njime ne slažemo ili kada nas je povrijedio.“

Rekao je da u školi ima nesporazuma, sukoba i povrijeđenih osoba, ali da „kršćanin ne dopušta da ponašanje drugoga određuje kakav će on biti, osobito u negativnom smislu“.

„Ako me netko uvrijedio, ne moram uzvratiti uvredom; ako me netko isključio, ne moram ja isključiti drugoga. To je ljubav koja prekida zlo i započinje nešto novo. Ljubav nije samo osjećaj, nego prije svega opredjeljenje, izbor i čin volje“, istaknuo je nadbiskup, dodavši da ljubav prema onima koji su nas povrijedili i razočarali nije znak slabosti, nego unutarnje snage i slobode.

„Ljubav ne znači da trebamo odobravati nepravdu, šutjeti pred nasiljem ili se pretvarati da nas ništa ne boli, nego da se zlu ne suprotstavljamo novim zlom.“

„Učenik koji se zna ispričati, oprostiti i prvi pružiti ruku pokazuje veću hrabrost od onoga koji se osvećuje. Učitelj koji ne ponižava učenika zbog njegove pogreške, nego mu strpljivo pomaže da iz nje nešto nauči, ne prenosi samo znanje, nego izgrađuje čovjeka. Tako škola postaje više od mjesta poučavanja – zajednica u kojoj učimo živjeti jedni s drugima, poštovati različitosti, popravljati narušene odnose i birati ono što je Božje i dobro“, poručio je mons. Zgrablić.

Rekao je da ne molimo Duha Svetoga da zamijeni naše učenje, trud, pripremu i odgovornost, nego da nam uz ljudsko znanje daruje mudrost koja će nas naučiti kako se tim znanjem služiti.

„Molimo ga za razum koji neće ostati na površini, za savjet koji će nas voditi u odlukama i za jakost koja će nam pomoći da ne odustanemo kada ne uspijemo u prvom pokušaju.“

„Neka Duh Sveti prati učenike u učenju, učitelje u poučavanju, roditelje u brizi i sve nas u međusobnoj odgovornosti kako bi škola bila mjesto u kojem znanje otvara um, a ljubav širi srce.“

„Neka naše znanje ne bude zid kojim ćemo se odvajati od drugih, nego dar kojim ćemo im se približavati. Neka naše sposobnosti ne budu razlog da se uzdižemo iznad drugih, nego prilika da služimo, kako bismo ne samo učili bolje i više nego i, zahvaljujući onomu što učimo, poučavamo i zajedno živimo, rasli kao ljudi i kršćani“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Na misi su bili ravnateljica Gimnazije s. Ana Lipovac, profesori, ravnatelji nekih drugih škola i roditelji gimnazijalaca. S. Lipovac zahvalila je mons. Zgrabliću na podršci djelovanju škole.

Katoličku gimnaziju Ivana Pavla II. u Zadru, koja baštini tradiciju najstarije odgojno-obrazovne ustanove u Zadarskoj županiji, u školskoj godini 2026./27. upisala su 24 učenika klasičnoga smjera, 23 učenika prirodoslovnoga smjera i 23 učenika općega smjera.

Gimnaziju ukupno pohađaju 272 učenika u 12 razrednih odjela: šest odjela klasičnoga smjera, četiri odjela općega smjera i dva odjela prirodoslovnoga smjera, izvjestila je Zadarska nadbiskupija.