Uzvišenje sv. Križa proslavljeno je trima misama, a večernje svetkovanje otvoreno je procesijom dvadesetak svećenika koncelebranata koju je predvodio mladomisnik vlč. Karlo Strišković, ministranti noseći križ i svijeće te misal svećenik Robert Erk uz orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Župnik Ivan Jurić istaknuo je da su s oblikovanjem interijera crkve krenuli prije tri godine. Projekt se sastojao od: uređenja zidova, stropa, postavljanja nove klime, ozvučenja, suvremene rasvjete uz već postojeću, zatim su obnovljena i proširena sjedeća mjesta, kor za pjevače, pod je popločen kamenom, napravljeno osam novih vrata itd. Praćen pjevanjem zborova biskup je blagoslovio crkvu.

Uvodeći u homiliju Ćurić je rekao da su Retfalčani pri najnovijoj obnovi crkve „htjeli istaknuti Kristov križ – da upravo on u njoj bude najvidljiviji i najistaknutiji znak“, rekavši da prepoznaje da su u „novoobnovljeni ures retfalačke župne crkve ugrađena vrijedna nastojanja, sabrana razmatranja o sakralnoj liturgijskoj simbolici, umjetnički i stručni rad, spremnost, zauzetost i dobročinstva vjernika, pojedinaca i ustanova, ali je neizostavno vrijedno“, istaknuo je, „da se u tom vidljivom uresu istodobno zrcali vjera žive zajednice Crkve, sav dosadašnji 65-ogodišnji hod drage osječke župe – sa svim njezinim pastirima svećenicima, misleći osobito na prvoga župnika, blage nam uspomene vlč. Helmuta, kojeg smo ove godine s poštovanjem i zahvalnošću ispratili u vječnost; uključujući zajednicu sestara Naše Gospe, kao i sve vrijedne župne suradnike i sve župljane na brojnim područjima zauzete u djelu apostolata“, naglasio je.

Propovjednik je podsjetio da „svakoga od nas otajstvo Kristova križa zove da ga otkrijemo i doživimo u dubini srca“ te da blagdan Uzvišenja sv. Križa poziva doživjeti Božju blizinu i upućuje na središnje otajstvo vjere – pashalni – vazmeni misterij: „Današnji je blagdan označen riječju ‘uzvišenje’, i to zbog osobitog oblika pobožnosti u kojoj su se relikvije Kristova križa častile uzvisivanjem, tj. uzdizanjem, da bi ih svi vjernici vidjeli i poklonili se. U bizantskim kršćanskim liturgijama još se i danas znak Kristova križ na današnji blagdan uzdiže na sve četiri strane svijeta, a za to vrijeme pjevači, na svaki od ta četiri uzdizanja, po stotinu puta uskliknu: Kyrie, eleison. Četiri stotine uzastopnih usklika, kakva znakovita pouka!“

„I u vašoj crkvi prepoznajemo važne znakove: nezaobilaznu i prvotnu važnost oltara, na kojem se sakramentalno obnavlja i posadašnjuje Kristova kalvarijska žrtva; potom ovoga ambona s kojeg se naviješta, i ovog središnjega prizora u svetištu crkve, koji je, također, svojevrsni „katekizam“, pouka našoj vjeri. Mogli bismo ga ‘Gloria Crucis’ (Slava Križa). U njemu je, zapravo, naznačeno sve ono na što nas upućuje današnji blagdan. Ukazuje nam da je u Kristovu križu središte, jezgra naše vjere. Kristov je križ ujedno i osnovica poziva, prvi i glavni putokaz životu svakog krštenika, svima koji pristaju uz Krista, naviještaju ga, svjedoče i nasljeduju“, podsjetio je biskup Ćurić.

Govoreći o punini spasenja očitovanom u Kristu i Božjoj promisli kada je „iz ljubavi prema čovjeku Bog oplijenio samoga sebe“, razložio je da je to naznačeno u svetištu te crkve znakom „Zvijezde spasenja“ koja upućuje na Bogorodicu Mariju te kratkim izvatkom iz latinskoga teksta Vjerovanja: „Et incarnatus est, crucifixus pro nobis“ (I utjelovio se, raspet za nas). Uokolo Križa (mandorla) prikazana je zajednica Crkve, naznačena simbolom apostola Petra, rekao je mons. Ćurić, „koja je do kraja vjekova pozvana biti apostolska, ona koja se okuplja i svjedoči Svjetlo naroda je Krist, raspeti i uskrsnuli“.

„Raspeti je u vašoj retfalačkoj crkvi, poput Kristova lika na novom ‘pastoralu’ – pastirskom štapu našega pape Lava XIV., prikazan u pokretu uskrsnuća. Ne, ne silazi s križa, već ga, ostajući na nj oslonjen, podiže i nosi ga u preobraženi, uskrsni život“, opisao je mons. Ćurić potičući na promišljanje i postupanje u duhu Kristova poziva nama te je rekao da se iskreno raduje „zbog zanosa, odvažnosti i velikodušnosti ugrađene u obnovu crkve,  duhovnoga središta, srca retfalačke župe“, poručio je biskup.

Biskup Ćurić zaželio i poručio svim generacijama župe u Retfali da u župnoj crkvi uvijek iskrenije i zrelije gledaju sebe, svoj život i sve druge ljude; osjete kako se tu pruža prilika provjeravati i obnavljati ispravnost svoga puta, vrijednost svojih djela i dubinu svojih stavova; da dožive i trenutke šutnje, dopirući do glasa svoje savjesti; da obnavljaju svoju čestitost i oblikuju plemenitost svoga srca, odazivajući se svakodnevnom pozivu na obraćenje; da se ovdje hranite modrom poukom o istinskom dostojanstvu nas ljudi, o našim darovima i sposobnostima, ali i o slabostima, o našoj ranjivosti, prolaznosti i smrtnosti; da se ovdje osjete duhovno napojenima i s novom spremnošću žive svakodnevicu puni radosne nade, koju „u nas ulijeva besmrtna ljubav našega Boga, za nas raspetoga i uskrsloga“.

Slavlje s biskupom Ćurićem koncelebriralo je 19 svećenika, a suslavili su uz župnika Jurića negdašnji župnik Pavo Vukovac i župni sin Tomislav Ćurić. Pjevanje je vodio Mješoviti zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i Zbor mladih.

Za župni god se pripravljalo trodnevnicom od 11. do 13. rujna.