APOSTOLSKO PUTOVANJE NJEGOVE SVETOSTI U FRANCUSKU
I POSJET SJEDIŠTU ORGANIZACIJE UJEDINJENIH NARODA
ZA OBRAZOVANJE, ZNANOST I KULTURU (UNESCO)
25. – 28. rujna 2026.

SVETA MISA

HOMILIJA PAPE LAVA XIV.

Trg Concorde, Pariz
Subota, 26. rujna 2026.

Draga braćo i sestre,

zahvaljujem Bogu za milost što danas mogu biti ovdje, na Trgu Concorde, i slaviti euharistiju. Da, kako je lijepo i milo kad braća i sestre zajedno prebivaju (usp. Ps 132,1) i veličaju Božju uzvišenost! Neka moja prisutnost među vama učvrsti vašu vjeru i ohrabri vas da neprestano širite i prenosite život, mir i ljubav našega ljubljenoga Gospodina Isusa Krista.

„Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije“ (Iv 7,37). Braćo i sestre, žedni pristupamo Kristu, izvoru žive vode: vode koja gasi žeđ i čini da život procvjeta, vode Božje ljubavi „razlivene u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5).

Čežnja za Bogom prebiva u dubini našega srca te sa psalmistom kličemo: „Žedna mi je duša Boga, Boga živoga“ (Ps 41,3). To je krik ponizna i strastvena čovjeka, čija najdublja, egzistencijalna žeđ ne prestaje rasti. Isus Krist svojim utjelovljenjem dolazi ususret svakom čovjeku u njegovoj životnoj priči i objavljuje mu se kao pravi izvor žive vode koja može utažiti njegovu žeđ. Nije toliko riječ o tjelesnoj žeđi koliko o žeđi za smislom, istinom i ispunjenjem koja prebiva u srcu svakoga čovjeka. Isus odgovara na tu duboku čežnju za odnosom, za zajedništvom s Bogom u kojem se nalazi punina vječnoga života.

U prvom čitanju prorok Ezekiel vidi vodu kako izvire iz Hrama te, razlijevajući se pustinjom, sve čisti i čini plodnim (usp. Ez 47,1-2.8-9.12). Poslije će sveti Ivan vidjeti vodu kako izvire iz probodenoga Isusova boka dok on predaje Duha (usp. Iv 19,30-34). Svi se mogu napojiti na tome izvoru kako bi se nanovo rodili, primili dar Duha i postali djeca Božja, nova stvorenja.

Braćo i sestre, potrebno je priznati da nas ovdje na zemlji ništa ne može potpuno zadovoljiti. Kad mislimo da smo napokon ostvarili svoje pothvate i da je naš trud nagrađen, vrlo se često ponovno javlja unutarnja praznina, još dublja nego prije. Da bismo je ispunili, može se dogoditi da tražimo nove užitke, poželimo posjedovati nove stvari i činimo sve kako bismo se „zabavili“, samo da ne bismo osjetili tu unutarnju nelagodu.

Današnja nas liturgija Riječi poziva da zavirimo u vlastito srce: koja je naša najdublja žeđ? Što uistinu tražimo u životu? Svi težimo sreći, ljubavi i ostvarenju. Ali na kojem izvoru nastojimo utažiti svoju žeđ? Zadovoljavamo li se materijalnim dobrima, prolaznim zadovoljstvima i tolikim malim idolima koji obećavaju brda i doline, a naša srca ostavljaju praznima? Krštenjem smo primili živu vodu o kojoj govori Evanđelje, ali jesmo li doista osobno susreli Krista? Čovjek je u svojoj srži biće koje čezne, a samo Bog može ispuniti tu unutarnju prazninu.

Da, braćo i sestre, Isus Krist, Dobri Pastir, vodi nas poput pastira koji svoje ovce vodi prema izvoru sreće i mira. Svakoga od nas poznaje po imenu. Poznaje sve naše tajne, nakane i slabosti. Proniče dubine našega srca. Dao je svoj život za nas i nastavlja nam ga darivati u sakramentima. Na svojim ramenima nosi umorne i ranjene ovce, a one koje su zalutale nježno vraća. Isus objavljuje bezuvjetnu Božju ljubav prema nama. U njegovim očima nitko od nas nije broj na osobnoj iskaznici ni identifikacijska oznaka, nego osoba, jedinstvena i nezamjenjiva.

Gledajući vas ovdje okupljene, draga braćo i sestre, baštinike duge i lijepe povijesti vjere u Francuskoj, kažem vam: napajajte se na tome izvoru, na probodenome Srcu Isusovu. Da, žedni ste Boga, života, istine, jedinstva, mira, zajedništva i sreće. Čeznete ponovno otkriti svijetao obzor i izgraditi obnovljenu naciju polazeći od njezinih korijena natopljenih vjerom. Nemojte vjeru u Isusa Krista zadržavati samo za sebe, nego dopustite da se prelijeva kako bi utažila žeđ i ispunila ljude koje susrećete. Na vama je da donesete nadu ondje gdje vladaju obeshrabrenost i duhovna suša.

Upravo prihvaćajući živjeti u istini pred Isusovim pogledom možemo biti autentični te jasno i trezveno promatrati svoje živote. Oni su, dakako, krhki, ranjivi i obilježeni prolaskom kroz smrt, ali su istodobno čudesni, zadivljujući, sposobni obnavljati se u odnosima i otvarati se istinskoj ljubavi.

„Neka pije koji vjeruje u mene. Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’“ (Iv 7,37-38). Napajajući se na izvoru koji je Kristovo srce, i sami postajemo, kako je zapisao Origen, zdenci, izvori i rijeke za druge (usp. Homilija 12, 1, 2-3). Vjernik koji pije iz toga izvora, zahvaljujući svojoj životnoj povezanosti s Kristom, i sam postaje izvorom života te taj život prenosi bližnjemu.

Draga braćo i sestre, živa voda Duha Svetoga obilno se izlila i nastavlja donositi plodove u Crkvi po misionarima i svjedocima u svim kulturama i među svim narodima. Ona čini plodnim sve što dopušta da ga dotakne i preobrazi. Njezin je plod svetost onih koji se klanjaju pravomu Bogu i služe braći i sestrama velikodušnom ljubavlju.

U ovoj prekrasnoj zemlji, Francuskoj, mnogi su se tijekom stoljeća napajali tom živom vodom i potpuno posvetili svoj život dobru: prvi mučenici poput Blandine, Potina i Ireneja; sveti utemeljitelji i utemeljiteljice redovničkih zajednica; sveti biskupi poput Martina i Franje Saleškoga; muškarci i žene srca osjetljiva za potrebe bližnjih, poput Vinka Paulskoga, Frédérica Ozanama, Jeanne Jugan i mnogih drugih. I danas su brojni oni koji se u našem društvu, našim župama i različitim područjima djelovanja nastavljaju zauzimati za život, obitelj, istinu, mir, bratstvo i pravednost.

Iz ovoga prekrasnog grada Pariza žarko molim da se živa voda Duha Svetoga razlije po čitavoj Francuskoj. Mislim na vas, drage obitelji, koje unatoč mnogim teškoćama s kojima se svakodnevno suočavate hrabro ustrajete u svojem poslanju. Od srca vam zahvaljujem za sve dobro koje se ostvaruje po vama. Neka Isusova konkretna prisutnost u vama nikada ne presuši!

Mislim na vas, dragi mladi: vi ste Crkva današnjice! Kako je lijepo vidjeti vaš zanos, vašu životnost, vašu zauzetost i radost u kršćanskim zajednicama.

Mislim i na vas, dragi katekumeni i novokrštenici, koji ste krenuli putem vjere, obraćenja i kršćanske inicijacije. Neka vas dar Duha Svetoga učini svjedocima spremnima širiti oko sebe civilizaciju ljubavi.

Braćo i sestre, obratimo se Majci Božjoj, Izvoru spasenja, koja naše živote usmjerava prema svojemu Sinu, izvoru svake milosti. Svojim slobodnim i pouzdanim „da“ postala je ponizna škrinja koju je Bog izabrao da se u njoj Očeva ljubav utjelovi i daruje svijetu.

Zazovimo je s pouzdanjem da po njezinu zagovoru izvori žive vode provru usred Božjega naroda te da posvuda u Francuskoj procvjetaju mladice vjere, nade i ljubavi. Amen.