Emisiju u kojoj se razgovaralo o Ukrajini koja je suočena s ruskom invazijom, nastajanju velike humanitarne krize, te pripremama u cijeloj Europi za prihvat sve većeg broja izbjeglica dok Ujedinjeni narodi upozoravaju da postoji opasnost od najveće izbjegličke krize u 21. stoljeću, uredila je i vodila Ana Dagelić.

Biskup Svalina: Hrvatski Caritas aktivno pomaže Ukrajincima

Mons. Svalina rekao je da se Hrvatski Caritas od početka krize uključio u inicijativu za osmišljavanje strategije za pomoć ljudima u njihovoj nevolji. „Hrvatski Caritas je u svakodnevnoj komunikaciji s Caritasom Ukrajine da bismo što adekvatnije pokušali dati odgovore na njihove potrebe. To je u prvom redu žurno zbrinjavanje ljudi koji se kreću iz ugroženih krajeva prema granicama s Poljskom, Slovačkom i Mađarskom“, napomenuo je.

Hrvatski Caritas je zajedno s ostalim nacionalnim organizacijama umrežen preko Caritasa Europa i Cartiasa Internationalis te preko tih kanala pokušavaju što primjerenije odgovoriti na izazov velikog izbjegličkog vala koji zahvaća neke dijelove Europe pa tako i Hrvatsku.

Biskup Svalina rekao je da slike koje se posljednjih dana mogu vidjeti podsjećaju na nedavnu hrvatsku povijest. Kao što su mnogi tada, i Ukrajinci bježe ispred razorne sile nastojeći spasiti goli život, a neki pritom nisu stigli uzeti ni osobne dokumente.

Stoga Caritas prikuplja i distribuira stvari potrebne za prvi prihvat, primjerice odjeću, obuću i higijenske potrepštine da bi se izbjeglice potom dalje moglo transferirati na sigurno.

„Skuplja se ozbiljna suma sredstava, također se javljaju ljudi s konkretnim oblikom pomoći u naravi. Međutim, situacija je tu pomalo delikatna jer treba koordinirati koridore, usmjeravati tu pomoć prema ciljanim skupinama. U Ukrajinu je gotovo nemoguće ući na jedan takav način“, naglasio.

Dodavši da je zbog toga potrebna koordinacija pozvao je sve koji žele pomoći da se ne upuštaju u samostalne akcije, nego da to čine preko organizacija poput Caritasa, JRS-a i Crvenoga križa.

Osim toga, Ukrajincima je, kao svakomu tko je napadnut, tko je ranjen, potrebna blizina, rekao je mons. Svalina. U tom smislu, podsjetio je na podršku koju posljednjih dana iskazuje papa Franjo, iskazujući da je Crkva kao i čitav svijet uz njih. „Papa u ime katoličkog svijeta izražava molitvu i solidarnost i poziva sve vjernike i ljude dobre volje da osim uz molitveni vid i žrtvu, konkretno materijalnom pomoći, doprinesu da ljudi koji su stradali osjetili istinsku blizinu i toplinu i da nisu prepušteni sami sebi“, podsjetio je.

Vladika Stipić: Ukrajinskim svećenicima ne pada na pamet napustiti svoje ljude

Križevački vladika Stipić osvrnuvši se na trenutnu situaciju pojasnio je vjerske prilike u Ukrajini.

Naglasio je da trenutni sukob nema nikakve veze s vjerskim pitanjima. „To su isključivo političke, gospodarske, sigurnosne i vojne teme.“ Sukob je vezan i uz ekonomska pitanja, prirodne resurse i strategije raznih svjetskih sila koje žele svaka na svoj način sebi nešto osigurati, „nažalost preko leđa jedne Ukrajine“, dodao je.

U Ukrajini ima 6 milijuna katolika, od kojih su većina grkokatolici, a oko pola milijuna su rimokatolici, a oko 40 milijuna stanovnika (90 posto) su pravoslavci koji pripadaju Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi Carigradske patrijaršije te Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi Moskovske patrijaršije pojasnio je križevački vladika.

Mnogi grkokatolici iz područja Ukrajine su prije 120 godina doselili u prostore Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom migracija unutar Austro-ugarske monarhije koja je naseljavala svoje stanovnike s jednog kraja monarhije na drugi. „Tako da smo mi u sastav naše Križevačke biskupije dobili vjernike grkokatolike ukrajinske narodnosti koji i dandanas postoje i u svojim župama čuvaju svoju tradiciju, jezik i običaje. Njihova je koncentracija pretežno oko Slavonskog Broda i u Slavoniji. Naravno, nešto ih ima u Zagrabe i BiH. Što se tiče te povijesne veze ona postoji odavno. I u vrijeme postojanja Sovjetskog saveza kada je Ukrajina bila dio njega Crkva je bila zabranjena, Grkokatolička Crkva bila je potpuno u ilegali i mi smo tada iz naše Križevačke biskupije surađivali, pružali svoju potporu i pomoć. Sada u ovoj situaciji, sukladno tomu, budući da jako veliki broj izbjeglica iz Ukrajine dolazi na prostor središnje i zapadne Europe, također i u Hrvatsku, a među njima postoji određeni broj katolika istočnog obreda koji zapravo dolaze u našu biskupiju, bili smo dužni osnovati Povjerenstvo za prihvat izbjeglica iz Ukrajine da bi ih se moglo karitativno i duhovno opskrbiti“, podsjetio je.

Na raspolaganju izbjeglim vjernicima je više od deset grkokatoličkih svećenika koji govore ukrajinski. Dolazeći iz tragične situacije „susresti svećenika koji govori tvoj jezik, koji će ti reći par lijepih riječi, koji će ti pomoći i karitativno, koji će te obići u tom trenutku mislim da je jako važno i presudno“, mišljenja je mons. Stipić.

Rekao je da su u prvom valu u Hrvatsku došli ljudi koji ovdje imaju obitelj i rodbinu. No, kako je napomenuo, ako se ratno stanje nastavi i eskalira, može se očekivati veći broj izbjeglica koji u Hrvatsku neće doći ciljano nego po nuždi i sili potrebe.

Također je istaknuo da su Hrvati „srodni i bliski s ukrajinskim narodom“ te im je stoga potrebno izići ususret. Iz svog iskustva posvjedočio je da su Ukrajinci kao ljudi slavenski narod mentaliteta sličnog Hrvatima. Radišni su, dobri i sličnih navika i lako se uklapaju u naš prostor, dodao je.

Vjernicima pravoslavcima, pak, također će biti od pomoći što se moći s nekim sporazumjeti na svom jeziku, dodao je.

Osim toga, križevački vladika rekao je da je u svakodnevnoj komunikaciji s nekoliko svećenika i biskupa iz Ukrajine. Spomenuo je da su u početku sukoba bili vrlo uplašeni jer se invazija za njih dogodila iznenada jer su ju više očekivale strane zemlje i mediji nego sami Ukrajinci. „Oni su do posljednjeg trenutka mislili da do toga neće doći. Međutim kad je to veće počelo bili su u priličnom šoku jer je počelo naglo i vrlo dramatično.“

„Ukrajinski svećenici rekli su da ne planiraju napuštati svoju zemlju i svoj narod. Oni planiraju ostati uz svoje ljude dokle god to uopće ikako bude moguće. Mi smo ponudili nekim svećenicima i njihovim obiteljima smještaj ovdje kod nas u slučaju potrebe, međutim, rekli su: Do daljnjega mi svi ostajemo, ne pada nam na pamet da ostavimo svoje ljude same. To je uistinu junački čin i oni su zaista spremni na sve jer znaju da situacija može biti jako teška“, kazao je križevački vladika.

Humanitarna situacija je teška, a vjerske institucije su zbog opasnosti od bombardiranja premjestile svoje djelovanje u podzemlje u podrume gdje se na sigurnom služe svete liturgije i moli se. „Međutim, Ukrajinska Crkva je kroz povijest naučila biti u podrumima zbog progonstva“, ustvrdio je mons. Stipić.

Istaknuo je da je u trenutnoj situaciji dijalog između Crkvi jako važan. „Suglasnost i jedinstvo među crkvenim poglavarima također mnogo doprinosi zajedništvu i miru u svijetu. Zato smatram da se crkveni poglavari uvijek moraju zalagati za mir i međusobnu solidarnost i bratstvo različitih naroda.“ Podsjetivši da u Ukrajini djeluje nekoliko Crkvi, primijetio je da humanitarna i ratna kriza sve pogađa jednako.

O. Perica: Isusovačka služba za izbjeglice treba prevoditelje, volontere…

O. Stanko Perica rekao je da je JRS sve svoje kapacitete stavio u službu izbjeglica. Ljudima nastoje pružiti potrebnu pomoć, među ostalim humanitarnu, psiho-socijalnu i pravnu te povezati obitelji koje su spremne pružiti utočište s izbjeglicama koji ga traže.

„Vrlo je važno da izbjeglice ne budu tijekom dužeg razdoblja smještene u nekakvim institucijama gdje se teško snaći, kao što su dvorane i hale“, naglasio je. Dodao je da je poželjno smjestiti ih u privatni smještaj obiteljskog tipa radi lakše integracije u društvo.

Trenutno je sjedište JRS-a u Ukrajini u Lavovu, a kroz njega svakodnevno prolazi veliki broj ljudi. „Situacija je pomalo kaotična, kolegama nije lako“, ustvrdio je o. Perica. Dodao je da sami djeluju u pogibeljnim okolnostima, ali žele pružiti pomoć svima kojima je potrebna i biti glas utjehe i razuma.

JRS na društvenim mrežama prenosi vijesti o aktualnom stanju i iskazuje svoje potrebe. Između ostalog potrebni su im prevoditelji, volonteri i oni koji su spremni udomiti izbjeglice. Svi zainteresirani mogu se javiti JRS-u koji će ih uvesti u bazu podataka te prema potrebi kontaktirati.

S obzirom da se za prelazak ukrajinske granice čeka satima pa i danima, o. Perica napomenuo je da Europska unija aktivira Direktivu o privremenoj zaštiti. Ta zakonska uredba bila je donesena zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije, ali dosad nikada nije bio aktiviran. Zahvaljujući tomu, Ukrajinci će moći slobodnije putovati i bez putovnice te neće morati tražiti azil nego će im biti automatski osiguran na godinu dana s mogućnosti produljenja do tri godine. Tako će moći raditi na području EU-a, školovati se, pohađati vrtić…

Podsjetivši na riječi pape Franje iz enciklike Fratelli tutti da rat nikada nije opravdan, da se u njemu uvijek mnogo više gubi negoli dobiva, i da rat nikada nije rješenje, izrazio je da će ta kušnja na kraju uroditi promjenom na bolje: ojačavanjem solidarnosti, empatije, osjećaja zajedništva i blizine prema svim ljudima.

U perspektivi budućnosti, o. Perica kazao je da broj migranata i izbjeglica iz godine u godinu sve više povećava u značajnoj mjeri. Migracije će napose poticati klimatska kriza, a prema nekim predviđanjima 2050. godine na Zemlji će biti 10 milijardi stanovnika, a među njima će svaki deseti biti migrant.

„Moramo biti spremni da će ljudi dolaziti i u našu domovinu i kao kršćani smo pozvani iskazati solidarnost. Inzistirati s jedne strane i na zaštiti svojih građana – na pravima koja oni imaju pravo uživati, međutim, s druge strane, isto tako iskazati solidarnost i bliskost s onima kojima je pomoć potrebna“, zaključio je.