U akciji je sudjelovalo 75 studenata volontera s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Prijevoz od Zagreba na potresom pogođena područja besplatno je osigurao autobusni prijevoznik “Samoborček” iz Samobora kojem se HKS-ovci zahvaljuju jer bez njihove podrške ova akcija ne bi uspjela.

Volonteri su radili u Caritasu Sisačke biskupije zajedno s drugim volonterima. Zadatak volontera bio je sortirati, posložiti, utovariti i istovariti humanitarnu pomoć. Rektor Sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. Marta Čivljak i sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo u srijedu 20. siječnja posjetili su u Caritasu Sisačke biskupije studente-volontere kao i studente HKS-a i njihove obitelji u mjestima Gora, Strašnik, Brest Pokupski, Petrinja i Sisak.
Na kraju obilaska susreli su se s mjesnim biskupom mons. Vladom Košićem, koji im je zahvalio i izrazio svoje oduševljenje činjenicom da su HKS-ovi studenti-volonteri s tolikim žarom i predanošću ovaj tjedan bezrezervno poklonili svoje vrijeme i entuzijazam.

Donosimo nekoliko lijepih iskustava HKS-ovih volontera.

Vanesa: “Meni je, osobno, akcija bila odlična. Organizacija je odlično osmišljena, posla ima mnogo i, po meni najbitnije od svega, svi su spremni pomoći. To se najbolje vidjelo po broju ljudi koji su donirali sve što su mogli, ali i po velikom broju volontera koji su odlučili preuzeti stvar u svoje ruke. Za akciju imam samo riječi pohvale, kako za njih, tako i za sve one koji su pomogli, svojim donacijama ili radom. Nadam se da će situacija uskoro biti bolja i da će svi unesrećeni moći vratiti svoje živote kakvi su bili i prije, pa čak i na bolje. U potpunosti preporučam volontiranje u Sisku, to je iskustvo koje uistinu treba doživjeti”.

Ana: “Osjećaj je predivan. Iako sam fizički na kraju dana bila umorna, duša mi je bila na mjestu. Volonteri dolaze iz svih krajeva Lijepe Naše, prepuni pozitivnih osjećaja i voljom za pomaganjem unesrećenima. Tamo se svi ponašaju kao da se znamo već dugi niz godina, svi su tu jedni za druge i oni koji to sve vode uvijek su na raspolaganju. Za mene je to mali dio mog vremena, ali za te ljude tamo je to mnogo. Radujem se ponovnom odlasku tamo”!

Anamarija: “Mislim da nema osobe kojoj srce ne bi zaigralo kad bi vidjela pedesetak mladih ljudi koji sa osmijehom od uha do uha pomažu svojim sugrađanima u potrebi. Odvoji jedno popodne i pomozi bratu i sestri u potrebi. Nagrada koju ćeš dobiti puno je vrjednija i veća od one koju daješ”.