Argumenti HKR-a o preobrazbi svećeništva u promjeni epohe

U emisiji su sudjelovali profesori na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: doc. dr. Taras Barščevski, v. d. pročelnika Katedre Svetog pisma Novog zavjeta, doc. dr. fra Daniel Patafta, s Katedre crkvene povijesti i dr. sc. Jakov Rađa, s Katedre fundamentalne teologije, a uredila ju je i vodila Diana Tikvić.

Papa Franjo nas podsjeća da je vrijeme u kojem živimo prava promjena epohe koja traži ponovno promišljanje o svim velikim i važnim temama kršćanstva, među kojima je i svećenički poziv, rekao je dr. Rađa u osvrtu na izbor teme TPT-a, te dodao da „teologija živi od toga da stvara mostove između vječnih istina, možemo ih tako nazvati, i vremena koje se mijenja. Ukoliko se to ne čini možemo riskirati da ono u što mi vjerujemo kao kršćani ostane nerazumljivo”. Spomenuo je i činjenicu da se kao univerzalna Crkva nalazimo u pripremi za Biskupsku sinodu posvećenu sinodalnosti u Crkvi, a ta je tema usko vezana uz to kako tumačimo svećenički poziv. Pojasnio je da sinodalnost počiva na činjenici da je čitav Božji narod svećenički narod, da svi kršćani u Crkvi imaju isto dostojanstvo i da se na temelju tog dostojanstva može govoriti o tome da svi kršćani trebaju biti uključeni u donošenju važnih odluka u Crkvi. „Svećenik nema zadatak biti na vrhu piramide, nego biti onaj koji doprinosi kako bi čitav Božji narod bio svećenički. Tako da je ovo vrijeme kada trebamo ponovno promisliti o svećeničkom pozivu danas”, rekao je.

Vrijeme preispitivanja svih sigurnosti i traženja na koji način je Bog prisutan u vremenu može biti, kako je istaknuo, novo proljeće u kojem će se dogoditi povratak na bitno, povratak na izvore i njihovo posadašnjenje. To je cilj i TPT-a koji će biti nova prilika za posvetiti se teologiji i pastoralu. „Ove godine zbog pandenije i mjera neće biti svega onoga što je prije bilo vezano uz TPT, a to su prodaje knjiga i drugih sadržaja. U nastojanjima da iznađemo nove forme napravili smo knjižicu razgovora s predavačima gdje je svaki predavač nastojao odgovoriti na tri pitanja vezana uz svoje izlaganje. To je jedna knjižica divulgativnog karaktera u kojoj smo nastojali predstaviti na koji ćemo način pristupiti temi preobrazbe svećeništva u promjeni epohe. Trudimo se pronaći nove načine, trudimo se doći do svećenika, općenito do Crkve, preko tog teološkog simpozija. Sigurno da puno ovisi o nama koji držimo predavanja i organiziramo simpozij, a s druge strane traži se sudjelovanje svećenika na jedan novi način, njihova provokacija s pitanjima koliko će to biti moguća u ovim novim okolnostima u kojima se nalazimo, tako da je to jedan zajednički hod”, rekao je dr. Rađa.

„U promjenama koje se događaju potrebno je čuvati tradiciju, jer je ona naš identitet” naglasio je dr. Barščevski. Govoreći o promjenjivim i nepromjenjivim stvarnostima u svećeništvu istaknuo je da je nepromjenjiva poruka evanđelja koja se donosi, ali su promjenjive forme. „Danas smo puno promijenili u načinu propovijedi i načinu govora, ali moramo ostati vjerni sadržaju. Ne možemo svjedočiti nešto drugo, svjedočimo Isusa Krista. Taj sadržaj moramo donijeti na novi način kako bi nas ljudi razumjeli. Crkva mora čuvati poruku – evanđelje koje je primila, a Papa nam kaže da tražimo put ka srcu ljudi.”

U osvrtu na mjesto svećenika i redovnika u svijetu dr. Barščevski je rekao da su svećenici oni koji su pozvani izvlačiti ljude iz mora zla i učiniti ih učenicima Kristovim. „Samo evanđelje, Novi zavjet, riječ svećenik primjenjuje samo na Isusa Krista. Govori se o svećeničkom kraljevstvu svih vjernika, ali ne o pojedincima. Naša zadaća je propovijedati, naša je zadaća naviještati evanđelje. No dodao bih još jedan elemenat da smo svjedoci uskrslog Krista. Apostoli svjedoče da je Krist uskrsnuo. Mislim da u današnjem svijetu moramo ne toliko govoriti o što se događa, analizirati događanja, niti spominjati što se dogodilo u prošlosti, nego govoriti o budućnosti, o vječnosti. Moramo u naš diskurs uključiti i eshatologiju. Ako malo razmislimo na kršćanski način to je nešto najsigurnije za nas vjernike. Mislim da je to možda jedno nadilaženje krize – manje analizirati događanja, gledati tko što radi i govori, a više govoriti što nas čeka, što nam je Bog obećao”, naglasio je dr. Barščevski koji smatra da se izgubljeno povjerenje prema svećenstvu, biskupima i Papi može steći vjernošću pozivu i svjedočenjem da se sve krize mogu nadvladati uz Božju pomoć.

Dr. Patafta je govoreći o krizi duhovnih zvanja primijetio da je po tome pitanju kriza autentičnosti najaktualnija kriza. U zajednice dolazi sve više onih koji su obrazovani zreli ljudi, koji trebaju prepoznatljiv identitet i traže da im Crkva to omogući. „Ljudi traže da se živi ono što se propovijeda, da se živi ono što se svjedoči kroz redovničko odijelo. Autentičnost ne znači biti savršen čovjek, nego čovjek koji teži savršenstvu, a taj put zahtjeva duhovnu dimenziju… Autentičnost znači boriti se protiv vlastite grešnosti, posvećivati se, i nastojati sve više ostvarivati kristološku dimenziju svoga poziva u ovome svijetu”.

Dotičući se, pak, formacije i potrebe njezinog redefiniranja dr. Patafta primijetio je da se zbog smanjenog broja zvanja i djelomičnog pada kvalitete i popuštanja u formativnom sustavu stvorio vakuum u kojem se vidi da je jedan dio svećenika jako angažiran, i ta ih angažiranost može dovesti do potrošenosti, a s druge strane su loše formiran svećenici koji nisu sposobni odgovoriti na određene stvarnosti. „Kriza će ili baciti potpuno natrag ili će dati poticaj za naprijed… U krizi pandemije kod nas se mase ljudi ispovijedaju. Ljudi žele svećenike koji će ih moći primiti i razgovarati s njima. Svećenik da bi budio nadu treba sebe duhovno formirati, a potrebno je rasteretiti svećeništvo od stvarnosti koje mu nisu potrebne”, istaknuo je dr. Patafta koji smatra da se po pitanju redefinicije i promjene formacije donosi puno dobrih i kvalitetnih dokumenata, ali je njihova provedba slaba.