Nadbiskup Petar Čule (1898. – 1985.) bio je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj (1942. – 1980.). Zbog njegove pastirske revnosti i svjedočkog života na dan umirovljenja 14. rujna 1980., papa Ivan Pavao II. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom Giufija. „Mislim da je on uz bok kardinalu Alojziju Stepincu. (…) Suvremenike Čulu i Stepinca spojit će, ne samo godina rođenja, nego i velika ljubav prema Katoličkoj Crkvi, hrvatskome narodu, vjernicima, kao i nepravedna osuda, patnje i zatočeništvo…“, rekao je mons. Palić.

Mons. Čule sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru održanom od 1962. do 1965. godine te u pojedinim posebnim povjerenstvima. U pripremnom razdoblju sudjelovao je kao savjetnik Odbora za biskupe i upravljanje biskupijama. „Nadbiskup Čule jedini je hrvatski nadbiskup koji je dva puta pisao pretpripremnom odboru 19. ožujka 1960. godine“, istaknuo je predavač. U tom obraćanju izrazio je želju da se sv. Josipa uvrsti u dotad nepromjenjivi kanon mise. U tom vremenu u Rimski kanon moglo je biti uvršteno samo ime mučenika. Nadbiskup Čule je u obraćanju objasnio da je sv. Josip bio mučenik u duhu, stoga „zaslužuje“ biti uvršten.

Mostarsko-duvanjski biskup je na Saboru intervenirao šest puta. Prve saborske rasprave počele su na četvrtoj općoj saborskoj sjednici. Mons. Čule je došao na red na 16. općoj saborskoj sjednici, koja je održana 10. studenog 1962. godine. Održao je govor o sv. Josipu i zatražio njegovo uvrštenje u Rimski kanon mise.

„U svom obrazloženju, biskup Čule govori da sv. Josip nije bio samo zaručnik Blažene Djevice Marije, nego pravi muž, ali djevičanski muž. On je bio, kako je rekao biskup Čule, otac Gospodina našega Isusa Krista u onom smislu kako ga je Blažena Djevica Marija nazvala u Jeruzalemskom hramu: ‚Otac tvoj i ja tražili smo te.‘

Sveti Josip nije bio Isusov tjelesni, fizički otac nego djevičanski otac, kako kaže nadbiskup Čule. Josipovo dostojanstvo u mnogome nadvisuje svakoga drugoga sveca. Preostaje da sabor stavi krunu na osobnu i liturgijsku prednost sv. Josipa tj. da ime sv. Josipa unese u kanon mise jer se u kanonu susreću nebeska i zemaljska Crkva klanjajući se Kristu pod euharistijskim prilikama prisutnima na oltaru“, prenio je okupljenima riječi nadbiskupa Čule mons. Petar Palić.

„Čule se zalaže da se ne proglašavaju svecima samo osobe koje su redovnici ili svećenici jer kaže: oni su daleko od naroda, nego treba tražiti one koji su u narodu, koji žive svetački i da im se kršćani ne samo dive nego da ih mogu i nasljedovati“, dodao je mons. Palić okupljenima.

Potaknut nastupom nadbiskupa Čule, papa Ivan XXIII. uvrstio je sv. Josipa u Rimski kanon tri dana kasnije, odmah nakon imena Blažene Djevice Marije. Ta je odredba stupila na snagu 8. prosinca 2023. godine.

Ipak, nadbiskup Čule je određene promjene Drugoga vatikanskog sabora teško prihvaćao, posebice istiskivanje latinskoga jezika iz bogoslužja, uspostavu  pastoralnih i drugih vijeća, pričest na ruku, pružanje mira tijekom mise itd. Čulino nepovjerenje prema pastoralnim vijećima proizlazilo je iz straha da bi se ona mogla iskoristiti u tzv. „Hercegovačkoj aferi” protiv biskupa. Zajedno s još 16 hrvatskih biskupa potpisao je izjavu kojom se protive uvođenju stalnoga đakonata za oženjene. Izjavu je odbio potpisati jedino zagrebački nadbiskup Franjo Šeper. Tijekom trajanja Sabora, nadbiskup Čule nije imao svoga osobnog teologa (peritusa) kao što je to bio običaj kod drugih biskupa, kojima bi oni pisali govore ili davali savjete. Nakon sabora, nadbiskup Čule je imenovan članom Poslijesaborskog odbora za biskupe i upravu biskupijama.

„Kakav je ugled Čule uživao kod pape Ivana XXIII., ali kasnije i kod Pavla VI. svjedoči činjenica da je 8. rujna 1964. godine Pavao VI. primio u privatnu audijenciju biskupa Čulu. Sam Čule piše u svom dnevniku: ‚Papa me je dočekao vrlo prijazno i u ime Crkve odao mi priznanje što sam za crkvu proveo 7 godina u zatvoru, ostao sam s njime oko pola sata.‘ Čule je sudjelovao i sutradan na općoj audijenciji gdje se okupilo oko 10 000 osoba i prisjeća se Čule: ‚Kod čitanja mog imena Sveti Otac je pozvao prisutne da još jednom naročitim pljeskom pozdrave biskupa koji je za vjeru, sedam godinu proveo u zatvoru.‘“, kazao je biskup Palić.

„Biskup Čule proživio je tri velika rata: Balkanski rat s Turskom, Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat. Proživio je tri različita sustava upravljanja: monarhiju, oligarhiju i diktaturu. Gotovo je nadživio četiri države: Austriju, staru Jugoslaviju, Nezavisnu Državu Hrvatsku i novu Jugoslaviju skoro. I cijelo to vrijeme bio je izložen vatri unakrsnoj i s lijeva i s desna. Ipak, Čulu resi njegova pobožnost prema Srcu Isusovu, prema Mariji i Josipu, njegova vjernost nauci Crkve, njegova poslušnost savjesti, Papi, crkvenim smjernicama i posebno njegova radišnost. Svojim saborskim nastupima bio je jedan od oslonaca papi Pavlu VI. da u liturgijski kalendar uvrsti i proglasi Mariju Majkom Crkve. (…) Uzevši u obzir sve ove činjenice, lako je objašnjivo zašto je Čule katedralu u Mostaru, drugu crkvu u Mostaru nakon jedine franjevačke, posvetio Majci Crkve, a kriptu u katedrali sv. Josipu gdje se i danas nalazi njegov grob uz druge njegove vjerne suradnik“, zaključio je mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić.

Predavanje mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog upravitelja Petra Palića održano je u okviru znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ u povodu 150 godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.