Euharistijsko slavlje na hrvatskome jeziku predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s banjolučkim biskupom Željkom Majićem i banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom.

Koncelebriralo je dvadesetak svećenika najvećim dijelom iz Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima predvođeni rektorom preč. Markom Đurinom, vicerektorom vlč. Markom Škrabom i duhovnikom p. Alanom Modrićem. Među misnicima bili su također podtajnik Dikasterija za biskupe mons. Ivan Kovač, djelatnici Državnog Tajništva Svete Stolice mons. Renato Kučić i don Mario Popović, službenik u Dikasteriju za biskupe vlč. Ilija Dogan i i dekan Fakulteta istočnih crkvenih znanosti na Papinskom orijentalnom institutu p. Željko Paša. Nakon misnog slavlja uslijedio je susret kojemu se pridružio i mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. Petar Palić po povratku iz Mostara u Rim.

Na misnom slavlju sudjelovali su veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Italiji Jasen Mesić, otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić, veći broj redovnica raznih kongregacija, studenti, studentice i drugi Hrvati katolici koji žive u Rimu.

Rektor Marko Đurin pozdravio je poimence nadbiskupa Vukšića i sve biskupe te u ime svih čestitao na biskupskom imenovanju i ređenju biskupu Majiću, nekadašnjem vicerektoru tog zavoda i crkve sv. Jeronima, napominjući da on prvi put kao biskup danas zajedno s njima slavi misu. Spomenuo je također da se biskupi BK BiH nalaze u pohodu dikasterijima Svete Stolice te da će ih sutra, 6. svibnja primiti Sveti Otac.

„Danas smo radosni da su u sklopu svoga programa uvrstili i slavlje mise u našoj crkvi sv. Jeronima u kojoj se nalazi pokopana kraljičina pratilja plemkinja Pavka Mirković, o čemu i danas svjedoči nadgrobni natpis na podu crkve. Ona je kraljicu dopratila u Rim te je i umrla i pokopana ovdje 1479. u crkvi u koju je toliko puta pratila kraljicu Katarinu. Poput kraljice Katarine, i ona je bila dobrotvor hrvatske rimske zajednice okupljene oko crkve sv. Jeronima. Želim istaknuti također kako je ovu današnju crkvu sv. Jeronima posvetio Ivan Tomko Mrnavić, hrvatski povjesničar i književnik, rodom iz Šibenika. Bio je dugogodišnji predsjednik Bratovštine sv. Jeronima, a od 1631. do 1635. bio je i naslovni biskup bosanski. Kao takav posvetio je današnju crkvu sv. Jeronima 8. listopada 1634. o čemu svjedoči natpis na podu crkve iza glavnog oltara“, kazao je rektor Đurin koji je pozdravio sve sudionike Misnog slavlja.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Vukšić uputio je pozdrav svima te zahvalio rektoru Đurinu za poziv da toga dana zajedno sa svima u Zavodu i svim okupljenima mogu „hrvatskim svecima preporučiti hrvatsku zajednicu ovdje u Rimu i sve one koji se okupljaju u ovoj crkvi“.

„Neka dragi Bog po njihovu zagovoru blagoslovi sve nas večeras ovdje okupljene i sve one koji dolaze ovdje pred lice Božje donositi svoje nakane i želje“, rekao je nadbiskup Vukšić na početku mise.

U propovijedi pod naslovom „I ja sam čovjek“, biskup Majić je kazao da šesta uskrsna nedjelja, kao i čitanja uskrsnog vremena, donose „predivne tekstove kojima je u središtu Isusova poruka jedinstva i ljubavi“.

„I danas, kako u drugom čitanju – Prva Ivanova poslanica – tako i u Evanđelju – opet Apostol ljubavi – čitamo divne retke poziva da budemo osobe ljubavi po uzoru na Isusa čija je ljubav bezgranična; koji nam je na križu dao najveći dokaz ljubavi i pozvao nas da ostanemo u njegovoj ljubavi, držeći njegove zapovijedi. Plod takve ljubavi jest radost. ‘To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,9-17). No, draga braćo i sestre, koliko me god poruke današnjeg evanđelja i Prve Ivanove poslanice pozivale da nastavim razmišljati i govoriti o ljubavi, ipak, čitajući današnja čitanja po redu kako je to Crkva posložila, nisam se mogao otrgnuti od onoga što mi se prvo urezalo u misao. A to su Petrove riječi Korneliju koji je pred njim pao na koljena. Reče mu Petar: ‘Ustani! I ja sam čovjek!’“, kazao je banjolučki biskup, dodajući da to Petrovo priznanje poziva sve da promotre što je to čovjek u sebi.

Biskup Majić je potom istaknuo da nitko nije uspio izreći o čovjeku ništa potpunije od nadahnutog pisca knjige Postanka da je čovjek slika Božja: „na svoju sliku stvori Bog čovjeka“ (Post 1,27), te pisca osmog psalma u kojem psalmist pita Gospodina „što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?“ (Ps 8,6) te dodaje da ga je učinio „malo manjim od anđela“.

„Ti ga učini malo manjim od Boga, hoće reći da ga Bog učini malo manjim od sebe, da iz njegova bića na neki način zrače Bogu vlastiti atributi; da on u sebi nosi Božju sliku; da je on Božji duh na zemlji… I dok promatramo Petra od ribara s Genezaretskog jezera do ribara ljudi, sve njegove uspone i padove, uznositosti i poniznosti, u tim istim stanjima motrimo i Crkvu kako u povijesti tako i u današnjici; Crkvu koja je, dok je zagledana u Krista kadra poput Petra i po moru hodati, ali i Crkvu koja kada svoj pogled pomakne s Krista postaje sirotica koja tone i da bi se ‘spasila’ sa stolova ovozemaljskih bogataša na koljenima moli za mrvice“, kazao je biskup Majić.

„Braćo biskupi, svećenici, poštovani Božji narode! Proljetno okupljanje rimskih studenata i studentica povezano je s liturgijskim slavljima Božjih ugodnika iz hrvatskoga naroda: sv. Leopolda Bogdana Mandića (slavi se 12. svibnja) i bl. Ivana Merza (slavi se 10. svibnja). A ja bih i danas ovdje dodao još jednoga Božjega ugodnika iz našega naroda, a to je bl. Alojzije Stepinac čijeg se rođendana spominjemo 8. svibnja. Tko su bili ti ljudi? Smatrajući nepotrebnim ovdje donositi i u najkraćim crtama njihove životopise, pribjegnimo odgovoru Crkve na pitanje tko su sveci i blaženici. To su naša braća u vjeri, koji su prošli velike nevolje ove suzne doline i obijelili svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj (Otk 7,14); ljudi koji nisu posustali i u životnim nevoljama poklonili se moćnicima ovoga svijeta, nego zagledani u Krista, s psalmistom trajno ponavljali: ‘Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom“, kazao je biskup.

„Poštovani i dragi studenti i studentice, jednako bogoslovi, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici! Ovim rimskim ulicama hodao je i u sveučilišnim klupama sjedio i bl. Alojzije Stepinac. U ovoj državi, u maloj ispovjedaonici u Padovi, sate, dane i godine proboravio je sv. Leopold Bogdan Mandić, a na ovom kontinentu i u našem narodu svoju vjeru svjedočio je jedan od najvećih likova europskoga katoličkog laikata prvih desetljeća 20. stoljeća, kako se o bl. Ivanu Merzu izrazio prof. Tommaso Federico, profesor na Papinskom liturgijskom institutu ovdje u Rimu“, kazao je biskup Majić ističući da tu trojicu na oltar nije doveo ponajprije „govor o Bogu – teologija, nego razgovor s Bogom – molitva i, dakako, dobra djela“ te da je „molitva ta koja ih je očuvala da pred ovozemaljskim moćnicima ne padnu na koljena, ali i očuvala od oholosti kada su im suvremenici na razne načine pokazivali da su ‘vrjedniji’ od drugih, da imaju više znanja, više duha Božjega“.

„Stoga vas danas, poštovani i dragi mladi prijatelji – studenti i studentice – potičemo da, dok na raznim fakultetima i institutima Papinskih rimskih sveučilišta mukotrpno usvajate potrebno i dragocjeno znanje o Bogu, ne zaboravite molitvu – razgovor s Bogom. I sam papa Franjo ovu je godinu proglasio godinom molitve u vidu izvanrednog Jubileja 2025. godine te molitvu nazvao ‘dahom vjere’, ‘tihim vapajem koji izlazi iz srca onih koji vjeruju i povjeravaju se Bogu’. Jedan je svetac rekao: ‘Svi koji su postali blaženi, postali su to zato jer su mnogo i dobro molili. Svi koji su osuđeni, to su jer nisu nikako ili su vrlo loše molili!’ Neka nam dobri Bog udijeli milost postojanosti u molitvi i očuva nas u svojoj ljubavi kako bismo poput Petra i mi, vršeći djela za koja nas Bog osposobi i ovlasti, uvijek imali na umu da smo samo ljudi, ali ne bilo kakvi ljudi, nego ljudi – slika Boga živoga, Božja volja i Božji duh ovdje na zemlji“, poručio je biskup Majić na kraju svoje propovijedi.

Na kraju mise rektor Đurin uputio je riječi zahvale svim nazočnim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim rimskim studentima, studenticama i vjernicima laicima. Zahvalio je ceremonijarima vlč. Ivanu Mariću i vlč. Dejanu Fortuni, hrvatskim bogoslovima u asistenciji salezijancima, franjevcima i bogoslovi iz Zavoda Germanicum et Hungaricum, fotografima te zboru crkve sv. Jeronima čelu s vlč. Brunom Diklićem te svećenicima, sestrama sv. Vinka Paulskog, djelatnicama i djelatnicima Zavoda za organizaciju.

„Molili smo zajedno danas zagovor naših sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je rodom iz Boke Kotorske i bl. Ivana Merza, rodom iz Banja Luke. Neka sve nas koji danas živimo i djelujemo u Rimu prati njihov zagovor kako bismo i dalje, na poseban način mi ovdje u današnjem Zavodu sv. Jeronima, bili mjesto povezivanja i okupljanja nas vjernika iz hrvatskoga naroda koji se na ovom mjestu nalazimo punih 571 godinu, od 21. travnja 1453., praktično od vremena kraljice Katarine sve do danas“, kazao je rektor Đurin.