Uz umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, koji je toga dana proslavio svoj imendan i obilježio 33. obljetnicu biskupskog ređenja, koncelebrirali su i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić te još šestorica svećenika. Kako je taj blagdan i Dan posvećenog života, slavlju su nazočile i milosrdne sestre Svetoga Križa iz đakovačkog samostana.

„U hramu su dvoje staraca, Šimun i Ana. Čekaju ispunjenje Božjeg obećanja svome narodu: Mesijin dolazak. Ali njihovo čekanje nije pasivno, nego je ono aktivno, puno kretanja, opisano s tri radnje, s tri glagola. Starac Šimun je najprije vođen Duhom Svetim, on zatim u djetetu kojega su donijeli Marija i Josip vidi spas i na kraju on prima Dijete Isusa u naručje te blagoslivlja Boga (usp. Lk 2, 26-28)“, rekao je u propovijedi nadbiskup Hranić.

Čestitao je milosrdnim sestrama Svetoga Križa Dan posvećenoga života te nastavio tvrdnjom da starca Šimuna pokreće Duh Sveti te je stoga došao u Hram. „Što nas ili tko nas pokreće? Duh Sveti oživljava u Šimunovoj staračkoj duši očekivanje Izraelskog naroda o dolasku Mesije. I Duh Sveti upravlja njegove korake prema Jeruzalemskom hramu te tako omogućuje njegovim očima da prepoznaju i vide Mesiju, premda se Mesija pojavljuje na neočekivan način − u liku malog i siromašnog djeteta“, kazao je.

Izraz da je Šimun došao u hram „ponukan od Duha“ doziva u pamet ono što se u duhovnosti naziva „duhovnim poticajem“. „Duhovni poticaji su u našem kršćanskom, a osobito u Bogu posvećenom, molitvenom i kontemplativnom životu, oni pokreti duše koje osjećamo u sebi, u molitvenoj tišini svoga srca i koje smo pozvani slušati, kako bismo razlučili što nam ti poticaji kažu, dolaze li doista od Duha Svetoga ili su u stvari ti poticaji plod naše samodostatnosti. Uvijek nam valja biti ponizan, oprezan i dobrano pažljiv s obzirom na unutarnje poticaje Duha Svetoga i njihovo razabiranje u vlastitom životu. To je pitanje s kojim se moramo svi suočavati, vi koji živite u braku i u obitelji, a posebno vi, Bogu posvećene osobe, vi drage sestre, a jednako tako i mi biskupi i svećenici. Tko i što nas pokreće?“, upitao je mons. Hranić.

„Drugo pitanje koje se danas stavlja pred sve nas je: zašto nešto činimo? Šimun u Djetetu Isusu vidi spas. Duh Sveti nas uvijek navodi na to da Boga i poticaje njegova Svetoga Duha prepoznajemo u malenosti i krhkosti, u poniznosti koja se posvema podlaže ljudskim zakonima. I uvijek smo u opasnosti da o našem posvećenju i o poticajima Duha Svetoga počnemo razmišljati u terminima rezultata. A ukoliko kao potvrdu djelovanja Duha Svetoga tražimo vidljivost, brojke, rezultate, evidentan uspjeh, lako možemo pogriješiti. Jer Duh Sveti ne želi i ne traži evidentno, vidljivo, čudesno, nego nas potiče ponajprije na svakodnevnu skrovitu vjernost i ljubav, na poniznu poslušnost i samozatajno darivanje, te nam progovara, potiče nas i poučava kroz male stvari koje su nam povjerene“, kazao je propovjednik.

Nadalje je rekao da je u djetetu kojega su donijeli Marija i Josip, starac Šimun, ponukan od Duha Svetoga, vidio i prepoznao Krista. „I molio je: ‚Vidješe oči moje spasenje tvoje‘ (usp. Lk 2, 30). To je veliko čudo vjere. Vjera nam otvara oči, preobražava naš pogled i mijenja našu perspektivu“, kazao je.

„Šimunove i Anine stare oči, iako umorne zbog godina, vide Gospodina, vide spasenje. I svatko se od nas, draga braćo i sestre, može i treba zapitati: što vide i što traže moje oči? Kakva je moja vizija Bogu posvećenog, bračnoga ili svećeničkoga života? O toj mojoj viziji puno puta ovisi zašto nešto činim“, upozorio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Na kraju je postavio još jedno pitanje: što držimo u naručju? „Draga braćo i sestre, Blažena Djevica Marija i starac Šimun drže u naručju Isusa (usp. Lk 2, 28). Josipu i starici Ani je Isus u središtu života. Šimun drži Isusa u naručju. To je nježan prizor bremenit značenjem, jedini takav u evanđeljima. I kad Šimun prima Isusa u naručje, s usana mu teku riječi blagoslova, hvale i divljenja. Drage sestre i draga braćo svećenici, Bog je stavio svoga Sina u naše ruke jer je primiti Isusa nešto jako bitno, to je srž naše vjere i našega Bogu posvećenoga, odnosno svećeničkoga života. I sam vidim da sam ponekad u opasnosti da se izgubim i da se raspršimo u bezbroj stvari, da se usredotočimo na ono sporedno ili se zadubimo u stvari koje trebamo učiniti. No, središte našega života i svega je Krist, kojeg treba primiti kao Gospodina u svoje naručje i njega privinuti na svoje srce te se privinuti njemu na srce. Usredotočeni na tri pitanja razmišljat ćemo drugačije: Što je ono što nas pokreće, odnosno tko nas pokreće? Zašto nešto činimo i što držimo u naručju?“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Na kraju misnoga slavlja čestitao je imendan mons. Srakiću rekavši: „Dragi Oče nadbiskupe, iako nosite ime Blažene Djevice Marije te iako je ona Vaša nebeska zaštitnica, smijem reći da mi u Vama prepoznajemo starca Šimuna koji u naručju drži Isusa – svjetlo na prosvjetljenje naroda. Kad je Šimun primio Isusa u naručje, s usana su mu tekle riječi blagoslova, hvale i divljenja. Želio bih i reći da se iz Vaših usta ne može čuti riječ gorčine, nezadovoljstva, mrmorenja, kritiziranja niti kritičkog promišljanja bez vrednovanja i poštovanja prema sugovornicima i onome te onima o čemu se razgovara. Sačuvali ste i svjedočite svježinu i mladost duha, širinu pogleda, otvorenost za nove pristupe i poglede. I istodobno ste puni životne mudrosti i iskustva koje Vam ne dopušta nerazborito istrčavanje u prosudbama, sudovima i donošenju odluka.  A to je zato jer Vas se često u Vašoj sobi može naći skrovitog, poniznog, na klecalu, na koljenima, u meditaciji ili s brevijarom ili pak s krunicom u rukama. Vi ste živa slika Blažene Djevice Marije i starca Šimuna koji drže Isusa u rukama. U središtu Vašega života je Krist Gospodin, kojega treba primiti kao Gospodina u svoje naručje i u čije se naručje treba privinuti. Hvala Vam na Vašem životnom svjedočanstvu mudroga staloženoga starca, punog optimizma i vedrine. Neka Vas dragi Bog čuva još mnoge godine među nama. Živjeli!“

Potom su kandidatica milosrdnih sestara Svetoga Križa i bračni par Dragić predali cvijeće i čestitali imendan umirovljenom nadbiskupu Srakiću.

Mons. Srakić je zahvalio na čestitci. „Uz Božju pomoć sve je moguće: prihvatiti starost, živjeti mladost i gledati u budućnost“, rekao je.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.