Uzoriti gospodine kardinale i dragi naš nadbiskupe Josipe. Tempus fugit! Sutra, 4. listopada navršit će se točno 25 godina otkako ste sjeli na časnu stolicu zagrebačkih biskupa i nadbiskupa. Proletjele su kao u hipu, a toliko se toga dogodilo i nastale promjene dale su novo lice našoj Crkvi. Nekih se, iako su svima poznate, treba večeras prisjetiti jer su obilježile i Vašu pastirsku službu.

Vaše predsjedanje Crkvom zagrebačkom na neki način obilježeno je bI. Alojzijem Stepincem čije se 24. godišnjice beatifikacije na Mariji Bistrici spominjemo upravo danas, 3. listopada. Tada ste, 1998. godine, ujedinjeni u radosti vjernoga naroda, bili domaćin sada svetom papi Ivanu Pavlu II. Čežnja vjerničkih srdaca bila je ispunjena, dobili smo blaženika čije štovanje ste neumorno promicali. Ta se radost pomutila kada su se oblaci laži nadvili nad svjetlo svetosti i spriječili njegovu kanonizaciju. Čini se kao da dijelite sudbinu svetog pastira kojega redovito spominjete u svojim propovijedima. Radost jest umanjena, ali, nada i vjera nisu ugašene.

Božja Providnost postavila Vas je na čelo Zagrebačke nadbiskupije u vrijeme velikih promjena kako u Crkvi tako i u društvu. Unijeli ste dinamizam, niste ostali u starim formama nego ste uvijek tražili nove oblike i poticali nas da stvaramo nešto novo. tražeći prikladna rješenja da se ne umrtvi život. Iza mnogih promjena stajali ste tiho poput sv. Josipa, svoga zaštitnika i pokazali nam da se ciljevi ne postižu galamom nego tihim i ustrajnim radom. Zato ste prepoznali potrebu zajedničkog razmišljanja o pastoralnom djelovanju i traženju putova pod vodstvom Duha Svetoga. Tako je započela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije u čijem ostvarenju se angažiralo na tisuće vjernika svojim dragocjenim prilozima. U vjernika laika probudila se svijest odgovornosti za svoju Crkvu.

Već u prvim godinama nadbiskupske službe došla je do izražaja Vaša briga za svećenike. Uvijek ste imali strpljenja svakoga slušati, niste naprečac donosili sudove i odluke te time pokazali poštovanje prema svakome. Možda to mnogi nisu primijetili, ali, kroz cijelo to vrijeme niste odbacili ni jednog svećenika i uvijek ste nastojali koliko je to bilo moguće, sačuvati njegov dobar glas. Ta briga za svećenike ima središnje mjesto u Vašim planovima, a počinje odgojem svećeničkih kandidata koje rado susrećete da biste bolje upoznali svoje buduće suradnike. Bili ste svjesni da bez formiranih vjernika laika, stručnjaka u različitim područjima, Crkva ima malo izgleda uspješno odgovarati na nova pitanja i izazove s kojima se susreće, a to znači da ni bogatstvo evanđeoske poruke ne bi bilo na prikladan način dostupno suvremenom društvu. Kroz naš Pastoralni institut prošlo je skoro 270 tisuća sudionika u različitim, većinom pastoralnim događanjima. I svaki je od njih nešto čuo, rekao, naučio, spoznao. Tu se dogodilo pravo bogatstvo komunikacije i formacije, kako svećenika tako i vjernika laika.

Kultura je sredstvo evangeliziranja kulture, a znanost znanstvenika, tako neophodnih za zdravo društvo. Prepoznali ste potrebu i učinili neponovljivo djelo. Hrvatsko katoličko sveučilište s ovom prekrasnom dvoranom postalo je mjesto znanstvenih i kulturnih zbivanja te u malo godina prepoznatljivo i sjajno lice naše Crkve.

Posebno su Vam na srcu mladi naše nadbiskupije, često ih pozdravljate na svim našim susretima i s pravom imate nadu i pouzdanje u njih. Raduje nas da svake godine dolaze novi animatori, suradnici i korisni članovi župnih zajednica.

No, život ima i drugu, manje lijepu stranu. Nalazite se na mjestu u koje su uprte oči svećenika i vjernika Zagrebačke nadbiskupije i cijele Hrvatske. Mjesto časno, ali, nimalo lagano. Ono je kao gromobran, privlači sve munje i prigovore koji se slijevaju na Vaš stol i na Vaše ime. Nije ih bilo malo tijekom 25 godina službe, a njima su se pridružili razorni potres razorivši prvostolnicu i župne crkve te pandemija. Vi ste ih podnijeli mirom pravednika. Doista, po kardinalskom grimizu posve ste se predali službi Crkve i nadbiskupije ne štedeći sebe ni svoje vrijeme.

Za sve to i mnogo više onoga što nije spomenuto, bio je potreban pogled daleko unaprijed, bila je potrebna i osobna hrabrost i snažno pouzdanje u vodstvo Duha Svetoga. Vođeni Duhom čiji simbol nosite u svojem grbu ostavili ste trag na licu Zagrebačke nadbiskupije koja se s Vama mijenjala, ostavili ste trag u vremenu i prostoru koji više nitko ne može izbrisati. Ostavili ste trag u srcima vjernika i svećenika. All i vrijeme je ostavilo trag na Vama.

Zato Vam danas zahvaljujemo za 25 godina predsjedanja Crkvom zagrebačkom; za sve homilije u kojima ste svjetlom evanđelja usmjeravali i razotkrivali našu crkvenu i društvenu zbilju; za sve susrete sa svećenicima i vjernicima; za zdušno zauzimanje za život nerođenih i dostojan život obitelji; za sve primjedbe i upozorenja koja su bila u službi rasta pojedine osobe ili cijele Crkve; za sve trenutke kada ste šutke prešli preko očitih nepravdi Vama učinjenih; za sav napor koji ste ulagali da se ostvari molitva i želja Vašeg biskupskog gesla: Da život imaju, ovaj zemaljski i onaj vječni. Tako ste nas primjerom učili kako se vrši povjerena služba, kako se nosi odgovornost za druge i gradi Crkva, kako je moguće s Bogom ono što se ljudskim očima čini nemoguće.

U ime svih svećenika, redovnika i redovnica Zagrebačke nadbiskupije, u ime dragih nam vjernika laika, čestitam Vam ovu obljetnicu. Neka Vas i nadalje prati zagovor bl. Alojzija Stepinca koji Vam je uzor i Vašeg nebeskog zaštitnika sv. Josipa. Doista Tempus fugit, opera manent. Vrijeme prolazi, ali djela ostaju!

Na mnogaja ljeta!