Tema skupa bila je Sadašnjost i budućnost katoličkih škola – stanje, izazovi i perspektiva. Na susretu se okupilo petstotinjak djelatnika iz 24 katoličke škole u Republici Hrvatskoj. Susret je otvoren 10. ožujka euharistijskim slavljem u katedrali sv. Jakova, koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje. Sve nazočne pozdravio je biskup domaćin Tomislav Rogić, s posebnom zahvalnošću biskupu Anti Ivasu, osnivaču šibenske Katoličke osnovne škole.

Nakon mise, program otvorenja nastavljen je u prostorima šibenske Katoličke osnovne škole, koja slavi 15. obljetnicu svoga osnutka. Prigodnu riječ uputio je šibenski biskup Tomislav Rogić, potom šibenski biskup u miru i osnivač škole Ante Ivas, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać te požeški biskup Antun Škvorčević. Skupina učenika i školska pjevačka klapa svojom glumom i pjesmom svratili su pozornost na sv. Josipa, zaštitnika škole tako što su podsjetili na imena nekih hrvatskih velikana iz 19. i 20. stoljeća koji su nosili navedeno ime. Otvorenje je završilo zajedničkim objedom i druženjem, koje je priredila Šibenska biskupija.

Drugoga dana susreta, 11. ožujka program se odvijao u Vodicama, na kojem su uz djelatnike katoličkih škola bili nazočni i biskupi Tomislav Rogić i Ante Ivas, gradonačelnik Vodica Ante Cukro i domaći župnik Franjo Glasnović. Rad je započeo molitvom i uvodnim razmatranjem biskupa Škvorčevića. Polazeći od pročitana ulomka iz Pavlove Poslanice Korinćanima, biskup je progovorio o svojevrsnom Apostolovu evangelizacijskom odgojno-obrazovnom modelu, oblikovanog povodom stanja među Korinćanima što ga je potaknuo Apolon svojim učenim nastupom.

Spomenuo je kako je Pavao bio obrazovan u tadašnjim najboljim židovskim školama, i na temelju te svoje učenosti bio progonitelj kršćana, dok se nije susreo s osobom Isusa Krista, čuo njegov glas “Savle, Savle zašto me progoniš”? Krenuo je putem obraćenja, postavši strastveni navjestitelj Isusa Krista, ali će u nastupu na Areopagu u Ateni pretrpjeti neuspjeh jer se pouzdao u svoje naučeno znanje više nego u snagu Isusa Krista Raspetoga. U istoj Poslanici Korinćanima Pavao je ustvrdio da „znanje nadima a ljubav izgrađuje“, te da nema veće mudrosti nego li je križ Isusa Krista kao svjedočanstvo Božje ljubavi za čovjeka, kojega otada naviješta i svjedoči kao jedino istinsko znanje. Apolonov nastup oduševio je Korinćane zbog njegove učenosti, uzrokujući međutim podjele, ljubomoru i zavist. Pavao stoga podsjeća da u naviještanju Isusa Krista i rastu onih kojima je ono upućeno nije važan niti on, niti Apolon, jer oni zasađuju i zalijevaju, ali Bog daje da to snagom Isusove smrti i uskrsnuća raste u ljudima i donosi rod.

Biskup Škvorčevićje istaknuo kako nam je sv. Pavao na taj način ocrtao svojevrsni evanđeoski odgojno-obrazovni projekt koji polazi od onoga što ostvaruje Bog a učitelji odgojitelji su u službi rasta Božjeg djela u ljudima. Onaj tko poučava druge ljude treba biti svjestan da je svaki od njih Božje stvorenje, biće koje je Bog pozvao u život te da on i Apolon svojim djelovanjem trebaju sijati riječ i zalijevati je a Bog svojom snagom daje da ona raste i donese plod. Na taj način sv. Pavao upućuje na onu zakonitost rasta koja postoji u prirodi: sjeme moramo baciti u zemlju, zalijevati ga da krene klica, izraste i donese plod. Biskup je istaknuo da poljodjelac može zasaditi, zalijevati, okapati određenu biljku, ali ne može dati da ona raste i donese plod, koji je Božji dar. Zrno mora istrunuti kako bi donijelo novi, bogatiji život. Zašto je tomu tako, ne znamo. No, svjesni smo da je to sastavni dio otajstva života, koji nije naš proizvod.

Sliku pšeničnog zrna koje treba pasti u zemlju i umrijeti da bi izrastao život Isus će primijeniti najprije na sebe, a onda i na druge, te ustvrditi da onaj tko želi dobiti život, treba se odreći sama sebe, umrijeti sebi kako bi u njem izrastao Božji život. To je paradoksalnost Isusova križa, Božje ljubavi koja je sebe dala za nas te na taj način pobijedila smrt. Biskup je naglasio kako Pavao i Apolon nisu bili uspješni kad su sebe i svoje vlastito znanje i učenost stavili na prvo mjesto, stvorili su podjele među ljudima, nije u njima rastao Božji život.

Snažna je to i važna pouka za sve one koji poučavaju i odgajaju druge, napose za djelatnike u katoličkim školama. Svojim znanjem i stručnošću pozvani su zasađivati u djecu i mlade znanje, koje ih razbuđuje u onome što oni jesu po Bogu, što su postali po svetom krštenju. Da bi u tom mogli rasti potrebno je zalijevati ono što su zasadili, a to je prvenstveno molitva kojom ulazimo u Božji svijet i svoju nemoć povezujemo s njegovom moći, ne ostajemo sami u nastojanju oko rasta i sazrijevanja. Kad sudjelujemo u drugim svetim sakramentima, napose svetoj euharistiji, primajući svetu pričest ispunjamo se Isusovom ljubavlju s križa. Uvođenje u život po vjeri temeljna je sastavnica odgojno-obrazovnog projekta katoličkih škola, kako bi se djeca i mladi izgrađivali i rasli u cjelovite ljude.

Biskup Škvorčević je izrazio radost što okupljeni djelatnici katoličkih škola u služenju mladima ne djeluju samo iz svijesti onoga što oni mogu ostvariti, nego uvijek računaju s onim što može Bog. Zaključio je kako sadašnjost i budućnost katoličkih škola u Hrvatskoj uvelike ovisi o tome koliko će one slijediti navedeni Pavlov evangelizacijski predložak. To je put čovjekova rasta iz Božjega djela u Isusu Kristu u kojemu je pobijedila ljubav, jača od smrti, kojom treba pristupiti mladim ljudima kako bi i oni bili pobjednici na najvažnijoj razini svoga postojanja. Zaželio je sudionicima skupa da budu oduševljeni što služe upravo takvom velikom dobru mladih ljudi u Hrvatskoj.

Potom je rektorica Zadarskog sveučilišta prof. dr. sc. Dijana Vican na temelju znanstvenih istraživanja održala predavanje o mjestu katoličkih škola u okviru odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske, europskih i svjetskih kretanja, ocrtavajući njihovu sadašnjost i budućnost. Organiziran je zatim okrugli stol na kojemu su sudjelovali p. Sebastian Šujević, dr. sc. Josip Skejo, Anita Trešćec i Katarina Varenica.

Sudionici su u prvom dijelu iz vlastitog iskustva predstavili koji su to stereotipi i predrasude o katoličkim školama. U drugom dijelu su pokušali dati odgovor na koji način katoličke škole mogu ukloniti navedene stereotipe i predrasude. Susret je nastavljen prikazom dobrih praksi katoličkih škola te nakon toga objedom. Poslijepodnevni dio programa ponovno se odvijao u prostorima Katoličke osnovne škole u Šibeniku, gdje su održane radionice za sve sudionike. Susret je završio u šibenskoj katedrali misnim slavljem koje je predvodio domaći biskup Tomislav Rogić.