Uvod u misu

Na poziv predsjednika Vijeća biskupskih konferencija Europe, kardinala Angela Bagnasca, umirovljenog nadbiskupa Genove, da se ove godine u korizmi, počevši od Pepelnice, svaki dan u jednoj od biskupskih konferencija Europskog kontinenta moli, za žrtve pandemije Covida 19, biskupi Hrvatske biskupske konferencije sa svojim vjernicima, rado prihvaćaju ovu molitvenu inicijativu, uključuju se u molitvu Crkve na Europskome kontinentu za ovu nakanu. U ovoj misnoj žrtvi spominjemo se također i obitelji koje su u tuzi zbog gubitka najmilijih i svih onih koji su i u ovome času pogođeni tom bolešću i zabrinuti su za svoj život. Molimo također za sve one koji brinu o bolesnicima.

Pristupimo skrušena i čista srca oltaru Gospodnjem. Pokajmo se za svoje grijehe.

Homilija

Jon 3, 1 – 10; Ps 51, 3 – 4. 12 – 13. 18 – 19; Lk 11, 29 – 32

Draga braćo i sestre,

Po naputku predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija i u skladu s pokrenutom «molitvenom mrežom» da se u korizmi svakodnevno u nekoj od biskupskih konferencija moli za preminule od pandemije COVIDa-19, današnji je dan dodijeljen Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. U ovoj svetoj misnoj žrtvi molimo za sve preminule od posljedica širenja koronavirusa pandemijskih razmjera, koji je u svijetu dosegnuo gotovo dva i pol milijuna, na europskome kontinentu više od 770.000 a u Hrvatskoj gotovo pet i pol tisuća. Posljedice koje svakodnevno ostavlja ova pandemija vidljive su na svakome koraku, od narušena zdravlja, nesigurnosti i strahova, prisilno prekinutih životnih navika, međusobnoga udaljavanja, gotovo do otuđenja, i povlačenja u sebe pred neizvjesnostima. Kao da se svijet uhvatio u stupicu iz koje ne zna kako izići. Nitko ne dvoji da je riječ o nečemu dosada neiskušenom i neviđenom. I upravo to nepoznato, neiskušeno i neviđeno ostavlja mnoštvo nejasnoća, upitnika na koja nitko nema pravih odgovora.

Kriza svjetskih razmjera već skoro cijelu godinu sve obavija i steže, gušeći i ono što je bilo razlogom nade i planova za budućnost pojedincima i čovječanstvu općenito. Međutim, krize nisu pogodno vrijeme samo za jadikovke, sažaljevanje, malodušnost ili očajavanje, nego kudikamo više prigoda za preispitivanje, propitivanje, prosuđivanje i vrjednovanje. Potrebno je pronaći siguran oslonac, čvrsto uporište, ono što je stalno i nije podložno trenutnomu.

Korizmeno vrijeme koje smo u duhu vjere započeli, milosni je dar za ponovno vrjednovanje. U svjetlu Božje riječi bistriti poglede i čistiti dušu i srce od svih natruha i naplavina kojima smo izloženi. Riječ Gospodnja upućena Joni proroku i danas snažno odjekuje i ne gubi na snazi. Poslušati poziv na obraćenje jedini je spas svim gradovima i mjestima, koliko god bili veliki i raskošni. Niniva – «grad božanski velik – tri dana hoda» – slika je našega svijeta koji je tri dana leta; cijeli se naime svijet može obuhvatiti u tri dana leta, s kraja na kraj.

Razorenje koje je prijetilo Ninivi zbog udaljavanja od Boga i vlastite pokvarenosti univerzalna je opasnost i danas. Razorenje prijeti gdje god je narušen sklad između stvorenja i Stvoritelja, kao i između stvorenja i prirode.

Potreban je zaokret, povratak izvoru. Potrebno je istinsko obraćenje, ali ne samo pojedinačno nego kolektivno, kao u Ninivi, post i pokora od najvećega do najmanjega. Svijet vapije za obnovom, obraćenjem koje može sačuvati od uništenja. Jona je bio dovoljan znak Ninivljanima. U svakome se vremenu nudi znak, koji treba raspoznati, odgonetnuti. Božja je riječ najsnažnije progovorila u Isusu Kristu, jedinorođenome Sinu, koji je znak neizmjerne ljubavi prema svakome čovjeku, naklonosti i milosrđa. Isus ostaje trajni i postojani znak, doduše «znak osporavan», ali u kojemu je jedino spas. Ni mi ne smijemo tražiti druge znakove, da ne bismo postali naraštaj opak.

Zahvaćeni nevoljama koje pogađaju cijeli svijet, dok se brinemo kako sačuvati zdravlje i posao, potrebno je također zadržati vedrinu duha, učvrstiti vjeru i pouzdanje u Božju providnost i zaštitu.

Nismo prepušteni samima sebi ukoliko se svjesno i prkosno ne otrgnemo iz Božjega zagrljaja. Korizma je vrijeme obnavljanja ove važne istine i povratka u sigurnost Božjega krila. Gospodin je naša utvrda i spasenje, pa i kada su poljuljani svi temelji zemlje.

O, kada bi svi čeznuli za Božjom blizinom i shvatili vlastitu malenost, krhkost pred svim što nas nadilazi i u Bogu tražili spas – kada bi cijeli svijet bio zahvaćen obraćenjem. Obraćenjem Bogu koji je bogat milosrđem i pere od svake krivice, čisti od svakoga grijeha. Bog je naš pun sućuti, obnavlja i stvara čisto srce, duh postojan i ne prezire srce raskajano, ponizno. Takav je naš Bog, čija smo ikona,  slika i odsjaj, otisak.