Poštovane i drage sestre, braćo svećenici, dragi prijatelji Stepinčeva Karmela!

Iznimna mi je čast i zadovoljstvo danas s vama, u ovom Stepinčevu Karmelu, slaviti svetkovinu Blažene Djevice Marije od gore Karmela – Gospe Karmelske. Ova godina je i 85. obljetnica kanonskoga utemeljenja Karmela. Vaš život ovdje, drage sestre, potpuna je posvećenost Bogu za njegovu Crkvu. Vaša zajednica, postavljena kao grad na gori ili svjetiljka na svijećnjaku, živeći prvenstvo unutarnjeg života, vidljivo predstavlja cilj kojemu putuje cijela Crkva. A sve što želite biti u Crkvi, slijedeći primjere vaših časnih utemeljitelja, nalazimo i promatramo u Blaženoj Djevici Mariji. Ta je svijest prožimala članove karmelskog reda od njegovih početaka, a plodovi pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji od gore Karmela postali su darom cijeloj Crkvi.

Drage sestre, kao što to ističe papa Franjo u apostolskoj konstituciji o ženskom kontemplativnom životu „Tražiti Božje lice“, pozvane ste „otkriti znakove Božje prisutnosti u svakodnevnom životu, postati mudri sugovornici koji znaju razaznati pitanja koja nam Bog i suvremeni čovjek postavljaju.“[1]

Vaši su životi znak i svjedočanstvo vjernosti kojom Bog, usred povijesnih zbivanja, nastavlja podupirati svoj narod; za cijelu Crkvu predstavljate primjer pronicljivosti i poziv na služenje.[2] Svojim ste jednostavnim životom izazov današnjem svijetu i kulturi koja niječe vrijednosti koje su u Crkvi uvijek bile temeljne: prvenstvo duhovnoga, postojanost, vjernost obećanjima, odricanje iz ljubavi. Sve su ovo stvarnosti na koje svjedočanstvom života rječito nudite odgovore. Toga je duboko bio svjestan blaženi Alojzije Stepinac kada je odlučio osnovati Karmel u svojoj nadbiskupiji.

Na srcu mi je stoga danas dozvati vam u svijest tri stvarnosti koje smatram važnima u vašem poslanju. Prva je primjer Blažene Djevice Marije, zaštitnice Karmela. Druga se tiče vaše uloge u srcu opće Crkve, a treća vaše prisutnosti i značenja za ovu mjesnu Crkvu.

1. Blažena Djevica Marija: uzor i zaštitnica Karmela

Blažena Djevica Marija svima nam je uzor nasljedovanja Krista i čisti izvor okrjepe i snage na tome putu. Drugi vatikanski sabor jasno je istaknuo njezinu izvrsnost među svim stvorenjima i njezinu povezanost sa Sinom u djelu spasenja. No, jednako tako kazuje da je, iako predodređena u Božjem naumu spasenja, svoju sjedinjenost sa Sinom trebala vjerno održati sve do križa. To je činila rastući u vjeri, nadi i ljubavi. U današnjem Evanđelju Mariju promatramo podno križa gdje je „silno trpjela sa svojim Jedinorođencem te se s majčinskim srcem združila s njegovom žrtvom.“[3] Tu ju je Krist dao nama za Majku.

Nije slučajno da su prvi pustinjaci okupljeni na gori Karmel Mariju izabrali za zaštitnicu. Iskusili su da njezin naslov Majke nije slika, već zbilja. Život kontemplacije Božjih otajstava i traženja njegova lica oponašanje je Marije koja je, iako majka Spasiteljeva, uvijek ostajala njegova ponizna učenica koja revno razmatra riječi i čine svoga Sina. U riječima s križa: „Ženo, evo ti sina!“ dogodilo se naše rođenje. Mogli bismo reći da je Marija u bolima Križa trpjela porođajne boli za sve nas.[4]

Drage sestre, ne govori li nam baština karmelske duhovnosti, na poseban način spisi Terezije Velike i Ivana od Križa, da se sjedinjenje s Bogom kojemu težite ne događa bez bolne i tamne noći čišćenja? Jedino je u njoj duši moguće umaći zamkama koje joj priječe gledanje Božjega lica. Ne pozivaju li vas vaši utemeljitelji na savršenu poniznost po kojoj jedino možete sačuvati milost odabranja? Budete li čuvale poniznost i djetinji strah Božji „onda će vas sigurno vazda milovati milosrđe Božje“ i moći ćete s Marijom kliktati: „Milosrđe je njegovo od koljena do koljena s onima koji ga se boje.“[5]

Sveta Terezija Avilska je ovaj vremeniti život u usporedbi s vječnošću nazvala „jednom jedinom noći u lošem svratištu.“ Vaš život pokore i odricanja nije ništa drugo nego čuvanje budnom svijesti da sva blaga ovoga svijeta nisu ništa u usporedbi sa slavom djece Božje koja nam je darovana. Opasnost da na to zaboravimo, da se uljuljamo u jednoličnosti naših dana je velika. Marija nam je primjer kako pred otajstvom Boga živoga uvijek treba stajati otvorena uma i srca, jer iako nas beskrajno nadilazi, otkriva se malenima; samo duše gladne njega napunja dobrima. One koji su siti, otpušta prazne.

2. U Crkvi i za Crkvu

Drage sestre, vi po načinu svoga života u prvome redu nasljedujete Krista koji moli. Način života koji provodite u klauzuri ovog Karmela, koji su vam preporučili vaši utemeljitelji, a Crkva ga odobrila, pretočen je u vaša pravila. Čistoća srca kojoj težite, točnost u vršenju pravila, zagovorna molitva i suosjećanje s ranama svijeta ono je što Crkva od vas očekuje.

Gledanje Boga i čistoća srca. Kontemplativna molitva je pogled usmjeren na Isusa čije nam svjetlo pomaže da sve vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude.[6] Čistima srcem je obećano Boga gledati. Crkva stoga, prepoznajući blago i zasluge kontemplativna života, na vas gleda s puno nade i očekivanja. U Karmelu ste po životu molitve neprestano izložene Božjem pogledu koji čisti vaše srce i vaš pogled. U tom je smislu klauzura privilegij koji nije dostupan i moguć svima onima koji čeznu za mirom kontemplacije. Mnogim radnicima na njivi Gospodnjoj užurbanost i različite brige ne dopuštaju dublje zaroniti u mir kontemplacije u kojoj se jasnije razlučuju Božji tragovi. Stoga je vaša prisutnost u Crkvi potrebna kao pomoć u razabiranju znakova vremena.

Vjerno ispunjavanje pravila Reda. Rastući u čistoći srca rastemo i u razumijevanju naše vjere. Redovništvo je u srcu Crkve proročki znak ne samo za svijet, već i za samu Crkvu jer kontemplacija kojom uranjate u Božja otajstva osposobljava vas za veće razumijevanje onoga što vjerujete. Vrijeme koje ste prema svojim pravilima dužne posvetiti molitvi i razmatranju otajstava vjere, za vas je privilegirano vrijeme i velika odgovornost. Stoga, drage sestre, kako naglašava blaženi Alojzije: „Ništa nije važnije za vas, nego da najsavjesnije ispunite ono što od vas traže sveta redovnička pravila u pojedino doba, slagalo se to s vašim mišljenjem ili ne, bilo to po vašem ukusu ili ne. I makar baš činile čudesa, a zatajile u onom što od vas traže sveta vaša pravila, promašile ste svoje zvanje.“[7]

Zagovorna prisutnost. Vjerujem da je dolazak svake od vas u Karmel duboko inspiriran ne samo čežnjom za promatranjem Božjega lica, nego i potrebom za darivanjem koja se vašem obliku života najbolje očituje u zagovornoj molitvi. Sjedinjenje s Bogom u molitvi nužno nas otvara braći i sestrama jer Bog je ljubav, a svojstvo ljubavi jest darivanje. Stoga papa Franjo ispravno uviđa da je vaša temeljna uloga u životu Crkve zagovorna molitva u kojoj obuhvaćate sve i kojom „danju i noću stavljate pred Gospodina živote mnoge naše braće i sestara koji iz različitih razloga ne mogu doći do njega i doživjeti njegovo milosrđe koje ozdravlja“.[8] Isus je učenike s brda Preobraženja vratio u dolinu ljudske patnje.

Molitva proroka Ilije na gori Karmelu, iz prvog čitanja, poučava nas o tome kakva bi trebala biti naša molitva.

Ilijina molitva bila je molitva pravednika koji iskreno nastoji živjeti po Božjoj volji. Iako je bio običan čovjek sa svojim slabostima i nesavršenostima, zbog svoje je poniznosti omilio Bogu. Ilijina priča nas podsjeća da Bog ne traži savršenstvo, već iskrenost i predanost. Njegova veličina leži u njegovoj vjeri i povjerenju u Boga, unatoč njegovim ljudskim slabostima.

Ilijina molitva bila je žarka i intenzivna. U Svetom pismu čitamo kako se Ilija „prignuo zemlji i sakrio lice među koljena“ (1 Kr 18, 42) pokazujući duboku poniznost i žar. Ilijina molitvena gorljivost nam pokazuje da molitva nije samo ritual, već strastvena komunikacija s Bogom u kojoj pred Boga izlijevamo najdublje želje i potrebe.

Ilijina molitva bila je ustrajna. Ilija nije odustajao nakon prvog znaka neuspjeha. Ponovio je svoju molitvu sedam puta (usp. 1 Kr 18, 43 – 44) pokazujući ustrajnost koja je nužna u duhovnom životu. Ustrajnost u molitvi je ključ za postizanje duhovnih ciljeva i ispunjenje Božjih obećanja.

Ilijina molitva bila je nesebična i utemeljena na Božjim obećanjima. Ilija je molio za kišu kako bi Izrael mogao preživjeti i obratiti se Bogu. Vjerovao je da će Bog poslati kišu i kad nije bilo nikakva oblačića koji je najavljivao kišu. Njegova molitva bila je usmjerena na Božje kraljevstvo što je značilo da je to molitva koja traži slavu Božju, ostvarenje njegovih obećanja i dobrobit drugih.

Ilijina molitva donijela je obilat plod: obilnu kišu za koju je molio. Ona svjedoči da je Bog uvijek spreman uslišiti molitve koje mu upravljamo s pouzdanjem. Spreman je na darivanje koje nadilazi naše potrebe. Samo traži srce koje vjeruje.

3. Stepinčev Karmel

Ovaj Karmel poznat je kao Stepinčev Karmel jer su vaše prethodnice ovamo stigle na poziv našeg Blaženika. On ga je kanonski utemeljio i s velikom gorljivošću brinuo oko materijalnog i duhovnog rasta. Njegova želja bila je uzoran ili nikakav Karmel i, kako same svjedočite, svojim je molitvama i blagoslovima natapao prostore klauzure. Žarka želja i svijest o potrebi vaše prisutnosti u ovoj zagrebačkoj Crkvi ni danas nije ništa manja. Vrijeme u kojemu živimo i promjene s kojima se Crkva suočava iznutra i izvana zahtijevaju oči stalno uprte u Gospodina i ruke bez prestanka uzdignute na molitvu. Ono što je opća Crkva, Majka i Učiteljica, prepoznala i potvrdila u vašim pravilima, pozvane ste posredovati ovoj mjesnoj Crkvi suosjećajući s njome u njezinim potrebama.

Drage sestre, neka vam ova godišnjica bude podsjetnik na važnost i snagu molitve. Molitva je najveća snaga svijeta. Vaša posvećenost molitvi nadahnjuje i nas da vjerujemo u snagu molitve i Božjeg djelovanja u našem svakodnevnom životu. Molitveni vapaj vašeg srca k Bogu neka bude satkan od vapaja braće i sestara koji ne znaju kako moliti, neka im posreduje milost Duha Svetoga koji preobražava lice zemlje.

U ovih 85 godina vašeg samostana, vi ste bile stup molitve i duhovnog života. Vaša ustrajnost i predanost molitvi donijela je mnoge plodove za ovu mjesnu Crkvu. Vaše molitve nas sve jačaju i nadahnjuju. One su izvor milosti i blagoslova za mnoge duše. Toga trebate biti svjesne i, revno nastojeći oko svojih pravila, dostojanstveno se uzdignuti iznad mogućih uspoređivanja ili osporavanja načina na koji netko drugi živi karmelsku baštinu i duhovnost. U Božjoj kući ima mnogo stanova i, ako bi itko trebao biti svjestan toga da Bog ne gleda izvanjske pokore nego skrušenost srca, onda biste to trebale biti vi.

Neka vas Bog blagoslovi u vašem daljnjem poslanju. Neka vaša ustrajna i žarka molitva nastavi donositi plodove za Božje kraljevstvo. I neka vam ova godišnjica bude poticaj za još dublju predanost molitvi i služenju Bogu. Amen.

[1] Franjo, Ap. kons., Vultum Dei quaerere (Tražiti Božje lice), 2.

2i] Usp. Vultum Dei quaerere 3-4.

[3] Lumen gentium, 58.

[4] Usp. F. J. Sheen, Sedam posljednjih riječi, 2002., str. 17.

[5] A. Stepinac, Propovijed u Karmelu Brezovici, 21. lipnja 1940.

[6] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2715.

[7] A. Stepinac, Propovijed u Karmelu Brezovicu, 8. svibnja 1941.

[8] Vultum Dei quaerere 16.

https://ika.hkm.hr/novosti/proslavljena-85-obljetnica-karmela-u-brezovici/