Franjo, kao prvi papa iz Južne Amerike, prvi je koji je više od bilo kojeg drugog pape u posljednje vrijeme posvetio svoj život i službu siromašnima, onima koji žive na periferijama društva i zaboravljenima. I sve to dok je vodio Katoličku Crkvu oko teških, ponekad kontroverznih pitanja koja nisu svi podržali. Dobili smo rijetku priliku za intervju s Papom u Vatikanu. Intervju, koji je trajao više od sat vremena, vođen je na Papinom materinjem španjolskom jeziku, uz pomoć prevoditelja. Bez obzira na to, u prijevodu se nije izgubila toplina, mudrost i uvjerenje 87-godišnjeg Pape. Započeli smo s razgovorom o prvom Svjetskom danu djeteta u Crkvi. Sljedećeg će vikenda papa Franjo poželjeti dobrodošlicu desecima tisuća mladih u Vatikan, uključujući i ratne izbjeglice.

Tijekom Svjetskog dana djece, UN kaže da će se više od milijun ljudi suočiti s glađu u Gazi, od kojih će mnogi biti djeca.

Ne samo u Gazi. Mislite i na Ukrajinu. Ovdje dolaze mnoga djeca iz Ukrajine. Znate li nešto? Da se ta djeca ne znaju nasmijati? Reći ću vam nešto (osmijeh): zaboravili su kako se smijati. A to je jako bolno.

Imate li poruku za Vladimira Putina kada je u pitanju Ukrajina?

Molim vas, zaraćene zemlje, sve, prestanite. Zaustavite rat. Morate pronaći način za pregovore za mir. Težite miru. Dogovoreni mir uvijek je bolji od beskrajnog rata.

Ono što se događa u Izraelu i Gazi, izazvalo je toliko podjela, toliko boli diljem svijeta. Ne znam jeste li u Sjedinjenim Državama vidjeli velike prosvjede na sveučilišnim kampusima i rastući antisemitizam. Što biste rekli o tome kako to promijeniti?

Svaka ideologija je loša, a antisemitizam je ideologija i loša je. Svaki „anti” je uvijek loš. Možete kritizirati jednu ili drugu vladu, vladu Izraela, vladu Palestine. Možete kritizirati koliko hoćete, ali ne i “anti” narod. Ni antipalestinski ni antisemitski. Ne.

Znam da pozivate na mir. U mnogim svojim propovijedima pozivali ste na prekid vatre. Možete li pomoći u mirovnim pregovorima?

Ono što mogu učiniti je moliti. Puno molim za mir. I također, sugerirati: „Molim te, prestani. Pregovaraj.”

Molitva je bila u središtu papinog života otkad se rodio kao Jorge Mario Bergoglio u Argentini, 1936. godine, u obitelji talijanskih imigranata. Prije ulaska u sjemenište Bergoglio je radio kao kemičar. Njegova osobna formula je jednostavnost. Još uvijek nosi običan srebrni križ koji je nosio kao nadbiskup Buenos Airesa. No, nije ono što Franjo nosi, nego mjesto gdje on živi dalo je ton njegovom papinstvu prije 11 godina. Umjesto palače iznad Trga svetog Petra, za svoj dom odabrao je vatikansku Casa Santa Marta. Tamo smo ga i sreli ispod slike Djevice Marije. Okružen svetim, papu Franju nije napustio svoj smisao za humor, čak ni kada je razgovarao o ozbiljnim temama, poput migrantske krize.

Moji djed i baka bili su katolici. Imigrirali su iz Sjeverne Irske 1930-ih u Sjedinjene Države, tražeći bolji život. A znam da je i Vaša obitelj pobjegla od fašizma. I razgovarali ste s migrantima, od kojih su mnogi djeca, znam da potičete vlade da grade mostove, a ne zidove.

Migracije su nešto zbog čega se neka zemlja razvija. Kažu da ste vi Irci migrirali i donijeli viski, da su Talijani migrirali i donijeli mafiju… (smijeh) To je šala. Nemoj to uzeti za zlo. No, migranti ponekad jako pate. Mnogo pate.

Odrasla sam u Teksasu i ne znam jeste li čuli, ali država Teksas pokušava zatvoriti katoličku dobrotvornu organizaciju na granici s Meksikom koja pruža humanitarnu pomoć migrantima bez dokumenata. Što mislite o tome?

To je ludilo. Čisto ludilo. Zatvoriti granicu i ostaviti ih tamo, to je ludost. Migranta treba primiti. Nakon toga ćete vidjeti kako ćete se nositi s njim. Možda ga moraš vratiti, ne znam, ali svaki slučaj treba ljudski razmotriti. Je li to ispravno?

Nekoliko mjeseci nakon što je postao papa, Franjo je otišao na mali talijanski otok u blizini Afrike, kako bi se susreo s migrantima koji bježe od siromaštva i rata.

Vaše prvo putovanje kao pape bilo je na otok Lampedusa, gdje ste govorili o patnji. I bila sam tako pogođena kada ste govorili o globalizaciji ravnodušnosti. Što se događa?

Želite li da to jasno kažem? Ljudi peru ruke! Toliko je Poncija Pilata na slobodi vani… Koji vide što se događa, ratove, nepravdu, zločine… „U redu je, u redu je” i peru ruke. To je ravnodušnost. To se događa kada srce otvrdne… I ono postane ravnodušno. Molim vas, moramo ponovno natjerati svoja srca da osjećaju. Ne možemo ostati ravnodušni pred takvim ljudskim dramama. Globalizacija ravnodušnosti je vrlo ružna bolest. Jako ružna.

Papa Franjo već desetljećima nije ravnodušan prema najpodmuklijem skandalu Crkve – neobuzdanom seksualnom zlostavljanju stotina tisuća djece diljem svijeta.

Učinili ste više od ikoga da pokušate reformirati Katoličku Crkvu i pokajete se za godine neizrecivog seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenstva. Ali, je li Crkva učinila dovoljno?

Mora nastaviti činiti više. Nažalost, tragedija zlostavljanja je ogromna. Nasuprot toga ne stoji samo čista savjest koja ne dopušta da se to dogodi, nego se moraju stvoriti i uvjeti da se to ne dogodi.

Rekli ste nulta tolerancija.

To se ne može tolerirati. Kada postoji slučaj da neka posvećena osoba zlostavlja, sva sila zakona pada na njih. U tome je postignut veliki napredak.

Franjina sposobnost opraštanja i otvorenosti definirala je njegovo vodstvo nad gotovo 1,4 milijarde katolika u Crkvi. I njih i svijet je podsjetio na spontanu press konferenciju u zrakoplovu 2013., kada je govorio o homoseksualnosti. “Ako je neka osoba homoseksualac i traži Gospodina i ima dobru volju… Tko sam ja da sudim?” I tu nije stao.

Prošle ste godine odlučili dopustiti katoličkim svećenicima da blagoslivljaju istospolne parove. To je velika promjena. Zašto?

Ne, ono što nije dopušteno, nisam dopustio blagoslov zajednice. To se ne može jer to nije sakrament. Ne mogu. Gospodin je to tako stvorio. Ali blagosloviti svaku osobu, da. Blagoslov je za sve. Za svakoga. Međutim, blagoslivljati homoseksualnu zajednicu protivno je danom pravu, protivno je zakonu Crkve. Ali blagosloviti svaku osobu, zašto ne? Blagoslov je za sve. Neki su ljudi bili skandalizirani time. Ali zašto? Za sve! Sve!

Rekli ste, „Tko sam ja da sudim?” “Homoseksualnost nije zločin.”

Ne. To je ljudska činjenica.

Postoje konzervativni biskupi u Sjedinjenim Državama koji se protive vašim novim nastojanjima da preispitate učenja i tradicije. Kako odgovarate na njihove kritike?

Upotrijebili ste pridjev „konzervativni”. No, konzervativan je onaj koji se nečega drži i ne želi vidjeti dalje od toga. To je suicidalan stav. Jer jedno je voditi računa o tradiciji, sagledavati situacije iz prošlosti, a sasvim drugo je biti zatvoren u dogmatsku kutiju.

Papa Franjo postavio je više žena na položaje upravljanje nego li bilo koji od njegovih prethodnika, ali nam je rekao da se protivi dopuštenju da žene budu zaređene službenice. Franjina odanost tradicionalnoj doktrini navela je jednog vatikanskog novinara da primijeti da je promijenio napjev Crkve, ali tekst pjesme u biti ostaje isti. To frustrira one koji ga žele vidjeti kako mijenja politiku i u pogledu ženidbe rimokatoličkih svećenika, kontracepcije i surogat majčinstva.

Poznajem žene koje su preživjele rak, a koje ne mogu imati djecu i okreću se surogat majčinstvu. To je protivno nauku Crkve.

Što se tiče surogat majčinstva, u najstrožem smislu riječi, ne, ono nije dopušteno. Ponekad surogat majčinstvo postaje biznis, a to je jako loše. Jako je loše.

Ali ponekad je nekim ženama to jedina nada.

Moglo bi biti. Druga nada je posvajanje. Rekao bih da u svakom slučaju treba pažljivo i jasno razmotriti situaciju, savjetovati se medicinski, a zatim i moralno. Mislim da postoji opće pravilo u ovim slučajevima, ali morate ući u svaki slučaj posebno kako biste procijenili situaciju, sve dok se ne zaobiđe moralno načelo. Ali imate pravo. Želim vam reći da mi se jako svidio vaš izraz lica kada ste mi rekli: „U nekim slučajevima to je jedina šansa.” To pokazuje da te stvari osjećate vrlo duboko. Hvala vam (osmijeh).

Mislim da je to razlog zašto je toliko ljudi pronašlo nadu s vama, jer ste možda bili otvoreniji i prihvatljiviji od drugih prethodnih vođa Crkve.

Morate biti otvoreni za sve. Crkva je takva: Svi, svi, svi. „Taj i taj je grešnik…?” I ja sam grešnik. Svatko! Evanđelje je za sve. Ako Crkva postavi carinika na vrata, to više nije Kristova Crkva. Svatko.

Kad pogledate svijet, što vam daje nadu?

Sve. Vidite tragedije, ali vidite i toliko lijepih stvari. Vidite majke heroje, muškarce heroje, muškarce koji imaju nade i snove, žene koje gledaju u budućnost. To mi daje puno nade. Ljudi žele živjeti. Ljudi grabe prema naprijed. A ljudi su u biti dobri. Svi smo mi fundamentalno dobri. Da, ima lupeža i grešnika, ali samo je srce dobro.

Producenti: Keith Sharman, Julie Morse i Anna Matranga – Pomoćna producentica: Roxanne Feitel – Suradnice u emitiranju: Eliza Costas i Callie Teitelbaum – Uredio: Jorge J. García – Izvor: CBS News