Misa posvete ulja u Sisku

U homiliji biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima njihov dan ustanovljenja svetog reda i Euharistije te poručio kako Veliki četvrtak osobito pripada ministerijalnim svećenicima, službenicima Crkve u sva tri reda. „I mi smo se kao prezbiterij sisačke Crkve okupili danas na ovo misno slavlje, da bismo Kristu zahvalili za dar Euharistije i svećeništva, da bismo ga molili za našu braću svećenike koji su preminuli ili koji su bolesni, da bismo zamolili za milost ustrajnosti i utjehe svima nama a posebno onima koji su klonuli, kojima je teško i koji su se umorili“, poručio je biskup te pozvao okupljene i na molitvu za one koji su napustili svećeničku službu.

Biskup je podsjetio i kako se danas slave dvije mise, jedna ujutro, Misa posvete ulja, i druga na večer, Misa Večere Gospodnje. „Ovu prvu upravo slavimo, moleći Gospodina da posveti dar ulja, da nam posluži za podjelu sakramenata: krštenja, potvrde i svetoga reda; kao i za bolesničko pomazanje. Dvije su to vrste ulja, dva značenja istog dara: za preporođenje i karizmu života u Kristu, te za ojačanje ili ljekovitost vjere koja daje obnovu života i zdravlja, kad se bolesnika u molitvi izručuje u Božje ruke, da ga ili podigne ili primi k sebi.

Kad govorimo o katekumenskom odnosno krizmenom ulju, tada je to ulje kojim smo i sami pomazani na dan našeg prezbiterskog odnosno biskupskog ređenja. Taj znak označuje naše izabranje, kao što to već u Starom zavjetu Bog pokaza označujući svoje svećenike, proroke i kraljeve. Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas(Iv 15), govori i nama Gospodin“.

U nastavku biskup je svećenicima govorio o poslušnosti i poštovanju koje novi đakon ili svećenik obećava na ređenju ordinariju i njegovim nasljednicima. „Među redovničkim zavjetima je i izričito zavjet poslušnosti. To u biti znači prihvatiti da kroz poglavara, biskupa, arhiđakona, dekana i župnika Bog vodi svoj narod i određuje što nam je činiti. Kad s tih naslova dođe neka odluka, nama svima je to znak da ju treba izvršiti.

Ali, ne samo to. To još više znači da smo obećali Bogu i Crkvi vjernost – do kraja života. Kao što u sakramentu ženidbe supružnici jedno drugom obećavaju ljubav i vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i prihvaćanje svetog reda znači obvezu do kraja života. I kad to nije lako, i kad nas boli i čini nam se da smo sami i ostavljeni, da nas nitko ne razumije, da bez uspjeha sva naša i molitva i pastoralna aktivnost, međutim: nama je ustrajati činiti ono što nam Crkva povjeri, ne napuštati bojno polje, ne uzmicati – pa učinilo nam se da smo i poraženi i da nema više smisla boriti se.

Mi ne smijemo bježati, ne možemo otići jer bi to značilo izdaju nas samih, odustajanje od ideala. Reći će netko, pa i apostoli su se razbježali kad je Gospodin bio uhićen, kad je osuđen i bio raspet. Da, ali su se po njegovu uskrsnuću i posebno darom Duha Svetoga okupili i ispunili snagom te ga propovijedali, svi odreda – sve do mučeničke smrti. Ako su ga prije i napustili, pa čak i zatajili, sada ga više ne napuštaju nego ga slijede, propovijedaju, krste, krizmaju, zaređuju nove službenike, brinu se za potrebne, jednom riječi: djeluju apostolski, kako im je Gospodin i zapovijedio kad ih je na kraju, prije svojeg Uzašašća k Ocu poslao: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju… krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih sve što vam zapovjedih.“ (Mt 28,19). Sveti red nije na pokus, nego cijeli život se posvećuje tom zvanju, kao što i u braku muž i žena obećavaju vjernost dok ih smrt ne rastavi“, upozorio je biskup, a zatim i govorio o uzvišenosti svećeničke službe koja je dar od samoga Krista.

Biskup se osvrnuo i na aktualni trenutak te je osobito zahvalio onim svećenicima koji su ove korizme na području svoje župe posjetili sve stradalnike koji žive u kontejnerima. „Naš Caritas je za sve pripremio uskrsne pakete ali trebalo ih je uručiti onima koji su još u kontejnerima, i za to nije bilo dovoljno voluntera pa je lijepo da su i svećenici, bilo sami bilo organizirali obilazak svojih župljana i darivali ih. Još je najveći dar njima bio vaš posjet i lijepa riječ“, rekao je biskup te na kraju govorio o Sinodalnom hodu Crkve nakon čega su okupljeni prezbiteri obnovili svoja svećenička obećanja.

Misno slavlje, na kojem su se okupili i sisački bogoslovi. animirao je Biskupijski zbor pod vodstvom prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju Katarine Mandić.