Po rukama mostarsko-duvanjskoga biskupa i trebinjsko-mrkanskoga upravitelja Petra Palića đakonsko ređenje primili su Luka Cvitanović (Župa sv. Petra i Pavla, Mostar), Mato Puljić (katedralna Župa Marije Majke Crkve, Mostar), Antonio Zirdum (Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista, Mostar), Gabrijel Pavlović (Župa sv. Petra i Pavla, Rotimlja), fra Ante Begić i fra Željko Tomić (Župa Bezgrješnog začeća BDM, Posušje) te fra Ante Vukoja (Župa sv. Petra i Pavla, Kočerin).

Misu su suslavili apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli te brojni svećenici, među kojima provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš i generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Nikola Menalo. Nazočili su i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu s rektorom preč. Zdenkom Spajićem te bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu s rektorom preč. Željkom Faltakom. Katedralnim zborom „Marija“ ravnao je maestro don Dragan Filipović, a na orguljama ih je pratio Drago Soldo.

Na početku misnoga slavlja biskup Palić pozdravio je sve okupljene svećenike, bogoslove, sjemeništarce, sve vjernike, a napose ređenike. U propovijedi je naglasio da ređenici predaju svoje živote Kristu jer vjeruju u snagu križa.

„Ovi su mladići izabrani od Boga da služe Crkvi i njezinu spasenjskom poslanju. A oni sami danas pred Isusom i njegovom Crkvom izjavljuju da su spremni zaorati brazdu na njivi koja je Kraljevstvo Božje. Međutim, svatko od nas, bilo da smo zaređeni službenici ili dionici Kristova kraljevskog svećeništva, ore svoju brazdu. Kad počne orati, orač se ne smije osvrtati unatrag, jer bi to moglo utjecati na njegovu sposobnost pravilnog oranja. Zapravo, gledanje unatrag s pluga neizbježno bi ga dovelo do toga da ore krivi red i možda ošteti usjeve koje je zasadio“, istaknuo je, između ostaloga, biskup Palić.

Uslijedilo je pjevanje litanija i čin ređenja. Novozaređeni đakoni odjenuli su štolu i dalmatiku te primili evanđelistar, znak službe navjestitelja Božje Riječi i od biskupa cjelov mira.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio generalni vikar don Nikola kazavši kako su „na početku Crkve apostoli izabrali sedam muževa na dobru glasu da im pomažu u svakidašnjoj službi, da bi se sami mogli sasvim posvetiti molitvi i propovijedanju riječi. Tim izabranim muževima apostoli su, molitvom i polaganjem ruku, povjerili da poslužuju kod stolova. Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio također sedmoricu đakona da bi im povjerio da poslužuju svetim oltarima. Čestitam Vama, biskupe Petre i provincijale Jozo, na novim đakonima, a vas, dragi đakoni, neka Duh Sveti ojača za vjerno vršenje službe. Zahvaljujem njihovim roditeljima na daru života, a braći, sestrama i svoj rodbini na molitvama, odgojiteljima na poučavanju i odgajanju“, poručio je don Nikola.

U nastavku donosimo homiliju biskupa Palića u cijelosti.

Homilija biskupa Palića

Eccellenza reverendissima,
Poštovani Oče provincijale,
Generali vikaru naših biskupija don Nikola,
Velečasna gospodo rektori Sarajevske i Zagrebačke bogoslovije,
Draga braćo svećenici,
Bogoslovi i sjemeništarci,
sestre redovnice,
obitelji i rodbino naših ređenika, draga braćo i sestre!
Dragi Luka, Mato, Antonio, Gabrijele, fra Ante, Fra Željko i fra Ante!

1. Lijepo je danas biti u mostarskoj katedrali. Lijepo je zarediti vas za trajne đakone. Ne, nisam pogriješio. Ne brinite, sljedeće bi godine, ako Bog da, trebalo biti vaše svećeničko ređenje. Ali ono što se danas događa u sakramentu reda nije nešto prijelazno; trajno je. Svi ovdje okupljeni svećenici još uvijek su đakoni, jer je sakramentalni biljeg i milost đakonata nešto trajno. Đakoni su ikone ili slike Krista Sluge. Suobličavanje Kristu Sluzi kroz đakonsko ređenje trajno je. Svećenici su sluge. Biskupi su sluge.

Zato Crkva traži da prvo budemo zaređeni za đakone. Ne ostavljamo jedan Red iza sebe kada preuzmemo drugi. Sakramentalni učinci triju stupnjeva Reda su kumulativni, a ne isključivi. Nećete biti ikone Krista Sluge samo 8 mjeseci, nego do kraja života. Nitko se ne prima u više stupnjeve svetog reda, a da prije toga nije suobličen Kristu s neizbrisivim biljegom đakonata. Kad ste svećenici, mora biti vidljiva i đakonska dimenzija vaše službe. Koja je to dimenzija? To je dimenzija služenja, diakonija. Papa Benedikt je jednom rekao skupini svećenika da „svaki svećenik ostaje i dalje đakon i uvijek mora biti svjestan te dimenzije, jer je sam Gospodin postao naš služitelj, naš đakon. Podsjetimo se čina pranja nogu, gdje se izričito pokazuje da Gospodin djeluje kao đakon i želi da oni koji ga slijede budu đakoni i vrše ovu službu za čovječanstvo, perući noge onima koji su nam povjereni.” Dakle, ono što se danas događa ovoj sedmorici muškaraca važno je za ostatak njihova života.

2. Stoga se želim u ovom promišljanju usredotočiti na trostruku službu koja će našoj braći biti danas povjerena. I pozivam i vas, dragi kandidati za primanje svetog Reda đakonata, da otvorite svoje uši i svoje srce otajstvu čiji ste danas dionici.

Prva služba koja im se povjerava je služba liturgije. Današnjim ređenjem postat ćete poslužitelji oltara. Pripravljat ćete oltar za euharistijsku žrtvu i dijelit ćete Tijelo i Krv Gospodnju njegovu narodu. Lijepa je to služba Crkve koja pridonosi izgradnji Tijela Kristova. Zaista je čast i radost biti poslužiteljima velikog otajstva vjere, svete Euharistije.

Stoga će jedna od važnijih zadaća biti odgovorno izgrađivati Tijelo Kristovo. Ono je, nažalost, u našoj partikularnoj Crkvi ranjeno, razdirano podjelama, neslogom, nezdravim rivalstvom, obilježenim nadmenošću. Potrebno nam je pastoralno obraćenje i sinodalna opredijeljenost za zajedništvo, sudjelovanje i odgovorno poslanje.

Da biste mogli pridonositi izgradnji Tijela Kristova, Crkva od vas traži da se prema svetim otajstvima uvijek odnosite ponizno i pobožno, iskrenom vjerom i ljubavlju. I kako reče Pavao, sve gubitkom smatrajte, sve ono što je izvan Kristove namisli o služenju, poniznosti i ljubavi. Zaboravite ono nebitno, teško i opterećujuće, a svoj pogled usmjerite prema Kristu, koji danas povjerava samoga sebe vašoj osobi i vašim rukama. Revno nosite svetu pričest bolesnicima i patnicima. Izađite i pronađite one koji su gladni Kruha života, one koji su možda zaboravljeni u staračkim domovima ili drugim ustanovama. Revno nosite svetu Euharistiju onima koji su sami i trebaju društvo, vaše društvo službenika Crkve, a osobito društvo Isusa u Presvetom Sakramentu. No, nemojte samo drugima nositi otajstvo Euharistije. Nastojte svakodnevno provoditi vrijeme s Isusom, prisutnim u Euharistiji. Neka Euharistija postane izvor vašega djelovanja, smisao vašega života i hrana u vašim slabostima.

3. Danas će vam biti povjerena i služba Riječi. To je prva dužnost svih zaređenih službenika, prva dužnost i svećenika i biskupa. Dijelimo zajedničku odgovornost naviještanja i tumačenja Evanđelja. Pozvani smo i poslani naviještati Krista raspetoga. Trebate naviještati i propovijedati najveću riječ koju je Bog ikada izgovorio čovječanstvu preko svog jedinorođenog Sina. Ta riječ je križ! To je riječ koju svi zaređeni trebaju propovijedati, riječ koja pokazuje koliko je Bog ljubio svijet. S ljudske točke gledišta, Kristova žrtva samoga sebe na križu bila je znak proturječja. Raspeće je zapravo bilo najdublje moguće poniženje. Sveti Pavao je rekao da je to kamen spoticanja za Židove i ludost u očima pogana, ali za one koji posjeduju pogled vjere, to je Božja mudrost. To je Božja logika, logika ljubavi. To je Evanđelje, draga braćo, koje ste pozvani propovijedati, ne vlastitu mudrost, nego Božju mudrost, mudrost križa.

Potrebna nam je apostolska izdržljivost, kaže papa Franjo, „kako bismo podnijeli sve poteškoće koje nanose oni koje (sveti) Pavao opisuje kao neprijatelje Kristova križa, oni ljudi koji vole da im se laska i koji vole da im se govori ono što žele čuti; oni ljudi koji žele da im se kaže ono što žele da Evanđelje kaže, a ne ono što Evanđelje kaže.” Ali, Evanđelje nije bič razračunavanja. Ono je Radosna vijest i Božja ponuda spasenja u Isusu Kristu. Danas molimo za vas, da imate tu apostolsku izdržljivost propovijedati mudrost križa i poučavati istinu u ljubavi. Svojim propovijedanjem i poučavanjem pozvani ste voditi ljude k milosti, k susretu s Kristom. Da biste dobro izvršili ovaj zadatak, morate biti ljudi koji najprije osobno s ljubavlju razmatraju Evanđelje. Ne možete dati ono što nemate. Potičem vas da stranice Evanđelja čitate srcem, vjerom i razumom. Molitva, duhovno čitanje i meditacija moraju biti dio naše dnevne rutine kao službenika Božje riječi.

4. Danas ćete biti zaređeni za službu ljubavi, milosrđa. Činiti milosrđe dio je đakonske službe od samog početka. Prvi đakoni u Djelima apostolskim bili su zaređeni da služe za stolom, da hrane siromašne udovice. Ta se služba milosrđa, naravno, proširila. Sjećamo se velike karitativne službe svetih đakona poput svetog Lovre. Ovo vršenje milosrđa bitan je dio poslanja Crkve. Stoga vas potičem na posebnu ljubav prema siromašnima, bolesnima i patnicima. Izađite, kako nam govori papa Franjo, na rubove i periferije, prema ranjivima i zaboravljenima, poput Isusa koji je uvijek bio blizu siromaha i izopćenika. Božje srce ima posebno mjesto za siromahe, a takva moraju biti i naša srca.

Stoga nas papa Franjo upozorava: „Najgora diskriminacija koju trpe siromašni je nedostatak duhovne skrbi. Velika većina siromaha ima posebnu otvorenost vjeri; trebaju Boga i ne smijemo propustiti ponuditi im njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu riječ, slavlje sakramenata i put rasta i zrelosti u vjeri” (EG 200). I zapamtite također da osim materijalnog siromaštva, postoji mnogo duhovnog i kulturnog siromaštva. Gospodin nas poziva i ovlašćuje da nastavimo Njegovo poslanje donošenja Radosne vijesti svima.

5. Draga braćo i sestre!
Ovi mladići, koji će postati đakoni, predaju svoje živote Kristu danas jer vjeruju u snagu križa. Oni su zahvaćeni Kristovom ljubavlju, kao što je i mladi Jeremija bio zahvaćen Božjim duhom koji je u usta njegova stavio riječi svoje. Ovi su mladići izabrani od Boga da služe Crkvi i njezinu spasenjskom poslanju.

A oni sami danas pred Isusom i njegovom Crkvom izjavljuju da su spremni zaorati brazdu na njivi koja je Kraljevstvo Božje. Međutim, svatko od nas, bilo da smo zaređeni službenici ili dionici Kristova kraljevskog svećeništva, ore svoju brazdu. Kad počne orati, orač se ne smije osvrtati unatrag, jer bi to moglo utjecati na njegovu sposobnost pravilnog oranja. Zapravo, gledanje unatrag s pluga neizbježno bi ga dovelo do toga da ore krivi red i možda ošteti usjeve koje je zasadio.

Dragi kandidati za sveti red đakonata! Kao biskup, kome je povjerena odgovornost za Božje stado ovih partikularnih Crkava, molim vas i od vas odgovorno očekujem, nemojte orati krive redove i oštećivati usjeve. To su duše ljudi i štete mogu imati nesagledive posljedice. Kad god oremo redove po svojoj prosudbi, neovisno o zajedničkom poslanju, ne pridonosimo rastu Kraljevstva, a niti vlastitom posvećenju. Budite oni koji će gledati naprijed, zagledani u Krista, druge voditi njemu i na taj način i sami postati prikladni za kraljevstvo Božje.

Povjeravamo vas Blaženoj Djevici Mariji, savršenom uzoru učeništva i služenja Crkvi. Marija će uvijek biti uz vas svojom majčinskom ljubavlju i privrženošću. Uz njezinu pomoć budite vjerni, radosni i sveti službenici, đakoni, ne samo ove godine, nego kroz cijeli svoj život! Amen.